• Tidak ada hasil yang ditemukan

Liječenje epilepsije

Dalam dokumen Poslanikova medicina.pdf (Halaman 67-75)

Ata bin Ebi-Rebbah izvijestio je u sahih predanju da mu je lbn-Abas jednom rekao: "Da li bi želio da vidiš ženu koja je jedan od stanovnika Dženneta? " Ata je odgovorio: "Želio bih." lbn-Abas je rekao: "Pogledaj u onu crnu ženu! Davno prije došla je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekla mu: "Bolujem od epileptičnih napada i postanem nenamjerno razgolićena za vrijeme tih žestokih napada. Molim te, moli Allaha da me izliječi." Allahov Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: "Ako želiš, možeš se strpljivo nositi sa svojim stanjem i biti nagradena Džennetom, a ako želiš drugačije, molit ću se Allahu za tvoje ozdravljenje." Ž.ena je odgovorila: 'Ja bih radije primijenila strpljenje. " Poslije razmišljanja za trenutak, žena je dodala:" Za vrijeme teških napada postanem nenamjerno razgolićena, pa stoga moli Allaha da moja stidljivost i čednost bude zaštićena." Allahov Poslanik, s.a.v.s., molio je potom za nju. "47

Postoje dvije vrste epilepsije (ar. sara '): ona što se manifestira u osobi koja dopušta sebi da bude kontrolirana od džinna i šejtana, i ona je pozata kao opsjednutost; i psihosomatski poremećaj koji je uzrokovan fizičkim oteža vanjem tielesnih izlučevina u ljudskom tijelu, poznat u tibb medicini kao izopačenost ah laka ili propadanje primarnih tjelesnih izlučevina. Druga je vrsta ona o kojoj svjetovni liječnici govore i nastoje je liječiti, dok je prva vrsta prepoznatljiva samo od sposobnih i vještih liječnika. Ovakvi je stručnjaci priznaju, ali je ne liječe.Oni takoder prepoznaju da se njen lijek nalazi u suprotstavljanju utjecaju džina preko prisutnosti meleka. Kada je pojedinac uspješan u privlačenju društva meleka, ovakvo će dobro neutralizirati posljedice zla i poništiti njenu prijetnju. Što se tiče svjetovnih liječnika koji razmatraju osnovno djelovanje i neprijatnost, požudne misli kao vrlinu, izazov i pravo, oni odbijaju priznati neprestanu borbu i utiecaj suprotnih duhova i skloni su nijekanju njihovog emocionalnog i tielesnog utiecaja nad ljudskim tijelom; i uz sve to bez čvrstog uvjerenja u njihovu ulogu. Medutim, u stvarnosti, ovakva krajnja glupost ne sačinjava dio medicinske profesije kada su posljedice na tijelu očevidne i dokazane. Njihova je namjera da je svedu na psihosomatsku

lbn-Kajjim el-Dievzi

poremećenost djelimično tačna. Prastari su liječnici ponekad nazivali epilepsiju "božanskom bolešću", zbog toga jer ona dolazi od duhova. Galen, između ostalih, analizirao je ovakav naziv i doveo u vezu njegovu etimologiju s poremećajem u glavi i, prema njemu, ova bolest štetno djeluje na nepovredivu (svetu) vjeru u božanske spoznaje pohranjene u cerebrumu koji kontrolira svjesne i namjerne procese. Naravno, ovo je mišljenje također neistinito i posljedica je neznanja svjetovnih liječnika egzistencije ovakvih duhova (ar. ervah) , njihove strukture i funkcija. Svjetovni liječnici došli su do svog zaključka kada nisu mogli dokazati išta drugo osim propadanja primarnih tjelesnih izlučevina. Ipak, svako s pameću i sa malo razmišljanja može lahko prepoznati postojanje ovakvih duhova i njihovih utiecaja, i nadalje, on će se zasigurno smijati ovim liječničkim neosnovanim tvrdnjama i slabošću njihovog dokaza.

