Gramatika Arapskog Jezika 2 Dio Sintaksa

I

^^rjlS

ŠKOLA--A?K*£Sf

^^ %r^/T>^**

GRAMATIKA

ARAPSKOG

JEZIKA

ZA

NIŽE

RAZREDE

MEDRESA

I

SREDNJIH

ŠKOLA

II

DIO

SINTAKSA

I

itanka

sa

rjenikom

NAPISALI:

Dr.

ŠAIR

SIKIRI,

MUHAMED PAŠI

I

MEHMED

HANDŽI

IZDANJE

VAKUFSKE

DIREKCIJE

U

SARAJEVU

615.

19

3

6

Ovaj je Udžbenik izraen po nalogu Ulema-medžlisa u Sarajevuprema

programukoji je sastavilanaroitaanketa. Rukopisudžbenika jepregledan

i ispravljen od strunjaka, pa je zakljukom Odbora Naiba za I.V.Z. u

Sarajevu br. Pov. 94/36 od 26 aprila 1936 odobren za uporabu u nižim

SINTAKSA

Nauka

o nizanju rijei u reenici zove se sintaksa{_j^=«3i(Jii)

Ova

se

nauka

dijeli

na

sintaksu imena, sintaksu glagolskih

oblika i sintaksu estica.

A)

SINTAKSA

IMENA

Ime

može

biti:

a) primitivno (

J-Cfl

) t. j.

ono

koje nije izvedeno iz

druge

rijei, na pr. Jaj\ zemlja, j.Ji pero.

b) izvedeno ( jl_JJi*l) t. j.

ono

koje je izvedeno

od

infinitiva.

Infinitiv ( jluai'l ) t. j. glagolska imenica je dakle oblik

iz

kog

se tvore izvedena imena. Infinitiv je

od

I vrste glagola

nepravilan ₍

(^C—

), a

od

proširenih glagolskih vrsta

pra-vilan ₍ i5-lj ).

Infinitiv

kao

uiUJ

I

može

imati aktivno (JeUJiiil

oLi.

) i

pasivno

znaenje

{JjjJl\S\

oU.).

Kada

infinitiv

ima

aktivno

znaenje,

imenica iza njega stoji

kao

subjekatski genitiv,

na

pr.

jJ^JItllC-i plakanje djeteta, t. j. dijete plae.

Prema tome

je

subjekat glagolskog infinitiva u

izgovoru

( uCi-3 ) u genitivu,

a

po znaenju

(%£

) u nominativu.

Ako

infinitiv

ima

pasivno

znaenje,

onda

je iza njega

objekatski genitiv, na pr. >::~l_Jl #-^ o-tll 'j^ .i -j

Ljudska

_je

:^užnost u

ime

Boga

posjecanje

Kabe

i. j. posjecati Kabu.

U

•ovom sluaju

je glagolski objekat

u

izgovoru (

l^LJU

)

u

geni-tivu, a

po znaenju

(>U; )

u

akuzativu.

Kada

infinitiv koji je postao

od

tranzitivna glagola

ima

aktivno

znaenje,

dolazi glagolski subjekat

kao

subjekatski

genitiv, a objekat ostaje

u

akuzativu ili s

prijedlogom

u

geni-tivu

kao

dalji objekat, na pr. (si j>-6A} )A^c-^'1J:Lj^'iljTl:/!^

Vojska

je pobijedita neprijatelja.

Uz

infinitiv

može

stajati i genitiv koji

znai

mjesto ili

vrijeme, na pr. X5t-~i'1 'j>i^ ulazak u džamiju; l^j'si\ '-Lj

školska obuka; JJJ1

'f^

nono

spavanje. - ^

Iz infinitiva izvedena

imena

su:

1) Particip aktivni (J=UJ1jL-i), koji se tvori

od

aktivnih

glagola i

pokazuje osobu

koja vrši glagolsku radnju ili

znai

prolazno stanje

u

kome

se

neko

ili nešto nalazi,

na

pr.

'ij\f

koji piše; it koji spava. Particip aktivni

kao

imenica

može

biti 'i>C^'\

pa

ak-o je particip postao

od

tranzitivnog glagola,

onda

iza njega slijedi objekatski genitiv, na pT.^J:SJ.V^',\S' x,^

Zejd je pisac pisma.

Ako

li je particip postao

od

intranzitivnog glagola,

onda

iza njega slijedi genitiv mjesta ili

vremena,

na

pr.

j^xLi\ 'jG koji spava u zoru; jJlJI 'cj^C koji stanuje u gradu.

2) Particip pasivni (J_>-.^\_f~^\) tvori se

od

pasivnih glagola

i

znai

osobu

ili stvar

na

kojoj se vrši glagolska radnja

pa

iza

njega slijedi objekatski genitiv, na pr. i__ix_Jl

f>«-—

-^

J^jj

Zejdova

se

rije

uje

(zapravo:

Zejd

je

uvene

rijei).

3) Pridjev ('ilLil'l'iTj^)

znai

stalno ili prolazno svojstvo

osobe

ili stvari. Pridjevi se tvore

od

4 razreda neprelaznih i

5 razreda I vrste glagola, na pr.

rj

veseo;

jfS

velik; star.

Od

proširenih glagolskih vrsta pridjev dolazi

na

oblik parti-cipa aktivnoga,

na

pr. tsljl -'»,:.. ispravna mišljenja.

Iza pridjeva dolazi subjekatski genitiv,

na

pr.

•>—

_!\o—»^ -^-^

Zejd

je lijepa vladanja.

U

prvom

dijelu ove knjige (str. 41, 42, 43, 93, 94, 95 i 101)

navedeni su oblici pridjeva i

oba

participa

od

I i proširenih

znai

osobu

lioja vrši ili trpi glagolsku radnju ili se nalazi

u

nekom

prolaznom

stanju,

smatra

se participom, a

ako pokazuje

stalno ili prolazno svojstvo,

onda

je pridjev.

Tako

rije "'ilT

uen

može

biti pridjev

premda

ima

oblik participa aktivnoga, a

^flj^ bolestan i _{^_,=.} ranjen su participi

premda

imaju

pri-djevni oblik.

4)

Komparativ

i superlativ pridjeva

(J..,a!«.:l'i'^\) dolazi

na

oblik J^JI

od

I vrste glagola

od

kojih pozitiv pridjeva nije

na

oblik

^il

.

Od

proširenih glagolskih vrsta i

od

pridjeva

iji pozitiv

ima

oblik [yJ\ tvori se

komparativ

i superlativ,

da

se pridjev pretvori

u

glagolsku imenicu u akuzativu bez

odreenog

lana

i pred nju stavi rije aJ.\ jai, 'J>\ manji,

^

\ veci, |Jift! yecy i t. d.,

na

pr.

_^^

I crven -

—

^

i'jjt- oil (crveniji od),

:^

luVl

najcrveniji, olV- pružen

—

\j\jo1

^H

krai.

Oblik j^ši

u

komparativu

ostaje isti bez obzira na

rod

i broj i iza njega stoji _{prijedlog o^)} a

u

superlativu je LiLil'!

imenici ili linoj zamjenici ili

ima

odreeni

lan.

A)

Kada

superlativ

ima

odreeni

lan, mijenja se

prema

svojoj imenici

po

rodu

i broju ovako:

Muški rod: Ženski rod:

Singular

^"Vl

_'J^T

" -

Dual

o>CiVi

oM^f

Pr. plur. o.A-^'V'i '^ClX\\

Nepr.plur. ^..uVl _'S-^'\

Primjeri:

Muški rod:

Singular [^Ji>i^'\ _[yrj\ najvredniji

ovjek

6

Pr. plur. OjJUisVl 'JlV^l! najvrednijiljudi

Nepr.plur. ^U^l*1

*6^'J\ najvrednijiljudi

ženski rod:

Singular 'jU^T's'l^'vj najvrednijažena

Dual

JiSii!jki\J:AyH'\ dvijenajvredniježene

Pr. plur.

oCUaJl

»L-LI najvrednije žene

Nepr.plur. ^pjjj'i tCJjl najvrednije žene. - ^

B) a)

Kada

je superlativ LjUuI'1

odreenom

imenu,

može

se

slagati

u rodu

i broju sa

imenicom

kojojpripada, a

može

biti

i

u

jednini

muškog

roda

bez obzira na

rod

i broj imenice.

Genitiv (<^\ 'vjCil'l)

ovoga

superlativa stoji

u

množini,

na

pr.

Muški rod:

Singular jC.'_j)l

^'1

najvredniji

ovjek

Dual

jC'jl

([jlii'n >Ci/1 dva najvrednija

ovjeka

Pr. plur. Jll'jl (^'l)^,liiš1 najvrednijiljudi

Nepr.plur.

Jll'jU^'t)

^lil

najvrednijiljudi

ženski rod:

Singular

tC2f\CS^h'S^

najvrednija žena

Dual

»Ci)

u

^1)tJuiJ*

dvije najvredniježene

Pr. plur. >CJJ1 (^]I;in

oUuij'

najvredniježene

Nepr.plur. »C-Ill (

_'S^\

) ^jl^' najvrednije žene.

b)

Ako

je superlativ LiUJ'l

neodreenoj

imenici, ostaje

u

jednini

muškog

roda

kao

i komparativ, a

njegov

<^\

.JL-^

I

može

biti

u

singularu, dualu ili pluralu,

na

pr.

