Denis Njari, mag. UDK: 314(497.5 Ernestinovo)
Osnovna škola Laslovo-Korog Pregledni rad
Primljeno: 10.09.2012. Prihvaćeno: 15.09.2012.
Demografija Ernestinova
od naseljavanja do kraja
Prvoga svjetskog rata
Rad na temelju podataka iz matičnih knjiga, katastarskih knjiga i objavljenih izvora analizira demografski razvoj naselja Ernestinovo nedaleko od Osijeka. Ernestinovo su osnovali njemački kolonisti 1865. godine, a u radu se donose osnovni podatci o osnutku naselja, popis prvih kolonista te svih kućevlasnika 1897. godine. Rad ukazuje i na osnovne uzroke demografskih oscilacija, posebice povećanoga mortaliteta u prvim godinama nakon osnutka, a u nastavku se analiza prvih pola stoljeća povijesti naselja, do raspada Austro-Ugarske Monarhije.
Uvod
U naseljima osječkoga kraja 1910. godine postojalo je 21 naselje u kojemu je živjelo njemačko stanovništvo.1 Međutim, u samo pet naselja su Nijemci činili apsolutnu etničku većinu. To su bili (Njemačka) Retfala (Rietdorf ), Sarvaš (Sarwasch-Hirschfeld), Kravice2 (Krawitz), Ernestinovo (Ernestinenhof ) i Ivanovac ( Johannesdorf ).
U ovom je radu prikazan demografski razvoj Ernestinova od osnivanja naselja, tj. 1865. godine do kraja Prvoga svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije te do prvog popisa stanovništva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1921. godine.
O povijesti Ernestinova dosad je pisano u dva navrata: iseljeni Podunavski Nijemci objavili su zavičajnu knjigu „Ernestin“ na njemačkom jeziku 1990. godine,3 a u okviru monografije „Povijest sela i župe Ivanovac“ na pedesetak stranica obrađena je i povijest Ernestinova.4 Obje publikacije sadrže nadasve korisne podatke i građu o povijesti toga naselja, no uglavnom se ne bave sustavnom historiografskom analizom iznesenih podataka.
Izvori za pisanje ovoga rada uglavnom se čuvaju u Državnom arhivu u Osijeku; prvenstveno su to rimokatoličke matične knjige rođenih,5 vjenčanih6 i umrlih7 župe Nutarnji grad (Tvrđa),8 katastarske knjige s popisima vlasnika kuća9 te rezultati službenih popisa stanovništva za 1869., 1880., 1890., 1900., 1910. i 1921. godinu.10
1 Aljmaš 109 Nijemaca, Bijelo Brdo 63, Čepin 647, Dalj 453, Dopsin 11, Erdut 191, Ernestinovo 816,
Hrastin 51, Ivanovac 803, Koprivna 35, Krawitz ( Josipovac) 858, Laslovo 23, Orlovnjak 126, Retfala 1.490, Sarvaš 1.144, Tenje 754, T. Antunovac 143, Vladislavci 71, Vuka 154 i Osijek 12381. Ukupno u osječkom kraju (kotaru): 20.323 Nijemca. (Vidi opširnije: Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske 1880-1991. po naseljima, 4, Državni zavod za statistiku, Zagreb 1998., 2083-2103.; Josip Lakatoš, Narodna statistika, Zagreb 1914., 29.)
2 U to vrijeme zasebno selo, a danas krajnji istočni dio mjesta Josipovac kod Osijeka.
3 Hans Tisler, Sepp Aroksalasch, Ernestinovo, Ernestin, Ernestinenhof. Eine Zusammenstellung von der Ansiedlung(Gründung) bis zur Vertreibung und dem Schicksal der Landsleute bis heute.
4 Stjepan Sršan, Povijest sela i župe Ivanovac, Državni arhiv u Osijeku, Osijek 2004., 221-274.
5 Državni arhiv u Osijeku (dalje: DAO), Zbirka matičnih knjiga (dalje: ZMK), 532R, 753R (1855-1874),
755R (1875-1888), 756R (1889-1900).