Liječenje epilepsije

Epilepsija može biti tretirana ili od samog pacijenta ili njegovog liječnika. Što se tiče samoterapeutskog djelovanja, ono zavisi od pacijentove vjere i njegove volje da preuzme kontrolu nad vlastitom emocionalnom poremećenošću. Ono također zavisi od snage njegove odlučnosti i njegove iskrenosti i istinitog okretanja i traženja pomoći Uzročnika i Stvoritelja svih života i njihovog Opskrbljivača. On također mora istinski i iskreno tražiti utočište kod Gospodara svjetova, svojim jezikom istine i najskrovitijih dubina srca. Ovo je nazvano unutarnjom borbom. Ratnik samo može pobijediti protivnika kada on nepokolebljivo vjeruje u svoje oružje, ili kada je njegova ruka nesavladivo jaka i time kompenzira manje pouzdano oružje. Kada su njegova vjera ili ruka nesposobni da se umiješaju u ovakvu bitku, oružje će biti neuspješno bez obzira koje je. Njegovo će srce biti u rasulu, bijedno i nesposobno da spozna svoga Gospodara, i njemu će nedostajati istinske vjere, povjerenja, pobožnosti ili čak vodstvo. Uistinu, ovakva je osoba nemoćna i osuđena je na propast, osim ako se Allahova milost ne spusti na njega da mu pokaže izlaz iz njegove nevolje.

Liječenje epilepsije egzorcizmom (istjerivanjem duhova)

Što se tiče spi ritualnog liječenja epilepsije od vještog liječnika, ovakav mudrac mora biti istinski iskusan liječnik i jak vjernik. Inače, njegovo će uplitanje biti bez koristi, i može umjesto toga biti opasno za oboje -i pacijenta i njegovog liječnika. U slučaju istinskog šejha to može biti dovoljno za njega da istiera ovakav strani duh neposrednim oslovljavanjem i odlučnim obraćanjem njemu: "Izlazi iz njega!" (ar. uhrudž minhu); ili on l 68

može prizivati moć Allahovog imena na njega govoreći: "S imenom Allahovim, izlazi iz njega! " (ar. Bismillah uhrudž minhu) ; ili govoreći: "Nema moći ili volje osim s Allahom." (ar. la havle ve la kuvvete illia billah) . Preneseno je u hadisima da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uobičavao prizivati ovakve duhove, govoreći : "Izlazi iz njega, o Allahov neprijatelju. Ja sam Allahov Poslanik i nared ujem ti to! "

Bio sam očevidac kod mog šejha kada je o n poslao nekoga d a govori stranom duhu koji je obuzeo ovakvu osobu, a moj šejh mu je rekao: "Šejh ti kaže da izadeš iz njega, jer ti nije dopušteno da ostaneš tako", i odmah bi se pacijent s epileptičnim napadom probudio iz svog napada. Ovakav izaslanik takoder može dozivati strani duh sam po sebi nared ujući mu da napusti njegovu žrtvu. Ponekad, ovakav duh može biti odbjegli šejtan (ar.marid) koji će izaći iz pacijenta samo kada je prisiljen na to. Ipak, kada se pacijent probudi iz svog napada, on ne bi trebao osjećati bol od ovakvog kažnjavanja. Osvjedočili smo se ovakvom egzorcizmu, kao i nekolicina naše braće nebrojano puta. Više puta, naš je šejh učio a jete iz Kur'ana na uho pacijenta, kao npr.: "Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti? " (K ur 'an, 23: 1 15)

Jednom, šejh je učio ovaj ajet i otegao je zadnji slog " .. uuun" dok strani zli duh nije odgovorio, koristeći žrtvin glas i govoreći: "Zaista! " Odmah je naš šejh posegnuo za štapom od trstike koji je držao pored sebe, i udarao je njime pacijenta, tukući ga po stražnjim venama s obje strane vrata. Ljudi koji su prisustvovali tom činu mislili su da će ta osoba zasigurno podleći od ovakvog grubog udaranja. Jednom za vrijeme ovakvog egzorcizma duh je glasno vrisnuo u očaju i rekao: "Ali ja ga volim ! " Šejh je odgovorio: "On tebe ne voli l" Duh je zatim rekao: "Želim obaviti hadž s njim! " Šejh je uzvratio: "On ne želi obaviti hadž s tobom." Duh se potom složio rekavši: "Ostavit ću ga zbog tebe! " Šejh je odgovorio : "Ne, ne zbog mene, već iz pokornosti naredenju Allahovom i onom od Njegova Poslanika, s.a.v.s. ! " Duh je potom priznao: "Onda ću ga napustiti odmah. " Pacijent je smjesta povratio svjesnost kao da je težak teret spušten s njegovih ramena i sjedio je s upitljivim pogledom, govoreći: "Šta me je dovelo u prisutnost uglednog šejha?" Ljudi su upitali: "Šta je sa silnim udarcima koje si podnio? " Čovjek je odgovorio: " Kojim udarcima zašto bi me poštovani šejh udarao. A nisam uradio ništa što zahtijeva ikakvu kaznu? " Ustvari, poslije temeljite istrage i ispitivanja, ispostavilo se da čovjek nije bio potpuno svjestan onoga što mu se dešavalo.