J.»j piši

JLJ^

Muhammed

je

najvei

ovjek

i\y'\',^\ 'Ckli'

Fatima

je najvrednija žena

ujjr1>1^jl^'1 *dl

U

"j 'ij>lj

Fatima

i Aiša su dvije

najvrednije žene

6jJ If ^)Iii'*r "p-lf 5 '^Vj'j '*\\^ Salirn,

Rasim

i

Kasim

su

5) Imenica mjesta i

vremena

₍

o^J^

3 _o^^-—'^

r"))-6) Imenica

orua

(<i'^\

^\)-Od

imena

su izvedene:

1) Imenice koje

znae

mnoštvo

neega

na

nekom

mjestu

(

sciOl

jJl) i dolaze

na

oblik iJul' ,

na

pr. 5j^U gdje

ima

mnogo

lavova (od ju.1 /avj; sliJU g-dje

ima

mnogo

krastavica

(od *i£i krastavica).

2) Pridjevi koji

znae

pripadnost

neemu

( ^j-^-^\ p-i),

na pr. _{'J^__/} Kurejšija,

'„^^

Mekkanac.

3) Deminutiv (j^Cji]JJ) ), na pr.

J^3

ovje/c jl^!;

o-vjeuljak, "jjji^ vrabac

-nil^ vrapi,

_vS^

-

_^yi^

štipavi,

, ;ir

-

v-Jui^ pisarcic,

~^yS^^ -

«_.

J

L..

v

—

« pisamce.

Odreena

i

neodreena

imena

(s

jC.Bl

S's»

_Jd

I₎

Arapska

imena

(»C-iVl)

mogu

biti

odreena

('l»_^T) i

tieodreena

('i'yfLj'\)

Odreenih

imena ima

sedam

vrsta:

1) Vlastita

imena

( pLlJI ),

na

pr. 's^'\

Ahmed;

L-uj

Zejneba; jli-'i

Damask;

^Ijii Alžir i t. d.

2)

Line

zamjenice ( '_;l_l!ilV - ''^\'jJi;A"\),

na

pr. iil ;a;

'

_SJl

/i;

>

on; >' o/j/; ^'ji mi.

3)

Pokazne

zamjenice ( sSU.'^'l

*LJ^

), na pr. \i ili li* ovaj;

•S ili »J* ova; iLiJjl on/.

4)

Odnosne

zamjenice ( J_^y,*1

tLJ\

-oS/j-^^ii), na pr. tf j3'i koji; Ji\ koja; o*' ^o;

^

što.

5)

Rijei

koje

imaju

odreeni

lan

₍

_^^\

^jA

\), na pr. ^S-^JS

ovjek

(poznati); *p»Jl milostivi; iiJ_l3'l trei.

Ako

vlastito

ime ima

odreeni

lan, ne

može

ga

izgubiti,

osim

kada

je tJUJ''i ili

u

vokativu, na pr. Ju^J^^I Rešid; 'ilh] Nabiga; O^.^H-l'i Semuel; '^jd'l

Medina;

'fLiJl Sirija, ali

iiC Ij'

O

Nabiga; '^^J'i 'ilju'

Grad

Božjeg

poslanika. Medina.

Ako

opet vlastito

ime

nema odreenog

lana, ne

može

ga

dobiti, na pr.

jL^'

Muhammed;

_jJS

^) Avar; *'^J>

Mekka;

'yL.^ Egipat. .'

Neka

vlastita

imena

mogu

imati

odreeni

lan, a

mogu

biti i bez njega, na pr. [ji^] i "j!ij' Fadl; ^LlJI i

%\J

Abbas;

ojli-l i ojU. _Haris.

Kako

je vlastita imenica

sama po

sebi

odreena, odreeni

lan

koji stoji

na

takoj imenici

zove

se ':Ji

\J'\ f'>U^ suvišni 'J^

.

Isto se tako

smatra

suvišnim "JI

u

odnosnim

zamjenicama

tsjj'l i

jJU

6)

Ime

koje je u genitivnoj vezi

kao

tjUi"ijednoj

od

spo-menutih

pet vrsta

odreenih

rijei,

na

pr. Joj

jh Zejdova

kua;

Jjli tvoja

kua;

y.

jb

kua

onoga

ili

ija

kua?

_J-»-J1j\'y

kua

ovjeka

(poznatoga).

7)

Vokativ

(ij:>\li.I ),

kada

se doziva

neko

odreeno

lice,

na

pr.

^5

li

ovjee!

'*.i-U L dobra!

Vlastite imenice (

'JulI )

>'>

Vlastita imenica

može

biti jedna rije,

na

pr.

^

Omer;

**^ Mekka;

'fCiJ'i Sirija, a

može

biti sastavljena

od

dvije rijei,

na

pr. _l-'^:.'::-^

Nebukadnezar,

_<i^^

Sibevejh, *iil'x. Abdulah,

\'J.'^\' Teebbeta Šerren, SJLLo'

Balebekk

(ime grada), o^'^ii^T

Hadremevt.

. *) Rije

i^

ima u nominativu i genitivu na krajuj

(j^>

jl!3), a u

1)

Pravo

ime

( _'Jvj

), na pr. xs-*I

Ahmed.

2) Naziv koji

poinje

rijeju "Li, \\, oii ili oJl.

('CJCJb,

na

pr.^Jx\\jj]

Ebul-Kasim;^lj^jAEbu

Hanifa; Jlk^'j-'

Ummu

Atijja;

j^']

o-'l Ibnul-Esir;

jS/^

_{^_^} Bintu Huvejlid i

3)

Priimenak

t. j. naziv

po

nekom

svojstvu ( LjJJI ),

na

pr.

j-ZJI

Siddik (iskreni); 'jjj(iJT

Faruk

(koji strogo

razli-kuje istinu

od

neistine); ^illijl

Bagdaanin;

'i_^l

grama-i '•'

ncar; t^LjJl Hašimija.

Line

zamjenice (

'j Itllf

—

Ol'jikJ

I )

Sastavljene

line

zamjenice

(^J^'I^A^iln

mogu

biti

u

no-minativu, genitivu i akuzativu. Sastavljena zamjenica je

u

nominativu kao

glagolski subjekat ₍ ^cUJl ) ili u akuzativu

kao

objekat (<-_J_j..jl'i),

ako

je sastavljena s glagolom, na

pr/^'^S

Udario

sam;

-jj^

Udario

sam

ga.

Ako

je sastavljena

lina

zamjenica spojena uz

ime

ili uz prijedlog,

onda

je

u

genitivu,

na pr.

iLljT

tvoja knjiga. Sastavljena zamjenica uz glagol

može

biti izreena, a

može

se

samo

pomišljati, na pr.

^-J^

Udario

sam;

(>)

^_^i j^J

Zejd

je udario.

Rastavljena

lina

zamjenica( [^.ja^ih' V.julj^])stoji u

nomina-tivu

kao

subjekat

imenske

reenice, na pr.

_fi^>

On

je

uen;

i-U-.

^

Ona

je uiteljica, ili

u

akuzativu

kao

objekat,

na

pr.

^liA-j ilCl ili 2)M Vi

_'^h

^'

Samo

sam

_{tebe vidio.}

Lina

zamjenica

u

3 licu( ^-.rl^l'jj«.^)uvijek se odnosi na

rije koja je u reenici prije te zamjenice.

Ime

na koje se

odnosi

lina

zamjenica zove se

W*^T,

na

pr.

<Ujf\i

Joj

j«U Došao

ml

je

Zejd pa

sam

ga

poastio;

U-*-:,

^r

ujjj- 'jj.j jtU.

Došao mi

je

Zejd

i

Amr

pa

sam

ih

poastio;

10

Katkada

se

dogodi

da se

lina

zamjenica

u

3 licu odnosi

na

cijelu reenicu, koja iza nje slijedi.

Ova

zamjenica

nema

'*»y,"ii

zove

se o^'l'-^^—^(zamjenica koja izrazuje injenicu),

ako

je

muškoga

roda, a

'L^'\j^,

ako

je

ženskoga

roda, na pr.

^il^"!43>'2eyd v'e uen;''\^ xJr/^\^Za\sta je

Zejd

uen;Aji)o^

'Jj/'j^jZejd je stajao; JJoJI

^

^^'^LJ'-^>_'o^

Ovaj

svijet je

manji

od

najmanjega. -

^

Pokazne

(demonstrativne) zamjenice ( oLi)/ 1 *\c\ ) l

odnosne

(relativne) zamjenice (oV^'^Jl'O nauili

smo

u

I dijelu

ove

knjige.

Treba naroito

istaknuti

da

se nastavak

2

u

po-kaznih zamjenica

kao

što je iili, dli/i, ilJLljI smatra

linom

zamjenicom.

Ova

se zamjenica

katkada

ravna

u

broju i

rodu

prema

licu s

kojim

se govori,

na

pr.

^i,

iU^i, L^.li.

pJi,

o^i

ovaj ili onaj. Prefiks

U

kod

pokaznih

zamjenica nije sastavni

*dio zamjenice,

nego

je prilog (a-J:I1Lj>) i znaci »eto«,

na

pr,

{ii (eto) Gvay; >V_^ (eto) ovi, ove.

Katkada pokazna

zamjenica

ima

prefiks

U

i

na

kraju

linu

zamjenicu kao

sufiks,

na

pr. d\^» (eto ti) ovaj.

Odreeni lan

na participu

aktivnom

i

pasivnom smatra

se

kao

odnosna

zamjenica,

na

pr.

L^Ul

znai

što i_v^^^.'^;^"

koji tue,

'Cj'^ln

znai

što i i^Cr^_i/\ koja je

tuena.