6 DAO, ZMK, 759V (1858-1899)
7 DAO, ZMK, 539M, 763M (1855-1873), 764M (1874-1900) 8 Župa sv. Mihaela - Nutarnji grad (Tvrđa) obuhvaćala je i Ernestinovo. 9 DAO, Zbirka katastra, 1009, VI. 11. Ernestinovo, D, Knjiga 2. 10
Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., Državni zavod za statistiku; Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske 1880-1991. po naseljima, 4, Državni zavod za statistiku, Zagreb 1998.,
Povijesni razvoj
Naselje Ernestinovo (Ernestinenhof )11 planski je naseljeno 1865. godine. Osječki trgovci Herman Eisner i Julio Klein od prethodnog su posjednika Ivana Kapistrana II. Adamovića, vlasnika čepinskog vlastelinstva, kupili uglavnom močvarno zemljište na području desetak kilometara južno od grada Osijeka.12 Potom su u okolnom području tražili naseljenike s ciljem uređenja i podvrgavanja tog zemljišta poljoprivrednoj proizvodnji.
U matičnim knjigama vjenčanih i umrlih u analiziranom razdoblju jasno su naznačene rubrike Locus originis i Locus domicilii et Nrus. Domalis odnosno mjesto
podrijetla i mjesto prebivališta za svaku od upisanih osoba te je iz tih podataka bilo moguće rekonstruirati pravce doseljavanja prvih kolonista u Ernestinovo. Katoličko stanovništvo Ernestinova u crkvenom je smislu pripadalo osječkoj župi sv. Mihaela Arkanđela – odnosno Nutarnjem gradu (Tvrđi), tako da su svi podaci o rođenju, vjenčanju i smrti zabilježeni u matične knjige te župe. Doduše, stanovnci Ernestinova nisu vođeni u samostalnoj knjizi nego u zajedničkoj župnoj u kojoj je posebna rubrika za mjesto prebivališta roditelja djeteta ukoliko se radi o matičnim knjigama krštenih, zatim (posljednje) mjesto prebivališta pokojnika te mjesto prebivališta mladenke odnosno ženika. Za dobivanje podataka potrebnih za analize bilo je potrebno izdvojiti upise za koje je u navedenoj rubrici kao mjesto prebivališta navedeno „ex neocolonia Ernestin“, „ex/e filiali Ernestin/Ernestinovo“ ili jednostavno “ex Ernestinovo“.
U prvome valu naseljavanja u mjesto se doselilo 55 obitelji iz Bačke, i to 39 iz Kerneija (današnji naziv: Kljajićevo), 12 Hanfhausena (Odžak), 2 Berauersheima (Srpski Miletić), 1 Kidlingena (Filipovo) i 1 iz Sziváca (Sivac).