Šejh je ponekad, učio ajet o Allahovom prijestolju (ar. ajetu-1-kursijj) (Kur'an, 2:255) . On je takoder uobičavao preporučivati da pacijent i osoba koja ga liječi često uče ovaj ajet, pored ostalih ajeta i Poslanikovih dova za zaštitu protiv napada zlih duhova, kao što su sure 1 1 3 i 1 1 4 (El-Muavizetan) iz Kur'ana. Općenito, ova vrsta epilepsije i neospornost ovakvog tretmana može biti osporavana od nesretne osobe čiji je nedostatak učenja, mudrosti i istinskog znanja nestvarni (nesupstancijalni) .

lbn-Kajjim el-Dževzi

S druge strane, zli i nečisti duhovi većinom napadaju slabe ljude koji imaju malo ili nimalo vjere, čija su srca izopačena i čiji jezici nisu naviknuti govoriti istinu, učiti Kur'an, ili dove Allahovog Poslanika, s.a.v.s., protiv prisustva ovakvih iskvarenih napadača. Stoga, ponekad kada zadivljeni (lutajući) zli duh otkrije duhovno iskvaren u, nemoćnu i nenaoružanu osobu, ili čak razgolićenu osobu, on preuzima kontrolu nad njom, koristi njeno tijelo kao svoje prebivalište i kontrolira njene radnje. Ustvari, ako se bude u mogućnosti otkriti svjesnost većine ljudi ili da se skine njihov pokrivač i pogleda im se ispod kože, zasigurno će se vidjeti da su podložni ovakvim zlim duhovima na jednom ili drugom nivou. Ovakvi duhovi za vezat će ih svojim konopcima, manipulirati njima i usmjeravati ih kako to oni žele. Kada ovakva osoba odbija biti poslušna, ona često pati od jakog epileptičnog napada sve dok ne bude pokorna ovakvim iskvarenim djelima. Jedini izlaz iz ove vrste epilepsije jeste ispravno dijagnosticiranje bolesti i razdvojenosti između dvije suprotnosti i samo tada, Allahovom odredbom, pojedinac će raspoznati da je on bio opsjednuta žrtva (ar.masru) ovakvih proganjajućih zlih duhova. Temeljni lijek ovakvog epileptičnog stanja (ar. sara) jeste rahabilitacija duševnog zdravlja i preporod vjere. Ovaj lijek mora početi djelovati na sljedeći način: prvo postajući slobodan od takvih spopadajućih zlih duhova; s rehabilitacijom kroz druženje sa ispravnim ljudima; sa postajanjem svjesnim božanskog djela; s povinovanjem božanskim odredbama. Ovo je također preventivni lijek koji je baziran na razumu (ar. akl) , povezan sa istinskom vjerom (ar. iman) . Pojedinac takoder mora raspoznati da je ono što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., donio istina i da su Džennet i Džehennem istina; da je smrt istina; da je polaganje računa u kaburu istina; da je ponovno proživljenje istina i da je Sudnji dan istina. Jednom oslobođen i izbavljen od ovakve nezakonite najezde privatnog života pojedinac se mora zagledati nad svijetom i razmišljati o nevoljama ovog svijeta, slijediti Allahova upozorenja, razmisliti nad tuđim nevoljama, tajanstvenim i pravilnim granicama sudbine i neprekidnim udarcima nesreća dok je većina ljudi opij ena i nesvjesna uzroka. Kakva kazna!

Ustvari, kada svjetovni život postane mjerilo i kao što ruka sudbine napada jače, većina ljudi postaje zaslijepljena i vidi nevolje kao opću narav. Oni ne prepoznaju svoju vlastitu bolest niti one kod drugih. Nadalje, a zbog velikog mnoštva i stupnjeva epileptičnih stanja, pored masovne destrukcije i kasnije širenja epidemija, postojat će neprestano nijekanje, a ovakvi zaraženi ljudi okretat će svoje oči natrag i neće prepoznavati žrtvu niti napadača. Uglavnom, u njihovim neuravnoteženim umovima, svaki trenutak sebičnog zadovoljstva je s one strane zarobljavanja bez obzira na cijenu, i bez obzira ko ispašta za to, a novi način razmišljanja razvit će se u njihovim umovima. S druge strane samo ako to Allah Svemogući hoće, On će probuditi savjesnost Svoga roba iz sna. Ovakva će osoba pogledati nadesno i nalijevo i prepoznati da je većina ljudi svijeta pogođena sljepilom i hroničnim epileptičnim stanjima, bezbrižna u svojoj vrijednosti i stupnju njihovog napada. Neki od njihovih žestokih napada akutniji su od drugih. Neki izgledaju