Odreeni lan

(^

jdl

^V)

i nanaciia ('j^^dl

)

U

odreena

imena

spada

ime

koje na

poetku

ima

odre-eni

lan

'Ji

{•^J^\

_f^)-

Ako

ime

nema

odreenog

lana,

onda mora

na

kraju imati nunaciju (cj'J^V)

ako

ide

po

potpu-noj deklinaciji. Nunacija je 'o na kraju

imena

koji se ne piše,

*) Zamjenice nemaju

odreenog

lana niti nunacije, na pr. i-Jl,^,

n

ali se izgovara.

Ovaj

se

^

u

izgovoru

spaja uz vokal

zadnjeg

suglasnika, a

u

pismu

se

oznauje

na taj

nain,

da se zadnji

vokal

kod

imena podvostrui, na

pr. aIj - Jijj - \'x>j ^).

Odreeni

lan može

znaiti:

a)

odreenost

vrste ₍,jAjl1 |.V₎

b)

odreenost

jedne jedinice ( aaIJ1 fV).

Odreeni lan

koji

znai odreenost

vrste

može

biti:

1)

Odreenost

vrste

kao

cjeline ( ^jjjll _'fV )

na

pr.

[^ '^J.^^^\i'\J.^\J^C>Od

voe

smo

stvorili

svaku

živu stvar.

To

znai od

vode

kao

vrste

pa

se ne

može

mjesto

odreenog

lana

staviti rije

3^

i mjesto A"\

rei

»(.

3^^

od

svake

voe.

2)

Odreenost

svake pojedine jedinice

o

neke

vrste (jl^^^Vj'fSf), na pr.li-»^uL-JVljl;.'Sva/f/ je

ovjek

stvoren

slabim.

U

ovom

sluaju

ostaje

znaenje

isto i

kad

bi se

odreeni

lan

u

_o^)'^

zamijenio rijeju _lp svaki.

Jedinica sa

odreenim lanomc

AJk-Jl'fV)

može

biti

odreena:

1)

Kada

'je

ve

jedanput

spomenuta

(tj_;Sf^jJljj(lJlf'V), na pr.

Cjulill c-.;;;S^li

^-^

j<l»

Došao

mi

je gost

pa

sam

toga gosta

poastio.

Mjesto

ove

odreene

imenice

može

se uvijek staviti

lina

zamjenica.

Tako

se

u

gornjem

primjeru

može

rei

ij:.^Ij

jf^

j«l;

Došao mi

_je gost

pa

sam

ga

poastio.

2)

Ako

je

govor

o

neem

što je

ve

otprije

poznato

( JvJuJl AJu^M fV),

na

pr. _a-VI <U.

Došao

je vlad-ar.

3)

Ako

se istie

neka

neodreena

jedinica

od neke

vrste

( J-JAJJ1 A'.Jl'f'V), na pr.

Lj

jJI 'Jis li

Pojeo ga

je (neki) vuk.

Ime

koje

ima

odreeni

lan

koji je

naveden

pod

3),

smatra

se

kao

da nije ni

odreeno.

') Vlastito ime gubi na kraju nunaciju, ako iza njega stoji kao

apozicija rijeCx\ sa svojim genitivom, na pr. /^l_xi6:1 _-*-iJ Zejd, sin Ibrahimov.

12

Vokativ

(^il:tn )

Cestice

kojima

se doziva ( *Ij31 -J->>») jesu: C, i],

U,

T ,

t^T, is^ \ 6!

estica

\j jao! upotrebljuje se

samo

u

jadi-kovanju

(l>''j3''\j\j),

na

pr. <>\j^j\jJao za

Zejdom!

Vokativ,

kako

smo

ve

vidjeli, nije posebni padež.

Ime

koje

stoji iza vokativne estice (t^jlU.!)

može

biti:

1)

U

nominativu

bez nunacije,

ako

je jedna rije i

ako

se

doziva

neko

odreen,

na pr. j^j L'

O

Zejde!

^\^S^

li"

O

dva

^ > . ' ,

muslimana!

^j.. \ ij

O

muslimani!

><i

2)

Vokativ

stoji

u

akuzativu

kao

objekat glagola jci\

zovem,

mjesto

koga

stoji vokativna estica,

ako

je

ime

iza

vokativne estice LjOJi'I ili

slino

oUl'l t. j.

ime

koje se ne

može

potpuno

razumjeti što

mu

se

nee

dodati još

koja

rije

ili

ako

se doziva

neko

neodreen,

na

pr. -uil j-t L

O

Abdulahu!

jjij'^ \}i- iT

O

hol'ii

od

Zejda!

-^

U)U^L'

O

ti lioji se penješ na

I* * -* " " ^

brdo! :L>j l'

O

(nelci)

ovjee!

Ako

vokativ dobije sufiks »T t. j. nastavak

kojim

se doziva

u

pomo

ili se jadikuje ( i.'JJl j] i^Ui

—

.V1

^i),

onda

zadnji

suglasnik

ima

vokal e (

-

),

na

pr. »IaO L'

Jao

za

Zejdom!

ili

U

pomo

Zejde!

Kada

se pred vokativ stavi prefiks

J

,

onda

je vokativ

u

genitivu.

Znaenje ovoga

prefiksa valja razlikovati

na

taj

nain

Što t)

znai

da se

neko

doziva u

pomo

(

o

U: I lili*; oUjl-J, I),

a

J

da se

nekomu

doziva

pomo

( *) j\is

—

J.1 ),

na

pr.

43^ ^

^

pomo

Zejde! sjj^1;'

U

pomo

Zejdu!

Vokativom

se izrazuje i

uenje

ili divljenje

neemu,

na

pr.

Ci

iT ili ^-.SJjJ 1/

O

uda!

Ako

poslije vokativne estice

doe

ime

koje

ima

odreeni

13

muški

rod, a Uj^' il' »J* za ženski rod, na pr.

^^1

C^t>;'

O

ovjee!

_%1\

\tJ\ I'

O

_ženo/

Može

_se

_rei

i

^1^1

llTL', '^slL'

^^1

\ji<i

O ovjee

'il'Ji] .IT 1/ i 'sl^'l .ji'iLj iT

O

ženo/

Izuzeci su

od

ovoga

pravila '^\ _{if Bože! JvaJJ!}

_Moy

_Božet

Vokativna

estica se

može

i ispustiti, na pr. '^0 (mjesto

'dO l')

Moj

Bože!

Rod

imena

(Vj,_jji ^

'^^-'[ijf

Imena

mogu

biti:

a)

muškoga

roda

('^

li'\);

b)

ženskoga

roda

(J'^l]).

Imena

koja

mogu

biti

muškoga

i

ženskoga roda

(t^^SlA'T

)

nabrojena su u I dijelu (str. 26).

Imena ženskog roda

_C^'^J]

)

Imena

ženskoga

roda

mogu

biti

po

obliku(^^^1dj'ji"i)

po znaenju

(ijila'l ij'^-^'l) i

po

upotrebi

(^ulj1^*^"i).

Imena ženskoga

roda koja

znae

ženska živa

bia

zovu

se

prava

imena

ženskoga

roda

(^plliJ^^"!),

na

pr. :t>'i žena;

"'r'

iil; deva. Ostala

imena

zovu

se formalna

imena

ženskoga

roda ( 't^^^\ l^ill Ij'ji'l), na pr. ili^' tmina; Ojp oko; jIj

kua.

Nastavci su za ženski rod:

1)

Kratko

5

(v^

U\

Jt _),

na

pr. i\'j.\ žena.

2) cs

-

('s^_,^'lLijVl) i

M

-

('sSjjll'lLilVi),

na

pr.

'J-* trudna žena

tl^^

pustinja.

Iz

ovoga

se pravila izuzimaju

imena

muških

lica,

koja

imaju nastavak

ženskoga

roda,

na

pr. 'ijjf^

Hamza;

_^^^j

(ili

i^

_j) Zekerijja. Sa

ovakim imenima

se u vezi s

drugim

rijeima postupa kao

sa

imenima

muškoga

roda, na pr. 5jj-

«L

14

Ima

pet oblika pridjeva koji vrijede za

oba

roda.

To

su:

1) Jj..i

ako

znai

što i oblik ti^li t. j.

ako ima

znaenje

participa aktivnog,

na

pr. jj~S strpljiv (a); >_jjJiT laživ(a).

2)

JjJ

ako

znai

kao

i i^jjJu t. j.

ako ima

znaenje

par-ticipa pasivnog, na pr. _t)r? ubijen(a);

<^

ranjen(a).

3) 'JlU. ,

na

pr.

JL_L

lijenina; fL-!u šaljivina.

4) Jj-i., na pr. '^^—^ pijanica; jfC^ brbljavac.

' *

5) Jjti., na pr. p-i-^^ neustrašiv(a).

Glavni brojevi

od

3

—

10

zakljuno

za

muški

rod

imaju

nastavak

: , a

u

ženskom

rodu

su bez

toga

nastavka,

na

pr.

J\^j'ij>^t tri

ovjeka;

5V-J V-'-*! etiri žene.

U

složenim

glavnim brojevima

13

—

19

zakljuno

nastavak 5

dolazi

u

muškom

rodu

samo

na prvi, a u

ženskom

rodu

samo

na

drugi broj, na pr. ±o.j

^

IJiG 13 ljudi, 'A'J^S'i'J^G--^' 75 žena.

Ostali brojevi su

ženskog roda ako imaju

nastavak : , a

inae

su

muškog

roda. Brojevi <JU, i

JI

vrijede za

oba

roda,

na

pr.