Grafikon 1. Pravci doseljavanja u Ernestinovo
11 Naselje je dobilo ime po Ernestini Klein, supruzi Julija Kleina. 12 S. Sršan,
Prema popisu tadašnjeg učitelja Andreasa Lutza radilo se o sljedećim „glavama obitelji“ odnosno kućevlasnicima: Almendinger Andreas i Margaretha Neugebauer, Almendinger Andreas i Margaretha Würtz, Bauer Franz i Elisabeth Schnaufer, Bauer Johann i Margaretha Jauch, Bauer Johann i Anna Maria Riefner, Bauer Michael i Katharina Schmidt, Bleier David i Regina Straub, Bün Mathias i Regina Almendinger, Gauder Johann i Theresia Speer, Gauder Stefan i Magdalena Tufner, Gärtner Jakob i Barbara Müller, Greif Paul i Theresia Oswald, Greif Wendelin i Anna Fath, Hahn Wendelin i Theresia Stöckl, Haubrich Mathias i Katharina Turner, Hering Josef i Marianna Penzinger, Holler Josef i Elisabeth Mifka, Kessler Anton i Katharina Würtz, Koscher Mathias i Barbara, König Adam i Anna Gander, Kranzpiller Franz i Rosalia Bleier, Kremer Mathias i Gertrud Mifka, Mutter Franz i Katharina Kaiser, Mutter Jakob i Barbara Laibach, Oswald Josef i Gertrud Roth, Reinhart Josef i Apollonia Toth, Valentin Anton i Johanna Bauer, Würtz Josef i Elisabeth Bischof, Würtz Peter i Marianna Gauder, Würtz Peter i Marianna Ott, Würtz Peter i Theresia Bischof.13
Prilikom njihova naseljavanja u Ernestinovo svakoj je obitelji odnosno kućevlasniku s obitelji obećana kuća s potkućnicom od 1 jutra zemlje, zatim 1 jutro pašnjaka i 8 jutara oranice, sve zajedno na otplatu od 20 godina, uz godišnju ratu od 17 forinti. U naselju je odmah počela djelovati i škola, a budući da je većina doseljenika bila katoličke vjeroispovijesti, duhovnu skrb nad Ernestinovom preuzeo je župnik župe sv. Mihaela Arkanđela iz Osijeka. Međutim, razne su nepogode (suša, poplave, epidemija kolere) dovele do stanja da naseljenici već nekoliko godina nakon dolaska nisu mogli podmirivati svoje obveze te su znatno osiromašili i postali nadničari tj. najamni radnici.14
Ekonomsko stanje naseljenika počelo se popravljati s ekonomskim nazadovanjem veleposjednika Eisnera i Kleina, tj. od 1875. kada je Eisnerovih 900 jutara zemlje zaplijenila Đakovačka štedionica i po dvostruko većoj cijeni prodala Ernestinovčanima. Oni su tu zemlju uspjeli otkupiti zahvaljujući zajmu koji im je odobrila Zagrebačka hipotekarna banka uz 8% godišnjih kamata, a većina naseljenika te je dugove otplaćivala po trideset godina. Zemlja drugog veleposjednika Kleina (869 jutara) istodobno je pripala Fridrichu i Robertu Reineru.15
U svjetovnom je pogledu od osnivanja pa do 1884. Ernestinovo pripadalo Upravnoj općini Čepin,16 a tada se osniva samostalna Upravna općina Ernestinovo pod koju su potpala i susjedna naselja Ivanovac (naseljen pretežno Nijemcima) i Laslovo (mjesto
13 Spomenica rkt. župe sv. Mihaela u Osijeku – Nutarnjem gradu 1904.-1934., Državni arhiv u Osijeku,
Osijek 2009., 121-123.; Tisler / Aroksalasch, Ernestinovo, Ernestin, Ernestinenhof…, n. dj. 13.
14 Isto, 1.
15 Spomenica rkt. župe sv. Mihaela…, n. dj., 124-126. 16
Pregled političkoga i sudbenoga razdieljenja kraljevinah Hrvatske i Slavonije i uredjenja upravnih obćinah,
naseljeno pretežno Mađarima). Cjelokupna Upravna općina Ernestinovo 1890. prostirala se na 8.430 jutara zemlje.17 Od osnutka samostalne općine Ernestinovo se počinje ubrzano razvijati te tako 1884. biva izgrađena tvrda cesta za Osijek, a još znatniji razvoj mjesta počinje 1911. kada je u Ernestinovu otvoren i poštanski ured i željeznička postaja na novoizgrađenoj željezničkoj pruzi Osijek-Vinkovci. Godine 1896. osnovano je Dobrovoljno vatrogasno društvo koje je zbog neaktivnosti ubrzo prestalo djelovati te ponovno osnovano poslije Prvoga svjetskog rata.
Tablica 1.