razborito za trenutak, a već u drugom trenutku su ludi. Kada se ovakva osoba probudi iz žestokog napada, ona djeluje normalnu i korisno, a kad je nanovo napadnuta, ona se spotiče u grješnim i samouništavajućim beznačajnim slaboumnostima. Opet se postavlja pitanje: "Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da nam se nećete povratiti? " (Kur' an, 23: 1 1 5)

Liječenje pokvarenih tjelesnih izlučevina

Što se tiče psihosomatske nepravilnosti, ili trulenja primarnih tjelesnih izlučevina (ar. ahlat), pojedinac mora prepoznati da ova bolest djelimično zagušuje funkcije nervnog sistema i slabi prirodne voljne pokrete. Ovo je također znano kao psihosomatska epilepsija. Ona se ispoljava u nenormalnom povećanju količine fluida (cerebrospinalnog likuora) u lobanji, također poznatog kao hydrocephalia, omogućavajući dozrijevanje gustog ljepljivog m ukusa koji uzrokuje otican.:e u membranama glave (delirium), djelimičnu blokadu cerebruma (ar. muhh - velikog mozga) , a ponekad uzrokuje uvećanje glave i deterioraciju mozga. Ovo također sprečava prirodne reflekse i osjećaj i proizvodi vrstu epilepsije poznatu kao mioklonusna epilepsija. Ostali simptomi uključuju: zatvor uzrokovan akumulacijom gasova; zgušnjavanje i kvarenje zraka u tijelu; razvoj neugodnih isparina koje uzrokuju neravnotežu i �emogućnost stajanja; prodor sluzi u mozak ili drugih akutnih simptoma, pored drugih znakova oštećenja centralnog nervnog sistema i neravnoteže sluzi kao krvne izlučevine.48 Kada je epileptični napad uzrokovan iznenadnim unutarnjim oštrim napadom, on uzrokuje kontrakciju mozga praćenu grčevitom reakcijom udova, čineći nesposobnom osobu da dobrovoljno ustane, i kao posljedica toga on će pasti i ponekad pjeniti na usta. Ovaj slučaj smatra se akutnim, a pogotovo kad je praćen oštrim bolom. Na ovom stupnju, ova je bolest tretirana kao hronična zbog njene žestine, trajanja i teškoće oporavka od nje. Ovo je pogotovo istinito kada osoba koja pati od epilepsije, nadmaši 25 godina starosti s bolešću koja pogađa njegov mozak, nervna mu vlakna i ćelije. Hipokrat iz Kosa (460-3 77. p.n.e.) naziva ovu vrstu epilepsije "hroničnom, koja u potpunosti ne reagira na lijekove sve do smrti". Kada nam je ovo poznato, pojedinac će razumjeti ranije navedeni slučaj žene koja je ranije došla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekla: " Bolujem od epileptičnih napada ... " Prepoznajući njeno stanje, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ponudio joj je izbor između očekivanog oporavka kroz dove i sigurnog očekivanja obećanog Dženneta ako ona bude primjenjivala strpljenje kod svoje bolesti. Žena je načinila svoj izbor primjene strpljenja, a on, s.a.v.s., molio je da njena čednost bude nagrađena. Ovo je druga 46 jedna od četiri elementarne tjelesne izlučevine :1 sre-:!njovijekovnoj psihologiji označena kao uzročnik

lbn-Kajjim el-Dževzi

Poslanikova, s.a.v.s., uputa da kada je bolest hronična, ponekad je dopušteno napuštanje medicinskog tretmana i moljenje Allahove naklonosti da izliječi pravu bolest duše. Ustvari, Allahova moć liječenja ne treba dokaz djelotvornosti, jer On je stvoritelj i pokretač bolesti i njenog lijeka. Iskušali smo, kao što su to uradili i mnogi drugi ljudi, lijek istinskih molitvi za ono što je označeno kao "neizlječive bolesti ", i pomoću Njegove darežljivosti polučujemo oporavak. Pametni liječnici već raspoznaju fenomen psihologičkih izlječujućih moći i ponekad raspoznaju njihovu djelotvornost u liječenju hroničnih stanja. S druge strane, ništa ne šteti medicinskom zvanju više od mišljenja svjetovnih liječnika od kojih je većina uglavnom egocentrična i čiji su poduhvati samoporažavajući.