_J»j

iJU, i\j.\ ijU.

Nastavak

: koje

oznauje

ženski

rod

(

^ij'l

^i'" )

može

imati

ova znaenja:

1)

Može

znaiti jedninu (

sj^/l

tli'),

na

pr. j^3 liše

—

'Jjj list;'*j^ stabla

—

s^

stablo.

2)

Neko

svojstvo

u

veoj

mjeri (iiJLi1 *tr ), na pr.

UJi

halifa;

C^^

uenjak.

3) Dolazi

kao

naknada

za ispušteni jilii5, {J»jJ\^\:)

na

pr.

lic obeati; l.\i\ boraviti; *j}a\ prestrašiti, (od ixc.j, ^\ji\, ^\jt\).

4)

Na

krajunepravilnih

množina

znai

pripadnost (

'L^)

*17),

na

pr. 'iSj^\, pl.

s^u1

, pripadnik ešariskog pravca.

^',.

-5)

Na

kraju oblika iJua.

nekada

oznauje mnoštvo

neega

Broj

imena

(

'^'iS 'a^Vj

':>\j^\ )

Arapska

imena

dolaze

u

singularu ₍'iyiX"\ _), dualu (_'i-jjll'i )

i pluralu (^lXi). .

Pravilni plural

muškoga

roda

C^\J\^^'jS\'^lJx\) imaju:

1) Vlastita

imena

muških

lica, na pr. jlj-'i

, pl.

^JJ^t

Ahmed.

2) Pridjevi koji

znae

svojstva

razumnih

bia

i

u

kojih se ženski rod tvori

dodavanjem

nastavka : ,

na

pr.

4-U

, pl.

Cjj^,

dobar.

3) Deminutivi

opih

imenica koje

znae

razumna

bia,

na pr.

_{j^j ovjek}

—

•

J_»^

ovjeuljak,

pl.

oj^j-Ovaj

plural ne

mogu

imati

imena

koja

imaju

za

oba roda

isti oblik, na pr.

_^^

ranjen(a) niti

ona

imena

muškoga

roda

koja

se svršuju na :, na pr. 'jjV

Hamza;

''C'^

uenjak.

Pravilni plural

ženskoga

roda

( _'ilUl

_iJ^ll

_'.lii

) imaju:

1) Vlastita

imena

žena

kao

i

ona

vlastita

imena

ljudi koja se svršuju na :,

na

pr. '^jjj^ Hind, pl. oljj*; ';jV

Hamza,

pl.

2) Pridjevi

ženskoga

roda,

od

kojih

muški

rod

ima

pra-vilni plural

muškoga

roda,

na

pr,

iiU

, pl. ofi-U, dobra.

3)

Imena

ženskoga

roda

na

tS

—

ili *l

-,

na

pr. 'jl=-', pl.

^\ijyL^,

tmdna

žena; i-\J.!? , pl. '^^\j\J^ , pustinja.

4) Infinitivi I vrste glagola, koji

imaju

oblik

ženskoga roda

1 svi infinitivi proširenih vrsta glagola, na pr. ibi, pl.

oUji,

shvatiti; _"^^J^

, pl.

oll^"

, definicija; r->uJ^|, pl. oU^^lCaj

tehniki izraz.

5) Imenice koje su

po

upotrebi

ženskoga

roda,

na

pr.

16

6) Glagolski pridjevi koji se upotrebljuju

kao

imenice,napr.

'j:\^, pl. olJ^^liT^ ,

bie;

ti^'

. pl. olijjii', stvorenje; _''jf.'^. pl.

o\^^l-.,

opojno

pie.

7) Deminutivi imenica koje

znae

nerazumna

bia, na

pr.

Jl^ brdo, deminutiv tl-rrr brdašce, pl.

^>L-»

.

Nepravilni plural

(^531'^'

ili

^illT^l)

nastaje

unu-tarnjom

promjenom

singularnog oblika.

Ta

promjena

biva;^

a)

Dodavanjem

koga

glasa singularu,

na

pr. "j^lj

, pl.

(.>\J|, pero.

b)

Oduzimanjem koga

glasa singularu,

na

pr.

Jj^O,

pl.

J^j

, Božji poslanik.

c)

Mijenjanjem

vokala singularnog oblika, na pr. j

—

^1 , pl.

j.^1 , lav.

Nepravilne

množine

se dijele na:

1) iiJI 'Jf-' t. j. plurali koji

pokazuju

množinu od

3

—

10

predmeta.

Ove

množine

dolaze

na

oblike: J.J1,

JUl,

^x^\ i

<^

2) sotSlJI '^'t. j. plurali koji

znae

množinu

predmeta

od

11 dalje.

Ovo

znaenje

imaju

svi oblici nepravilnih

množina

osim

etiri

spomenuta.

Ovo

razlikovanje

meutim

ne vrijedi svagdje

pa

se

esto

jedni

od

ovih oblika upotrebljuju mjesto drugih.

Pravilna

množina muškoga

i

ženskoga roda

takoer

vri-jedi za

množine od

tri

pa

dalje bez obzira na broj jedinica.

Deklinacija

Imena

(tClVl)

mogu

biti promjenljiva

_(vS^"

) i

ne-promjenljiva (

(^

I).

Imena imaju

tri padeža: 1)

Nominativ

(^Jl);

2) Genitiv ('^\ ili

'^^0

i

Padežni nastavak (L^\y^"\)

može

biti:

a)

Vokal

i to:

1)

Za

nominativ -, za genitiv

-

, a za akuzativ

-

^).

Ove

nastavke imaju

imena

koja se mijenjaju

po potpunoj

deklina-ciji {JiJi2:S\) u singularu i

nepravilnom

pluralu,

na

pr.

2)

Za

nominativ nastavak J. , a za genitiv i akuzativ

—

.

Tako

se mijenjaju

imena koja

idu

po

nepotpunoj

deklinaciji

(>J^,,^ajJ>)

^

_), na pr.

nominativ

_o'—

^"^ , a genitiv i akuzativ

Ova

imena

ne

mogu

imati nunacije.

3)

Za

nominativ nastavak

-

, a za genitiv i akuzativ

-.

Tako

se mijenjaju pravilne

množine

ženskoga

roda, na pr.

nominativ

oCjI.

, genitiv i akuzativ

oLX.

.

b)

Konsonant

i to:

1)

Za

nominativ j , za genitiv is , a za akuzativ 1.

Ove

nastavke imaju imenice "L.I,

A,

^,'^*,"'^ i

J'i ('i\LS\ i£J\

iCJVh

kada

su

oUJ

I

imenu osim

1 lica singulara

line

zamjenice,

ako

su

u

jednini i nisu

u

deminutivu, na pr. jJij-;!

Zejdov

otac,

\ajj,\ njezin otac, li^^l naš brat joj Ci ^jjj, jlL_j Jt

oj^

i t. d.

2)

Za

nominativ j , a za genitiv i akuzativ is .

Tako

se

mijenjaju pravilne

množine

muškoga

roda, rije jJj\ (pl.

od

S> ) i desetice brojeva

od

20

—

90, na pr.

nom.

_c>j-}~ •- > gen.

i akuz. i>*i-- ;

oJy^

(nom.) I>.v-^ (gen. i akuz.).

3)

U

nominativu

\, a za gen. i akuz. is.

Ove

nastavke

imaju

imena

u dualu i brojevi cJ^S

dva

i

o^i

dvije.

Osim

toga

^) Ako ime ima odreeni lan, onda su nastavci

~,

~

i

—

•

18

broj

'^

oba, obadva, i

l^obje,

bbadvije

kad

su

oUJ.1

linoj

zamjenici, na pr. u

nominativu

genitivu i akuzativu

^> .-> ,

ul-'^'i uoil

UtUiS^

L>j^...-Již

Ako

je rije

^

ili iSiT

kao

LšUil*^

drugom

kome

imenu,

onda

se ne mijenja, na pr. OJJU^l

^

oba ovjeka,

obojice ljudi

i obojicu ljudi.

Predikat iza rAS" i LJ.'T'

može

stajati

u

singularu, a i

u

dualu, na pr. iltojjuj'i>t^ i

o^^'Jp^J^^

Oba

su

ovjeka

uena.

Imena,

koja

se mijenjaju

po

nepotpunoj

deklinaciji {J^^-'aVj 1

^

)

Imena

koja

imaju

vokal

kao

padežni nastavak

mogu

se mijenjati

potpuno

t. j. svaki

padež ima

svoj padežni nastavak

i

nepotpuno

t. j. genitiv

ima

nastavak akuzativa (

—

). Imena,

koja se mijenjaju potpuno,

zovu

se

o,yJ^l

, a ona, koja idu

po

nepotpunoj

deklinaciji o^-ojj.\

.^

.

Nepotpuno

promjenljiva

imena

ne

mogu

imati na kraju

vokal »i«

(—

) niti nunacije.

Nepotpuno

promjenljiva

imena

mogu

biti radi

jednog

ili

radi dva uzroka.

Imena

koja- idu

po

nepotpunoj

deklinaciji radi .dva

uzroka

mogu

biti vlastita

imena

('^i'JO ili pridjevi (';jCj1).

A)

Vlastita

imena

(pL,«-!!)

Ovamo

spadaju:

1)

Arapska

vlastita

imena

{iijj.]) i to:

a) Vlastite imenice ljudi i žena koje

imaju

nastavak :

b) Vlastite imenice koje su

po znaenju

('iSj^jd\ >i-JjiI) ili

po

upotrebi

ženskoga

roda

₍j^U^-i\»i-J^LI),

ako

te imenice

imaju više

od

tri suglasnika ili tri

od

kojih je srednji sa

voka-lom

(i)^_,jtju),

na

pr. jL._^

Suad

(žen. ime), ^Ji^j Zejneba,

*J^

pakao.