Popis kuća u Ernestinovu s vlasnicima po kućnim brojevima. Stanje prije i nakon revizije 1897. godine18
Ime i prezime posjednika kuće Raniji kbr. Kbr. 1897. godine
Fridrih i Robert Reiner 1 1
Vendelin i Ana Halter 10 10
Johan Telles 11a 11
17 Političko i sudbeno razdieljenje kralj. Hrvatske i Slavonije i repertorij prebivališta po posljedcih popisa godine 1890., Kr. zemaljski statistički ured u Zagrebu, Zagreb 1892., 124.
Franjo Dobo 20a 26
Friedrich i Robert Reiner 34 38
Jakob Bauer 57 66
Antun Mutter 58a 67
Mihalj Zaun 59a 68
Josef Bauer 59b 69
Mijo Kessler 60a 70
Johan i Josef Schmidt 61a 71
Fridrich Schmidt 61b 82
David Bleier ml. 66a 78
Petar Mutter 67a 79
Prema drugom popisu stanovništva koji je diljem Kraljevine Hrvatske i Slavonije proveden 1869. godine u Ernestinovu je živjelo 467 stanovnika, tj. prosječno 8,5 članova po obitelji. Taj prosjek uglavnom se nije mijenjao do kraja 19. stoljeća, a tek će se u drugom desetljeću 20. stoljeća smanjiti na prosječno 6 članova po jednome kućanstvu, koliko je u drugoj polovici 19. stoljeća primjerice bilo u obližnjim mjestima Laslovu, Hrastinu, Dopsinu, Antunovcu i Vladislavcima.19
U desetljeću potom stopa nataliteta naselja bila je visoka – iznosila je 21,5 promila nasuprot stopi mortaliteta od 15,8 promila. Do sljedećeg popisa provedenog 31. prosinca 1880. stanovništvo se u Ernestinovu smanjilo za 7,2% na ukupno 431 stanovnika, a to je bio izravan rezultat nastalih neprilika između ta dva popisa kada je u Slavoniji i Srijemu zavladala velika suša, te je prosječan broj umrlih u Ernestinovu u tom razdoblju bio između 30% i 50% . Na taj je broj utjecala i velika poplava nastala u proljeće 1870. nakon čestih i obilnih kiša i topljenja snijega što je izazvalo snažno
19 Denis Njari,
nabujanje rijeke Vuke i Ernestinovu obližnje močvare Palače. Sve je to uzrokovalo poplavu zemljišta koja je trajala pune dvije godine. U tom razdoblju voda nije otjecala s oranica, iz dvorišta kuća i gospodarskih objekata, te su harale bolesti, zaraze i glad što je izazvalo opću bijedu i pomor stanovništva.20 Budući da se Ernestinovo nalazilo u udolini došlo je 1871. godine i do urušavanja kuća izgrađenih šest godina prije poplave.21
U tom razdoblju najveći demografski pad zabilježen je 1873. kada je u mjestu zavladala epidemija kolere u kojoj je umrlo 44 osobe, odnosno 10% tadašnje ukupne populacije naselja. Epidemija je u Ernestinovu trajala 34 dana.22 Istodobno je takva stopa mortaliteta zabilježena je i u susjednim i obližnjim naseljima, primjerice Hrastinu,23 Vladislavcima,24 Drenovcima25 i drugim mjestima. Uz navedeno tom visokom udjelu smrtnosti znatno je pridonijelo i nepostojanje profesionalne zdravstvene zaštite, nedovoljna osobna higijena i neodgovarajuće stambene i ine životne prilike. Glede smrtnosti ostali uzroci u matičnim knjigama su najčešće opća slabost, groznica, razne plućne bolesti i slično.26
Unatoč navedenim neprilikama i uvjetima življenja stanovništvo Ernestinova je u drugoj polovici 19. i na početku 20. stoljeća bilo u stalnom porastu što ukazuje na to da je mjesto bilo i imigracijsko područje te da u njemu nije provedena demografska tranzicija. Budući da je izrazito mali broj stanovnika doživljavao visoku starost, a prva ženidba se u pravilu sklapala u ranoj mladosti, uslijed velikoga mortaliteta bračnih drugova broj ponovljenih brakova bio relativno velik. Stoga se stanovništvo od 1880. do 1921. godine od 431 službeno popisane osobe povećalo na 942 stanovnika. Rast je u desetljeću od 1880. do 1890. iznosio 24%, odnosno zabilježeno je 135 stanovnika više nego u prethodnom razdoblju. Sljedeće desetljeće između novog popisa stanovnika (1890. – 1900.) donijelo je porast od 20%, odnosno 139 stanovnika više, a razdoblje od 1900. do 1910. godine 24% ili 214 stanovnika više. Potonje osmogodišnje razdoblje (do raspada Austro-Ugarske Monarhije) donijelo je porast od samo 3% (23 stanovnika više) što je bila posljedica Prvoga svjetskog rata. Tako je u razdoblju od naseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata broj stanovnika u Ernestinovu porastao za 475 stanovnika odnosno broj stanovnika sela se više nego udvostručio u razdoblju od 56 godina.