Poglavlje IX

Liječenje išijasa

Upala nervus ischiadicusa

lbn-Madždže izvijestio je u svojoj zbirci hadisa (Sunen lbn-Madždže) predanje od imama Muhammeda ibn S irina, koji je zabilježio had is prenesen od imama Enesa bin Malika da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "lšijas može biti liječen rastapanjem masnoće repa (ar. ilja - masnoća repa) arapske ovce, a zatim njenim dijeljenjem na tri jednaka dijela, a potom pijenjem na prazan stomak u tri jednaka dijela, jedan svako jutro. "49

Shijatična žila, poznata u arapskom kao irkun-nisa, jeste dugi živac što polazi iz regije bedrenog zgloba (ischium) , koja je najniža od tri predjela (sekcije) kuka, a proteže se od stražnjeg dijela stegna dolje do pete. Upala n .ischiadicusa može biti uzrokovana povredom ili pritiskom, i djeluje na okolne nerve uzrokujući udarajući bol. Bolovanje od išijasa tokom dužeg vremenskog perioda može proširiti bol iz bedrenog područja preko golenjače (tibia) između koljena dolje do gležnja. Drugi popratni simptomi prolongiranog (dugotrajnog) išijasa uključuju gubitak �elesne težine i mršavljenje ili atrofiju bedra. Gore spomenuti hadis ima dva temeljna značenja: lingvističko i medicinsko. Što se tiče lingvističkog značenja, "nassa " u arapskom jeziku označava samu ishijadičnu žilu (n.ischiadicus) , i/ili zajedno sa zasebnim oštrim i onesposobljavajućim bolom koji ga prati i uzrokuje da pacijent zaboravi sve osim njega. Što se tiče medicinskog značenja, išijas upućuje na upalu ovog nerva i njemu susjednih nerava, uzrokujući udarajuću bol dolje do gležnja. Napadi su povratni i ponekad traju duže vremena, a pacijentove patnje mogu trajati i nekoliko mjeseci. Bol se obično ponavlja u isto vrijeme u noći.

Kao što je objašnjeno u ranijim poglavljima, hadisi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dijele se na dvije vrste: opći i specifični. Što se tiče onih općih, oni se trebaju razumjevati u odnosu na vrijeme, osobu i stanje. Druga su vrsta oni specifični i u ovom slučaju ovakav hadis odnosi se na liječenje išijasa za beduine Arape i ljude okolnih zemalja za koje je ovaj tretman najbolji zbog njihovog vremena i mjesta. Ako je uzročnik ovoga fraktura zdjelice, dislokacija kuka, blaga artristička upala ili druga potiskivanja koja vrše

lbn-Kajjim el-Dževzi

pritisak na n.ischiadicus, ta vrsta oboljenja uzrokuje suhoću ili neravnotežu vlage (tj. razvitak ljepljive koagulabilne supstance) , te dovodi do vrućine, oticanja i gubitka funkcija. U drugom slučaju neravnoteže vlažnosti, ovakva supstanca može biti tretirana preko otvaranja rada crijeva, preko upotrebljivanja propisane rastopljene masnoće koja, između ostalog, sadrži osobine sazrijevanja i laksativa.

Kada animalna hrana uključuje u sebi tople biljke kao što su Caulophyum thalictroides, korijene biljki iz porodice mirta, pelin i čempres, među ostalom vegetacijom, medicinske osobine tih biljki postaju dijelom životinjskog mesa i masnoće. Pojedinac može koristiti ove biljke kao ljekovite trave, ili pak može koristiti mast napravljenu miješanjem ovakvih ulja i utrljavati je dužinom nervus ischiadicusa ili ih nanositi kao tople obloge.

Dakle, kao što smo spomenuli u ranijim poglavljima, bolesti ljudi koji koriste jednostavnu ishranu liječi se uglavnom jednostavnim lijekovima, dok bolesti ljudi koji koriste odabraniju i složeniju ishranu zahtijevaju tretman složenijim medikamentima. Ipak, svi liječnici slažu se da samo onda kad prirodna hrana ne može osigurati potrebni lijek, može se propisati lijek, dok samo onda kada je jednostavni lijek neuspješan, pojedinac može uzeti neki složeniji lijek.

Poglavlje X

Dalam dokumen Poslanikova medicina.pdf (Halaman 67-75)

Dokumen terkait