Ako

arapska vlastita imenica

ženskoga

roda

ima

oblik Jjo ,

onda

može

ii

po

potpunoj

i

nepotpunoj

dekli-naciji,

na

pr. j-:* ili jli* Hind.

Ovaka

vlastita imenica žen. roda koja

potjee

iz stranoga jezika ide

po

nepotpunoj

de-klinaciji, na pr.

^

Belh (ime grada), j_,^

Džur

(ime grada),

> •

f

,_jajt-

Hims

(ime grada), ^j^ Egipat.

2) Strane vlastite imenice ( i-^^i^Jl) koje ne dolaze na oblik

jlj^ , na pr.

'(f'^'j.\Ibrahim, 'c/j'j^ Tulun, *JS. šeter, ali

*'?-j.; A^u/J.

3) Složene vlastite imenice

(L-S^^l)

koje su složene

od

dvije

medu

se neovisne rijei,

na

pr.

^1«

Balebekk, o^;>Ji*

Hadremevt,

_^^J!^^$xZ

Madi

Kerib.

4) Vlastite imenice koje

imaju

nastavak

6l—

_(oj^U^J^n,

na pr. 'o^-Ji^

Osman,

Jjl^V Imran, ^Lžlr Gatafan.

5) Vlastite imenice koje

imaju

glagolski oblik

_(J^l

bJ>3),

na pr. !xj-'I

Ahmed,

_\S.

Jezid, 'J^-t

Šemmer.

6) Vlastite imenice koje dolaze na oblik koji je

neobian

kod

arapskih

imena

(Jj-^Jl).

Kod

vlastitih

imena

se

smatra

oblik _J*^ i _'J^** 1^30

neobian.

Na

oblik ^jLj dolaze vlastite imenice

muškoga

roda, na

pr.

'^^

Omer,

'^j Zufer, _[i^j Saturn,

r^

Kuzah

(ime brda

kod

Mekke),

a na oblik

jLo

vlastite imenice žen. roda, na pr. 'fUJ

Katam,

'r^ Sedžah, \\'l>.

Hazam.

Ovamo

se pribrajaju još

ove

rijei:

\1f- sve (pl.

od

*L*j- ,

muški

rod '^Vl sav)

j^

» ( » » *U.ii _{„ „}

^r

i _„

)

'

f^ » (). »

*M

» »

^;'

" )

20

'..^ sve (pl.

od

ii-^,

muški

rod

'^'\

sav)

;^1 druge, ostale (pl.

od

iS^\ m. r. 'ji'\ drugi)

'J'j\ prve

{„

„ Sj\ „ „ 'Jj'l prvi).

B)

Pridjevi

(^i^^^l).

Ovamo

spadaju:

1) Pridjevi na oblik

^'l

i o>^i ^),

ako im

ženski rod4raa,

nastavak ts

^

ilit|

—

(a ne s_), na pr.

jj-'l crn i\i^ crna

'JS\

vei

tsini

vea

jC^Jai- srdit (j,-^ srdita, ali

ol.^

go

*:li^ go/a

oU

Ju'

drug

/cod sto/a i; 1.jJ drugarica

kod

stola.

2) Pridjevi koji dolaze na oblik 'jCJ ili ^Jlli. , jer se ovi

oblici smatraju

neobinim

( 'jH-Jl ).

To

su distributivni brojevi

kad

služe

kao

atribut, na pr.

jU\ ili j«.^

po

jedan

iLJ ili 'jjl.

po

dva

i t. d.

Imena

koja se radi

jednog uzroka nepotpuno

dekliniraju

jesu:

1)

Imena

ženskoga

roda koja imaju nastavak t5-ili *!-,

na

pr. 'j-=.' trudna,

tl^^

pustinja, ^Gj* djevica.

Ovamo

spadaju i nepravilne

množine

na oblik ^>Lj, 4>L.Ji •

i

one

koje se svršuju na ts

—

, na pr.^LJt uenjaci; *LaJV Božji

poslanici; <s'j\'j^ djevice; is'jia? pustinje;

JC»

trudne.

^) Kod pridjeva na oblik J^i I je drugi razlog što idu po nepotpunoj

deklinaciji to što taj oblik pripada glagolima, a pridjev na oblik o^-^

2) Nepravilne

množine

koje poslije pluralnog I imaju dva

konsonanta

ili tri

od

kojih je srednji bez vokala, a

nemaju

na

kraju 5

(^j.^C\

^zi^

'ij^), na pr. !i»LJ pl.

od

j^—'

džamija,

'^i. CoT pl.

od

*7-CU. svjetiljka, ali

iSl^

pl.

od

oj^i^i Faraon,

'»"jjC] pl.

od

j\j^ narukvica, ;1"L1 pl.

od

"'iCLi profesor.

Da

se lakše

zapamti

pravilo o rijeima, koje idu

po

nepot-punoj

deklinaciji, izraženo je

u ovim

stihovima:

_ij ,rt^ ._j^,..^ li La^« (jLlJo Cl..«...lo-\U_iS »—J i_j^^\K \y

> • ' *»' _J • ' *«> .' • ' ' "'..''•''*' ^' ',>>.•'' J,»'

Ako

ime

koje se

nepotpuno

deklinira dobije

odreeni lan

ili

kao LiU.n

dobije genitiv, ii

e

po

potpunoj

deklinaciji, na pr.

jlijVl š\ o-l_l.»l

Dobro

sam uino

najvrednijem.

ij-lllljlij'l

J^oiJ^Ul Dobro sam

uinio

najvrednijem

ovjeku.

Promjena

na

kraju

_{imena (LjIVVI}

)

Imena

mogu

imati

ovake promjene:

a)

Promjenu

u izgovoru (^j^iJJl

^^j"^

I_), a to je

kada

se

padežni nastavak na kraju

imena

izgovara, na pr. _,tL_i ajJ

Zejd je pjesnik.

b) Zamišljenu

promjenu

(ts^.jjJl

^l^V

I).

To

biva

kod

imena

koja

po

pravilima obhkoslovlja ne

mogu

primiti padežni

nastavak, na pr. j^i-U-H

<U

mjesto ^g^^''\ ^l^

Došao

je sudac.

c)

Promjenu

prema

položaju( _"urLsei \

^\j^y

1 ).

To

biva

kod

nepromjenljivih rijei koje se uvijek

jednako

izgovaraju.

Kako

take rijei stoje u reenici,

zamišljamo

ih u

padežu

koji

im

prema

položaju pripada, na pr. 2)<U.^^

Ko

ti je

došao?

- ' > .• ' •

22

Istu

ovu

promjenu

imaju

i rijei, koje stoje u

nekom

padežu, ali položaj tih rijei

u

reenici zahtijeva da te rijei

po

smislu

budu u

nekom

drugom

padežu, na pr. ajy, 'J Prošlo

se pokraj Zejda.

Imena

koja imaju zamišljenu

promjenu

( iS^,xi:i\

v'^"^

*

)

jesu:

1)

Imena

koja se

u

singularu svršuju na \ ili is, na pr.

W

štap, j>-j žrvanj.

Ovake

rijei

u

sva tri

padeža

imaju

zamišljenu

promjenu.

2)

Imena u

singularu i pluralu

kada

su LiLii'i

prvom

licu

line zamjenice

u

jednini, na pr. ^,-Ju'

moj

djeak,

Jl^j

moji

ljudi,

dCSJ

moje

uiteljice.

Ako

je

ime

kojeje LšlZii'l 1 licu

line

zamjenice

u

pravilnoj

množini

muškoga

roda,

onda

je

samo

u nominativu

zamišljena

promjena

a

u

gen. i akuz. se padežni nastavak izgovara, na pr.

[^i-..

moji

muslimani (od Igj. i....-

J-J^

-

'(^^

- ^-4'"')'

genitiv i akuzatjv

takoer

,5*-f-~.« (od ^j-^J—. -

^^

—

•).

Imena

u

dualu

u

ovom

sluaju

imaju nastavak koji se

izgovara ('^^ijiJ),

nom.

na pr. ljl.>U

moja

dva

djeaka,

gen.

i akuz. 'Ji^

moje

dvojice

djeaka

ili

moju

dvojicu

djeaka.

3)

Imena

koja zadrže oblik

u

kome

su prvobitno

reena,

na

pr.

kad

neko

rekneIj-jj^jI;Vidio

sam

Zejda, a ti na to

dodaš fjlij'J'

koga

Zejda?

U

ovom

sluaju

je rije Ijuj ostala u

akuzativu

kako

je prvobitno

reena premda

bi zgodnije bilo

rei

Ju_{j o*}

^o

7^ Zejd?

Ovamo

spadaju i složene vlastite imenice

u

kojih je prvi

dionepromjenljiv,

na

pr. \yi.Jijl7 Teehbeta šerren (ime pjesnika)

u

svim padežima.

4)

Imena

koja se svršuju na

^

, pred

kojim

stoji vokal

»i« (

-

).

Ova

imena

imaju zamišljenu

promjenu samo

u

23

5)

Imena u

kojih je padežni nastavak konsonant,

ako

iza njih dolazi rije koja

poinje

sa \ (^j^j'iVi^/).