20 Isto, 42-43.
21 Ivan Nep. Spannbauer, Odvodnja sa slavonske Dravsko-dunavske nizine, Državni arhiv u Osijeku,
Osijek, 2006., 97.
22 Isto, 34.
23 DAOS, Zbirka matičnih knjiga, 462, MKU Hrastin, 1873. 24 D. Njari, Vladislavci…, n. dj, 100.
25 Irena Ipšić, „Demografske i društveno-gospodarske posljedice epidemije kolere: primjer epidemije u
Drenovcima 1873. godine“, Scrinia Slavonica, 10, Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, 2010., 527.
26 Njari,
Grafikon 2. Ukupan broj stanovnika Ernestinova od 1865. do 1921. godine
Tablica 2.
Ukupan broj stanovnika prema službenim popisima stanovništva
Godina 1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921.
Stanovnika 0 467 431 566 705 919 942
Broj kuća 0 55 67 88 157
Tablica 3.
Ukupan broj rođenih, vjenčanih i umrlih od 1865. do 1900.
Godina 1865. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1877
Rođeni 3 9 26 24 25 34 17 13 11 22 34 29 30
Vjenčani 0 4 3 4 14 8 4 3 6 7 4 7 5
Umrli 9 13 16 24 8 13 11 10 44 13 13 13 10
Godina 1878. 1879. 1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889.
Rođeni 31 31 21 34 25 31 32 35 39 33 30 30
Vjenčani 8 1 4 5 4 2 7 7 1 1 7 3
Umrli 6 6 6 19 12 8 17 13 10 19 20 13
Godina 1890. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. 1900.
Rođeni 29 31 32 33 34 41 32 41 31 40 41
Vjenčani 3 3 4 8 7 9 7 4 4 10
Grafikon 3. Rođeni, vjenčani i umrli od 1865. do 1900.
Tablica 4. Stanovništvo prema narodnosti27
Mađari Nijemci Hrvati Srbi Židovi Ostali Ukupno
1900. 23 667 3 10 (6) 2 705
1910. 30 816 52 17 (4) 4 919
Tablica 5. Stanovništvo prema narodnosti u postotcima28
G./ % Mađari Nijemci Hrvati Srbi Ostali Ukupno
1900. 3,3 94,6 0,4 1,4 0,3 100 %
1910. 3,3 88,8 5,7 1,8 0,4 100 %
Razmatrajući etničku odnosno narodnosnu strukturu stanovništva prema službenim popisima, za godine u kojima ju je moguće pouzdano utvrditi, jasno je da se radilo o gotovo isključivo njemačkom stanovništvu pa je tako u Ernestinovu je prema popisu iz 1900. godine od 667 stanovnika bilo 94,6% Nijemaca. Deset godina potom se od 816 stanovnika 88,8% izjasnilo da su Nijemci.