Ako

je to

ime

jedna

od

imenica koje se

iznimno

dekhniraju ('i-.:^lJl tL.,

—

^^1

'ii:!.!'^ _), zamišljena

promjena

je

u

sva tri

padeža

(jer se krajni

slabi konsonant, koji je

kao

padežni nastavak, ne izgovara

—

i

ako

postoji u pisanju

—

da se izbjegne

oc^^LH

tLii} ), na

pr.

nom.

~_-UJ'i_^\, genitiv p—UJl lij , akuzativ |»--UJlG( .

Isto tako se u

ovom

sluaju

mijenja

ime u

pravilnoj

mno-zini

muškoga

roda, na pr.

nom.

i-JJ^I

j-J,^ gen. i akuz.

i—jJ^Ul

15!li" Jedino

ako

u pravilnoj

množini

muškoga

roda

predzadnji suglasnik

ima

vokal »e« (

—

),

na

pr.

o

y

\\t..,n.>

(od iij^ih,fi« - ij^Uk.,>i.« — ^j'^ "^ -•)) ili O;-«K.n« (od Oj; »t^.^«

-OiOlI^

- oj žh.'.n.._),

onda

se padežni nastavak

u

sva tri

sluaja

izgovara, na pr. nominativ c>iJl >i-i

—

1«", genitiv i akuzativ

• -V "•'! '

'

Ako

je

u

ovakom

sluaju ime u

dualu,

onda

je zamišljena

promjena

samo

u

nominativu, na pr. nominativ >iLij\ U

>U

genitiv i akuzativ i\iJ\

J'^

6) Imenice

na

kojima

se

u

izgovoru zastaje ( ._ii^l),

na pr. 'jl«-'|.

Ako

ovaka

imenica

nema

na kraju nunacije ili

ima

o

od

na-nastavkaprav.

mn.

ž.roda,

onda

jeusvatri

padeža

zamišljena

pro-mjena,

na

pr. -l«-'! ,

oC-L—

.

Ako

li

ime ima

nunaciju,

onda

je u

nom.

i gen. zamišljena

promjena,

a u akuzativu se padežni

nastavak izgovara, na pr. nominativ i genitiv Juj, akuz. IjjJ.

Promjena prema

položaju rijei

("liJl

^I'jpVI )

Promjenu

s

obzirom

na položaj rijei

u

reenici imaju:

1)

Rijei

koje idu

po

potpunoj

deklinaciji i imaju padežni

nastavak, ali s

obzirom na

položaj

u

reenici

po

smislu stoje

24

Zejda.

Kako

je glagol ^'

_proi

neprelazan,

može

imati

samo

dalji objekat t. j. objekat sa

prijedlogom pa

je zato j^3 radi prijedloga u genitivu, ali se zamišlja da

kao

objekat stoji u

akuzativu. Isto tako u primjeru -i-jj:^ Prošlo se

pokraj

Zejda rije jjj

zbog

prijedloga stoji u genitivu, ali se zamišlja da

kao

subjekat

pasivnog

glagola ₍ Jclij^ L.:\: ) stoji u nominativu.

2) Nepromjenljiva

imena

('^^lil)

samo po

smislu stoje iT

nekom

padežu, na pr.

iCj^

_o*^ <i«l»

Došao

mi

je onaj lio je tehe

pouavao,

-lUJt

^

^j\j

Vidio

sam

onoga

ko

je tebe

pouavao,

iilJb_{Jj.^ '^'fj-}

Prošao

sam

pokraj

onoga

ko

je tebe

pouavao.

U

prvom

primjeru je rijeo«'

»ko«

u nominativu, u

drugom

u akuzativu, a

u

treem

u genitivu.

Nepromjenljiva

imena

_(^lij I

)

> '>'^ > .,.,

Poznato

je da su estice ( oj^i-l ) nepromjenljive (

J^l

).

Osim

toga

ima

i

imena

koja se ne mijenjaju.

Nepromjenljiva se

imena

dijele:

a)

Imena

koja se

nikako

ne mijenjaju

( fj^1

S-r^'^)-Ovamo

spadaju:

1) Zamjenice:

line

(

ol^I^ll

),

pokazne

(jj\J>/\ iUl-l ),

odnosne

(oV^.^yl*0 i upitne (fUJjJSlI

iCli) osim

tsl i "'iJi.

2)

Rijei

koje imaju glagolsko

znaenje

(JUJ^'l tu_'i ), na

pr. oLk_ft

Daleko

je! v^ Šuti!

3) Rijei koje dolaze na oblik

JLo,

ako

imaju

znaenje

infinitiva,

na

pr. j\j. griješiti ili pridjeva

ženskog

roda, na pr.

jLJ

L' Griješnice!

4) Složene vlastite imenice koje se svršuju na ^'j , na pr.

25

5) Glavni i redni brojevi

od

11—19

osim

rijei _{Gil i LiDl}

u

izrazima

^±o

LJl i \yi^ iSi'f], na pr.

Vlj

;>iX j^l jedanaest

ljudi; i\'j,\iyiS ^'j.^[ jedanaest žena; ;;>ji i,)&\

^jT

trinaesti

ovjek,

ali Ijll j

y±^

'^

t^ za dvanaest zlatnika.

6) Ponovljene imenice

kada

služe

kao

adverbi, na pr.

Ci-i; i--j; t^jU jjt

On

je

moj

susjed

kua

uz

kuu;

^>i

\II*

i>j i>u

Ova

je

odjea

srednja.

b)

Imena

koja se

samo

u

nekim sluajevima

ne mijenjaju

1)

Vokativ

(isSUJli)

kad

je jedna

odreena

rije i bez

ikakva sufiksa ili prefiksa, na pr. 'xi_j iT

2) Prilozi koji su postali

od

imenica

( lijj^\ )

kad

se

svr-šuju na vokal »u« (

—

y), na pr. \C\ pred, ^<i.'J.

pod

i t. d.

Ovamo

se pribrajaju izrazi l«li V, 'jii J^JJ

samo

i L..-J

Dosta je.

Kada

suovakiprilozi

'^i^]

glagolskoj reeniciili

vremenskoj

reenici sa

veznikom

\[ kada,

mogu

se mijenjati, a

mogu

biti

nepromjenljivi sa

nastavkom

»e«

(-

) na kraju, na pr. '{•'>_ Iji

p-tjj^

u;JiL_Jl

»-Uj

Ovo

je dan, /cacfa

e

iskrenim koristiti

njihova iskrenost.

Rije

i^'^

znai

što i\jS'^\S''i\yj!._ tada,

pa

se prvi dio t. j.

Yjj

može

mijenjati, a

može

ostati i nepromjenljiv.

^

-

Kao

ovi prilozi mijenjaju se rijei [^i.^ kao; 'jil osim,

kada

iza njih stoji iT, '^\ ili "cj\.

3) Subjekat estice V koja izrazuje

odluno openito

nije-kanje (j_,-x.4-i ,yLJV

_p—

1),

kada

je jedna

neodreena

rije koja

slijedi

odmah

izaV i nije ponovljena, na pr. j\ji\ <i

_J^j

V

U

kui

nema

nikoga.

1) Ako iza ovakih priloga slijedi genitiv, onda su imeniki prijedlozi i tada se mijenjaju, na pr. ^C^i-\ i\/j o* 'za zastora.

26

Ako

se

ova

estica

ponovi

i

odmah

iza nje

budu

dvije

neod-reene

imenice,

mogu

te

obe

imenice biti nepromjenljive sa

nastavkom

»e« (

-

), na pr. ^\ "^l iji Vj '6'r- ^>

mogu

biti

obje imenice promjenljive sa

nastavkom

—

,

na

pr. V j Jj» V

^jil

\

\'y> ,

može

biti prva imenica nepromjenljiva, a

druga

promjenljivasa

nastavkom

-

ili

—

, napr. 4)il ^/l (ijj) 5_jiV 5'j'jo. V

i

može

biti prva promjenljiva sa

nastavkom

—

, a

dru^a

nepromjenljiva, na pr. Jil V\ :/»V j J>IV

To

znai:

Nema

nika-kve

preinake niti

moi

osim

s

Bogom.

Pridjev koji je atribut

neodreene

imenice koja stoji iza

estice V ,

može

biti

takoer

nepromjenljiv, a

može

stajati

u

nominativu

ili akuzativu, na pr. (\i>_J> -

^JJ

)

t_i^

St'-> ^

Nema

nikakva

oštroumna ovjeka.

Padeži

('J^l'

pl.

'cA^L'Ji)

Imena

imaju tri padeža: nominativ (

^

J'\ ), genitiv

(^il) i akuzativ (LI^'l).

Nominativi

(oWj*jJI

)

U

nominativu

stoji: subjekat glagolske

reenice

₍ J-i=Uil

ili JaUJl s-Jl; _), subjekat i predikat

imenske

reenice

(Ij^I

1 \x•-'.ri 'Jij^ _), subjekat

pomonih

glagola ₍

o^

_v^'

r

—

^^'

)'

predikat glagolu slinih estica ( o^^^^'

i^

). predikat estice

V koja

znai

odluno

openito

nijekanje ₍ ,^-l-M (^iJ^ V .^i

)

i subjekat estice U i V koje su sline glagolu _Zi

—

^

1) Subjekat aktivnih glagola ((-^Il'I

jlJt

^tU),

na

pr.

al3_vS-^

Tukao

je Zejd;\:^xk Napisali

smo

(mi); [jjU Sjedi (on).

2) Subjekatpasivnihglagola ( >liJI >-J t _),napr. ajj

0-f*

Subjekat pasivnih glagola

zove

se

zamjenikom

subjekta

(JciiJlL;l; )radi toga, što je

on

uistinu glagolski objekat.

Tako

reenica

\j.i- ajJ l-.>i Udario je

Zejd

Amra

u

pasivu glasi C^^' jjj-

Udaren

je

Amr.

Kao

što glagol tako i glagolu slina

imena

jliJ]ili

mogu

imati glagolski subjekat.

To

su: infinitiv (j'ji^']), particip aktivni (JtUJi |.-,)), particip pasivni (J_,lJaVpJ'j), pridjev

('kjuJjilVLLj]), pridjevi na oblik jCi, _tj>^ i jL..i. , koji

znae

neko

svojstvo ili stanje

u

veoj

mjeri

( JcUJl

«—

.^'UJL. ),

komparativ

i superlativ pridjeva

(J-^ililJl-I) i rijei koje imaju

glagolsko

znaenje

(t>-i-l1'^^' ).

Infinitiv _{( j'aJiJ} I )

Infinitiv

može

vrijediti

kao

glagol

pa

bio sa

odreenim

lanom

ili bez njega, bio iJUJ,"! ili ne bio, na pr. jjJi"j^iiJ j^Ju

Ijjl*

uo

sam

da je

Zejd

pustio Hindu; _<^f-^\ (•jj.

j^^]

(i^^'l

\^

^.^^

udo

mi

je da je

Muhammed

u petak

oekivao

Amra.

Mjesto

nominativa

eše

iza infinitiva stoji subjekatski ili

objekatski genitiv, na pr. lx:»ajj'jJJJ^^L'

uo

sam

da

je

Zejd

otpustio

Hindu

ili

1^

i-*-^^

}ji '>'•'' jLLiiI ^}-^'\

udim

se

Muhammedovu

oekivanju

Amra

u petak.

Može

se staviti

reenica

sa

esticom

^( da ili U' što mjesto

infinitiva koji vrijedi

kao

glagol.

Tako

mjesto ^

_,..

--g

_[y^\

^li.'

•U.1

može

se

rei

»lil j_>-.-^

0^

_{o* i>A'} C^"o

sam

da

je

Mahmud

ubio svoga brata.

Infinitiv

koliine

koji

znai

broj ili

koliinu

(ijl'Vj'j-^)

ili

nain

_radnje (kvalitativni infinitiv

—

^^VjZ^)

ne

može

vrijediti

kao

glagol. Isto

tako

ne

može

vrijediti

kao

glagol

28

i dolazi

od

istoga korjena

od

koga

je i glagol, na pr. "'->i->i

V.

jak udarac; _{C^^ V^^' Udario}

ga

je jako.

Ako

se glagol

ovakoga

infinitiva

mora

ispustiti,

onda

infinitiv

može

vrijediti

kao

glagol, na pr. Ijuj CiZ mjesto IIjj Li- <i1 'j^

Bog

napojio Zejda!

Izvedena

imena

(jiJi

Ct)

Ovamo

se ubraja particip aktivni (JtUJl\-~\), particip

pa-sivni (Jjli.Vrpl.|), pridjev ('^LaIjllV^ZJI), pridjev pripadanja

( ^j-^-liVp^i),

komparativ

i superlativ pridjeva (J^^iil^^l) i

rijei koje imaju glagolsko

znaenje

(J«jJ\;^).

a)

Particip

aktivni

( JoUJrplj)

kao

i aktivan glagol

može

imati subjekat u nominativu, a

ako

je particip postao

od

tranzitivna glagola,

može

iza njega

doi

još i bliži i dalji

objekat, na pr. oVjl OAJut jJ

U

Wa//dova se djeca trude (zapravo: Haiid, trude se

njegova

djeca); ''ij-J -4-- _{f,.3^ D»}

Da

li Seid

asti svoje goste?

Ako

particip aktivni

ima

odreeni

lan,

onda

taj particip

vrijedi

kao

glagol. Isto tako vrijedi

kao

glagol

neodreeni

particip, ali

u

tom

sluaju

particip

mora

biti

predi-'

kat

imenske

reenice

( Irti-'l ), atribut ( 'ijuZ^I ) ili

ozna-ka

stanja ( 'JLX\ ) ili treba pred njim da stoji upitna,

negativna ili vokativna estica, na pr. o\j.'i _,iL^"alli Halidovi

roditelji putuju; '.tull jlajuc_J^jIj*

Ovo

je

ovjek,

iji se sinovi

trude; 'aJ^UiG

y^

Lii^' Alija drži

govor

visokim glasom;

pkilli «G;^iJi U Ti ne slijediš njihove Kible; 1J-.J i-Jl

_f^p^

'^

Hoeš

li poastiti Zejda;

^

U

U^1/

O

ti koji se penješ

na

brdo!

Sva gornja pravila koja vrijede za particip

u

singularu,

vrijede i

onda kada

je particip u dualu ili pluralu, na pr.

29

Gornja

pravila u cjelosti vrijede i za participe koji

izra-zuju

neko

stanje ili svojstvo

u

jaoj

mjeri (JcUJi J'i'uJL.),

na pr. o>l^_JU,1 jju 'J^"^ i-H Ti vrlo spretno rešavaš

vorove

teškoa.

Particip aktivni ne

može

imati subjekatski genitiv, a obje-katski može, na pr. j»L»Jiijw Juj

Zejd

pomaže

nemonoga.

b)

Particip pasivni

{d_yii\V^\)

vrijedi

kao

glagol

u pasivu t. j. iza njega

može

stajati subjekat u

nominativu

(JtLiJl >_jL' ), na pr. »jU ^^^^-^

b^

d* J«^ Velik je onaj iji je

susjed astan.

Iza participa

pasivnog

može

stajati i subjekatski genitiv,

na pr. j\X.\

_\'^^

_"b^O'

'y-•

Inae

sva pravila koja su

navedena

za particip aktivni, vrijede i za particip pasivni.

c)

Obini

pridjev

( 'i.*l tl'i 'ijLjI )

takoer

može

vrijediti

kao

glagol uz uvjete nabrojene

kod

participaaktivnog,

na pr.*jJ»

_o—

»

-"^o2eja

ima

lijepu narav; jjj^ *.«!;. ^>_i.l ajj. Zejd, koji

ima

lijepu narav,

moj

je prijatelj.

Subjekat pridjeva

može

doi

i u genitivu

pa

ako

pridjev

ima

odreeni

lan,

mora

biti

odreen

sa 'Jl i genitiv ili taj

genitiv

mora

imati iza sebe rije u genitivu na kojoj stoji

Odreeni

lan,- na pr. <lSo-*^-4-^

2e;d

je lijep; jiil ^--^"j^

ni jJi\

_o

—

-^1 ->-;-' ili >:*J^

_^

—

» x.j

Zejd

je lijepe naravi;

v-jV1

jH

_^^^

—

cT j^3 ili

v^l

jii

^,_l..i\ jljj _{Zejd, iji je otac}

lijepe naravi.

d)

Komparativ

i superlativ pridjeva rijetko

kada

može

imati glagolski subjekat,napr. [,L.^'i=l_aJl*_1;J^'jt

:^j

U.b

C

Nisam

vidio nikoga

kao

Aliju

da

na njega bolje djeluje savjet.

30

e)

Kako

i za

obini

pridjev

tako

ova

pravila vrijede za

vrstu pridjeva koji se

zove

^j—ll

\

^]

,

na

pr. o_,j1

'^^

j^j J<L.

Došao

mi

je Zejd, iji je otac Melikanac.

Particip aktivni i pridjev

od

tranzitivnih glagola

može

imati

osim

subjekta

(^GJ!)

još i objekat (^^'JjLjlI]).

Subjekat participa

pasivnog

zove

se

zamjenik

subjekta

( Jt(iJ\

Lt

if), jer se ovaj oblik tvori

od

glagola u pasivu. Isto

tako se i subjekat pridjeva v-^^—l-Jl j—.)

zove

|>W1

^j^

•

Particip pasivni

može

imati objekat

samo

onda,

ako

je

postao

od

glagola koji

ima

dva objekta, na pr.

*-lž=

^A^

j.jj

'xlj\ Zejd, iji je pas

pouen

loviti.

f)

Rijei

koje

imaju

glagolsko

znaenje

(J^aJ1

^

)

mogu

imati gl. subjekat (^(iJI) ili objekat (y^'^^"\), na pr. jiy^ltlJ.

Daleko

je Zejd! lili

oU

Daj

nešto!

Ove

rijei imaju

znaenje

perfekta,

na

pr. '^xj'y^(flS.

Daleko

je Zejd ili imperativa _(S^^'^l

JJj'\), na pr.

oU

Daj!

Glagol i

njegov

subjekat

Subjekat aktivnih i pasivnih glagola ne

može

stajati prije

svoga

glagola, jer bi tada postao

subjektom imenske reenice

( ^-^J'I)•

Ako

se intranzitivan glagol pretvori

u

pasiv,

mora

imati

dalji objekat t. j. objekat sa prijedlogom, koji se

onda

smatra

glagolskim subjektom,

(JcUJr^/),

na

pr.

aIj;^Proš/o

se je

pokraj Zejda;

Q^

^-i^';11^.'

Klupa

na kojoj se sjedi.

Glagolski se subjekat ne

može

nikada ispustiti.

Subjekat

može

biti

lina

zamjenica Cf-^^'\) ili koje

drugo

ime {'J^HA'S), na

^v.\J^

Pisali su oni; "!4j <U;

Došao

je Zejd;

** '^ ^

;j>l;

tU

Došla su tri.