Grafikon 4. Stanovništvo Ernestinova prema narodnosti 1900. godine
Kao kontrolna varijabla službenim popisima stanov-ništva mogu poslužiti podaci iz matičnih knjiga rođenih, vjen-čanih i umrlih te popisi
kuće-27 Izvor podataka za tablice 4-7: Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske 1880-1991. po naseljima,
knjiga 4, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1998., str. 2090.
vlasnika u katastarskim knjigama u kojima su praktično beziznimno sva prezimena germanske etimologije, kao i apsolutna većina osobnih imena.
Tablica 6. Stanovništvo prema vjeroispovijesti
Rimokatolici Pravoslavci Evangelici Židovi Ukupno
1880. 425 6 431
1890. 546 12 2 6 566
Tablica 7.
Stanovništvo prema vjeroispovijesti u postotcima
G./ % Rimokatolici Pravoslavci Evangelici Židovi Ukupno
1880. 98,6 1,4 100 %
1890. 96,5 2,1 0,4 1 100 %
Podaci o vjeroispovijesti stanovnika također ukazuju na točnost ranije iznesenih podataka, jer su 1880. u popisima stanovništva kao rimokatolici navedeni 98,6% stanovnika Ernestinova, a deset godina potom 96,5%.
Zaključak
Kolonisti koji su osnovali Ernestinovo 1865. godine neposredno nakon doseljenja prošli su su iznimne poteškoće. Nakon prvih četiriju nerodnih (u poljoprivrednom smislu) i sušnih godina nastupilo je razdoblje poplava koje su u potpunosti onemogućile poljoprivredne radove i normalan život. Potom su nastavljene teškoće izbijanjem epidemije kolere u kojoj je tijekom 1873. godine preminulo 44 mještana odnosno 10% ukupne tadašnje populacije. Sve te neprilike pogodile su i veleposjednike koji su potaknuli kolonizaciju Ernestinova te su točno deset godina od osnutka Ernestinova ostali bez vlastitoga posjeda na području toga naselja. Ipak, za mještane se ta okolnost u konačnici pokazala pozitivnom budući da su obročno sami otkupili dio obradivih površina. Do raspada Austro-Ugarske Monarhije mjesto je zbog povoljnog položaja postalo jedno od gospodarski razvijenijih naselja osječkoga kotara prometno dobro povezano s obližnjim gradovima Osijekom i Vinkovcima.
Sažetak
Rad na temelju podataka iz matičnih knjiga, katastarskih knjiga i objavljenih izvora analizira demografski razvoj naselja Ernestinovo nedaleko od Osijeka. Ernestinovo su osnovali njemački kolonisti 1865. godine, a u radu se donose osnovni podatci o osnutku naselja, popis prvih kolonista te svih kućevlasnika 1897. godine. Rad ukazuje i na osnovne uzroke demografskih oscilacija, posebice povećanoga mortaliteta u prvim godinama nakon osnutka, a u nastavku se analiza prvih pola stoljeća povijesti naselja, do raspada Austro-Ugarske Monarhije.
Kolonisti koji su osnovali Ernestinovo 1865. godine neposredno po doseljenju doživjeli su u prvih nekoliko godina života u novostvorenom naselju iznimne poteškoće. Poslije prvih četiriju razočaravajuće slabih (u poljoprivrednom smislu) i sušnih godina 1870. godine dogodila se poplava koja je u potpunosti onemogućila poljoprivredne radove i normalan život tijekom sljedeće dvije godine, a usto je i uništila i novoizgrađene kuće. Zatim je, kada se poplava povukla, izbila epidemija kolere, pa je tijekom 1873. godine preminulo 44 mještana odnosno 10% ukupne tadašnje populacije. Sve te nesreće pogodile su i investitore – veleposjednike koji su potaknuli kolonizaciju Ernestinova te su točno deset godina od osnutka Ernestinova ostali bez vlastitoga posjeda na području toga naselja. Ipak, za mještane se ta okolnost u konačnici pokazala pozitivnom budući da su sami otkupili dio obradivih površina (na otplatu). Do raspada Austro-Ugarske Monarhije svi su mještani otplatili svoje dugove, a Ernestinovo je postalo jedno od najrazvijenijih i ekonomski najbolje pozicioniranih naselja osječkoga kotara. Razlozi tomu dijelom su ležali i u dobroj prometnoj povezanosti, cestom i željeznicom, s obližnjim Osijekom i nedalekim Vinkovcima.