Ako

je subjekat

lina

zamjenica,

može

biti izgovorena

('jjCJl ), a

može

se

samo

pomišljati ('J\j~~1'\), na pr. i-lii

31

U

nekim

glagolskim oblicima glagolski subjekat

može

biti

zamišljena

lina

zamjenica ili koje

drugo ime

(jLilLVl ^jUT).

U

nekim

je

pak

subjekat uvijek zamišljena

lina

zamjenica, a

nikad koje

drugo ime

(jLJL-Vl

L»0).

Glagolski subjekat koji je

lina

zamjenica

može

se

pomišljati (jllC-Vl

>'U

) u 3 licu singulara

muškoga

i

ženskoga

roda perfekta, imperfekta i imperativa,

na

pr.

C_.^ Joj, v_.^,.-iJjJjb ,^^r-^ J^.J.

vv^

w^.

^

U

svim

spome-nutim

oblicima glagolski subjekat

može

biti i koje

drugo ime

osim

line

zamjenice, na pr. ju3 _v^-"- •'-^ _'•^(A'

_^J^

'-r'^r^ •

Glagolski subjekat koji je

lina

zamjenica

mora

se

po-mišljati (jLo^'VlL-.G)

u

1 licu singulara i plurala i 2 licu

singu-lara

muškoga

roda

imperfekta (s^jUa'l) i imperativa

(^Cl1^i

^\.l''\^^J), na pr.

^yS\

Tuem

(ja),LjyJ>s

Tuemo

(mi), LjyJ^

Tueš

(ti),

L.^1

Tuci!

L.^"

V

Ne

tuci!

Glagolski subjekat koji je sastavljena

lina

zamjenica

([}^i\

jjii\ lijJUl'i) jesu slijedei lini nastavci:

\

kod

dvojina perfekta, imperfekta i imperativa, na pr.

j

kod

glagola

u množini

muškoga

roda

za 3 i 2 lice, na pr.

*>;>'. _r-^^' (jer je postalo

od

l_^^i

), oj^J^.,

ZyJ^

u

kod

glagola

u množini ženskoga

roda, na pr. Cr.^,

'^^

•

o

u

1 i 3 licu perfekta singulara

oba

roda,

na

pr.

i-o^,

•_^ .' > '_, .'

ii u 1 licu perfekta plurala

oba

roda, na pr.

L^

ti za 2 lice

ženskoga roda

kod

svih glagolskih oblika

osim

32

Slaganje glagola sa svojim

subjektom

Kada

je u glagolskoj reenici subjekat koje

drugo

ime

osim

sastavljene

line

zamjenice, glagol stoji uvijek u 3 licu

singulara

muškoga

ili

ženskoga

roda

pa

makar

subjekat bio

u dvojini ili množini,

na

pr. ajJ _vS-'' J-^* I^-iS-«' u'-HiJ'*

v^

oijl^l

_^:A'

oZ-^J''

v>

'^l'^1

f~>'J''')-Glagol je u singularu

muškoga

roda,

ako

je subjekat

ime

muškoga

roda

u

singularu, dualu ili

pravilnom

pluralu

muškoga

roda, na pr. {ii^'j^ J.»5C^»j, j^jj-i-Ul\

^»

j.

Glagol

mora

biti

ženskoga

roda,

ako

je subjekat imenica

koja

znai

žensko

lice

u

singularu ili dualu i

ako

stoji

odmah

iza

svoga

glagola, na pr. (ol->^\)

j^

o~iS~^•

Isto je

tako

u

spomenutom

sluaju

glagolu

slino

ime

(jliJlC-^) u singularu

ženskoga

roda,

na

pr.

_'^

X.S^

x,j

Zejdova

je

ki

uiteljica (zapravo: Zejd, uiteljica je

njegova

ki); ''!-JA'^'jil^.xjo

Zejdova

je sestra

poašena

(zapravo: Zejd,

poašena

je

njegova

sestra);"^^

''S^

jLj

Zejdova

je

ki

lijepa (zapravo: Zejd, lijepa je

njegova

ki).

Kako

je

u

dualu i pluralu izvedenih

imena

uvijek subjekat

lina

zamjenica koja se zamišlja, ne

može kod

njih subjekat

biti izreen,

na

pr. uU.^l^J1 fj-^'J "j^.J

_*V

Došao

je

Zejd

i

Amr,

koji su ueni.

Glagol i iz infinitiva izvedeno

ime

može

biti u singularu

muškoga

i

ženskoga

roda

u ovim

sluajevima:

a)

Kada

je subjekat imenica

ženskoga roda

koja ne

znai

osobu,

na

pr.:

o'fil \ (

ojC

) "jC Pošla je deva;

j^\

(^IJi)

ul

Izašlo je sunce; 'JuJS^ (Vcjll.') "'^'^IT'j^j

Zejdova

se rije

uje

1) Vlastito ime koje u singularu nema

odreenog

lana, mora ga

b)

Kada

je glagolski subjekat

u

pravilnoj

množini

žen-skoga

roda

ili nepravilnoj

množini

ili zbirna imenica,

na

pr.

oU-UI

1(

o«U

) <U. Došle su uiteljice;

'>}^'J\ (

o«U

) tUT Došli su ljudi;

jjj

tC

c—

Jo )

»L

Dozrio _je plod;

«j;^ ( i-;b ) «I, Juj

Zejdov

je plod dozrio.

c)

Ako

je subjekat imenica

ženskoga

roda

koja

ne slijedi

odmah

iza

svoga

glagola,

na

pr.

•^S* ' _fj^'ijf^\ ( i^<l» ) ^l»

Danas

je došla sucu jedna

žena;

•oi

_fW

( _V^^^ ^ _vd''^ -^-^

Z^jdova

ki

danas putuje.

Kada

je u

imenskoj

reenici ₍

V. ._Jv1

'OilJl'i

) predikat

(

IaH

)glagol ili iz infinitiva izvedeno ime,

mora

se taj glagol ili

izvedeno

ime

slagati sa

subjektom reenice u rodu

i broju,

ako

je subjekat u singularu, dualu ili pravilnom pluralu

muškoga

roda,

na

pr.

( v-»IJ ) tLj«.j

^Jl

ovjek

je otišao (ide);

( ;ju. ) o--i!» JJ-—i)I

Sunce

je izašlo (izlazi);

(oCklj ) l1*i

o^jl^

^v-a su

ovjeka

otišla (idu);

(o>:»li) _{\j~^ioj .1.11} Uitelji SU otišli (idu).

Ako

je subjekat

imenske

reenice

u pravilnoj

množini

ženskoga roda

ili

u

nepravilnoj množini,

onda

se glagol ili iz

infinitiva izvedeno

ime

kao

predikat slaže sa

subjektom

u broju

ili stoji

u

singularu

ženskoga

roda,

na

pr.

( i--«\i - u>^lj -

^-»J

) l_^-»i

JUJI

Ljudi SU otišli (idu);

( ;_»\i -

oL«\j

- i:-:-*i) Oy>i *l

—

Jl

Žene

su otišle (idu);

( olc^Jii. - *t_^ijui« - j>Jaj ) ::,.^ ;Uš'V I stabla su

posjeena.

3)

U

nominativu

stoji subjekat

imenske reenice

₍\1iSj."\

),

na pr.

^J- x,j

Zejd

je

uen;

'Jl^\

L*

jJiZlato je žuto.

34

Subjekat

može

biti icijela reenica,

na

pr.

j.^''^

\/.jl:-otj t. j.

fi:j''Xi-(JC^U

Postiti

vam

je bolje;

Bolje ti je

Muajiju

uti nego

vidjeti.

Ako

je subjekat

reenica

na

kojoj stoji estica ol,

onda

predikat

imenske reenice

mora

stajati prije

reenice

koja je

subjekat, na pr."'j:.lc' iOl

j^

Istina je da si ti pravedan.

Kao

što glagolska

reenica

(

'AH^>

'i-O-t )

može

imati

samo

jedan subjekat ([yy^\)

tako

isto i

imenska reenica

(^-:^\\*-U-f->

)

može

imati

samo

jedan subjekat (

U^"i

).

Ako

dakle iza

subjekta

u

reenici

bude

još koje

ime vezano

za subjekat

kojim

veznikom,

to se

ime

iza veznika ne

smatra drugim

subjektom,

nego

je

ono

'^JiJ^'\ t. j. vezano, na pr.

cAj^ fJ*

^ -4J 2:ejd /

Amr

su ueni.

Subjekat

imenske reenice

mora

biti

odreeno

(

ii^

I₎ ili

bar atributom ili

genitivom

donekle

odreeno

ime

( s^flUl

'CoU'^'i),

na

pr.

11^ jlIj

Zejd

je

uen;

*J.iJ\Lj.jJl Ziato je žuto.

i)^^/^"S-^t>:;jS

Rob, 1(0ji vjeruje, bolji je

od

poganina.

Imenski se subjekat

može

i ispustiti,

ako

se iz smisla

razu-mije,

na

pr. "1)13

lejd

u odgovoru

na pitanje_'<^:fS\ o« ¥.0 je

pravedan?

4) Predikat

imenske reenice

(U^l'^ '-^)>

na

pr. ^j^ ^-jj

Zejd

je

uen.

Predikata

u

imenskoj

reenici

može

biti i više,

na

pr.

j^lj'-'Jil^7^''-43

Zejd

je

uen,

pravedan

i vrijedan.

Kako

se

vidi predikati,

ako

ih

ima

više, stoje jedan iza

drugoga

bez