Promatrajući nacionalnu i demografsku strukturu, naselje je kao katoličko i njemačko bilo vrlo homogeno. Do kraja proučavanoga razdoblja demografska tranzicija nije bila provedena te se broj rođenih kretao između 20 i 30 godišnje u trećoj četvrtini devetnaestoga stoljeća do između 30 i 40 godišnje u posljednjoj četvrtini devetnaestoga stoljeća. Broj vjenčanja uglavnom se kretao između 5 i 10 godišnje, a broj umrlih u pravilu između 10 i 25 preminulih mještana godišnje.
Demographie von Ernestinenhof von der Ansiedlung bis zum
Ende des Ersten Weltkrieges
Zusammenfassung
Die Arbeit analysiert aufgrund der Angaben aus den Matrikeln, Katasterbücher und veröffentlichten Quellen die demographische Entwicklung der Siedlung Ernestinenhof unweit von Osijek. Ernestinenhof wurde im Jahre 1865 von deutschen Ansiedlern gegründet, in der Arbeit werden Grundangaben über die Gründung der Siedlung, das Verzeichnis der ersten Ansiedlern sowie aller Hausbesitzer im Jahre 1897 dargestellt. Sie weist auch auf die grundlegenden Gründe zu demographischen Schwankungen hin, besonders auf die erhöhte Sterbensrate in den ersten Jahren nach der Gründung, im weiteren wird die erste Hälfte des Jahrhundertes der Siedlungsgeschichte, bis zum Zerfall der Österreichisch-Ungarischen Monarchie, analysiert.
Schwierigkeiten. Nach den ersten vier, enttäuschend schwachen (in landwirtschaftlichem Sinne) und trockenen Jahren, geschah im Jahre 1870 eine Überschwemmung, welche in den kommenden zwei Jahren landwirtschaftliche Arbeiten und ein normales Leben vollkommen unmöglich machte, dazu zerstörte sie auch die neugebauten Häuser. Danach brach, als sich das Wasser zurückzog, eine Choleraepidemie aus, während des Jahres 1873 verstarben 44 Bewohner bzw. 10 % der damaligen gesamten Bevölkerung. All diese Unglücke trafen auch die Investoren – Großbesitzer, welche die Ansiedlung von Ernestinenhof anregten, so blieben sie genau zehn Jahre von der Gründung von Ernestinenhof ohne ihren eignen Besitz auf dem Gebiete dieser Siedlung. Doch für die Bewohner wirkte sich dieser Umstand im Endeffekt positiv aus, da sie einen Teil der urbaren Flächen selbst abkauften (auf Abzahlung). Bis zum Zerfall der Österreichisch-Ungarischen Monarchie zahlten alle Bewohner ihre Schulden ab und Ernestinenhof wurde eines der am meisten entwickelten und wirtschaftlich bestens positionierten Siedlungen des Osijeker Bezirkes. Die Gründe dazu lagen auch bei der guten Verkehrsverbindung mit dem benachbarten Osijek und Vinkovci durch Straßen und Bahnstrecken.
Die nationale und demographische Struktur beachtend war die Siedlung als katholisch und deutsch sehr homogen. Bis zum Ende der behandelten Zeitspanne wurde die demographische Transition nicht durchgeführt, so schwankte die Zahl der Geborenen zwischen 20 und 30 jährlich in dem dritten Viertel des neunzehnten Jahrhundertes bis zu zwischen 30 und 40 jährlich in dem letzten Viertel des neunzehnten Jahrhundertes. Die Zahl der Trauungen bewegte sich meistens zwischen 5 und 10 jährlich und die Zahl der Verstorbenen in der Regel zwischen 10 und 25 Verstorbenen jährlich.
