BRODOVI ZA PRIJEVOZ KEMIKALIJA
U TEKUĆEM STANJU
Pripremio: Capt.Goran Belamarić, mag. ing., Master Mariner
SADRŢAJ
1. UVOD ... 4
2. PRAVILA I PROPISI ZA GRADNJU ... 5
2.1.GESAMP sistem ... 5
2.2.NAS sistem ... 5
3. KATEGORIZACIJA KEMIJSKIH TANKERA I MEĐUNARODNI PROPISI ... 6
3.1.KATEGORIJA BRODOVA PREMA IBC-u ... 6
3.1.1. BROD TIPA I ... 6
3.1.2. BROD TIPA II ... 7
3.1.3. BROD TIPA III ... 7
3.2.MEĐUNARODNI PROPISI KOJI SE ODNOSE NA KEMIJSKE TANKERE ... 7
4. KARAKTERISTIKE BRODOVA ZA PRIJEVOZ KEMIKALIJA ... 9
4.1.VERTIKALNE PREGRADE ... 9
4.2.STRUKTURA TRUPA ... 10
5. FIZIĈKA I KEMIJSKA SVOJSTVA TEKUĆIH TERETA ... 12
5.1.UGLJIKOVODICI ... 12
5.2.TVARI KOJE IZAZIVAJU KOROZIJU ... 13
5.3.ZAŠTITA TANKOVA TERETA ... 14
6. SUSTAVI ZA RUKOVANJE TERETOM ... 17
6.1.VENTILI I PUMPE TERETA ... 17
6.2.URONJENE PUMPE ... 17
6.3.HIDRAULIĈNI SISTEM ... 19
6.4.PREDNOSTI ELEKTROMOTORNOG POGONA PUMPI ... 19
6.5.POSUŠIVANJE TANKOVA (STRIPPING) ... 19
7. MJERENJE TERETA I KOMPATIBILNOST ... 21
7.1.MJERENJE TERETA ... 21
7.2.KOMPATIBILNOST TERETA ... 21
7.3.TABLICE KOMPATIBILNOSTI... 22
7.4.HLAPLJIVI TERETI ... 23
8. PRANJE TANKOVA TERETA ... 24
9. SUSTAV INERTNOG PLINA ... 26
9.1.IZVORI INERTNOG PLINA ... 26
9.2.ZAMJENA PLINOVA ... 28
9.3.KOMPONENTE SUSTAVA INERTNOG PLINA ... 28
10. PROTUPOŢARNA ZAŠTITA ... 30
11. ZAŠTITA ZDRAVLJA POSADE I SIGURNOSNA OPREMA ... 32
11.1. MAKSIMALNO DOPUŠTENE KONCENTRACIJE PLINOVA, PARA I PRAŠINE ... 32
11.2. ŠTETNE TVARI PREMA NAĈINU DJELOVANJA NA ORGANIZAM ... 32
11.3. KONTROLIRANJE ATMOSFERE PROSTORA I OSOBNA ZAŠTITA ... 33
12. PREPORUKE ZA RUKOVANJE TERETOM ... 34
12.1. OBAVIJESTI O TRGOVAĈKOM PRIJEVOZU ... 34
13. PRIJEVOZ PETROKEMIKALIJA ... 35 13.1. AKRILNA KISELINA ... 35 13.2. BENZEN ... 35 13.3. METANOL ... 36 13.4. FENOL ... 37 13.5. STIREN MONOMER ... 37 14. ZAKLJUĈAK ... 39 15. LITERATURA:... 40
17. PRILOZI ... 45 18. POPIS SLIKA ... 43
1. UVOD
Za vrijeme 19. i 20. stoljeća proizvoĊaĉi sintetiĉkih organskih kemikalija ovisili su o ugljenu, vapnencu, celulozi i melasi, ipak s vremenom se sve više paţnje pridavalo nafti kao jeftinijoj, obilnijoj i bogatijioj sirovini koja ima golemi preraĊivaĉki potencijal. Kemijska industrija ima snaţan rast i danas se morem prevozi 50.000 razliĉitih kemijskih supstanci. Petrokemijskaindustrija raste i u procesu je stalne modernizacije; potrebe za sirovinama sve su veće, zahtjevnije i sukladno tome brodovi kao najkorisnija sredstva prijevoza velikih koliĉina moraju stalno pratiti visoke standarde pri zaštiti, okoliša, ljudi i samog tereta.
Svjetska pomorska trgovina tekućim teretima uglavnom se sastoji od prijevoza sirove nafte te kemikalija i produkata. Pribliţno se 30% sveukupne trgovine odnosi na kemikalije i produkte. Kemijski tankeri prevoze tekuće terete izuzevši sirovu naftu i terete koji zahtjevaju znaĉajnije hlaĊenje ili tlaĉenje. Tereti koji se prevoze ukljuĉuju ne samo kemikalije već i robu poput biljnog ulja, ţivotinjskih masti, melase, vina, otapala, ĉiste naftne produkte te razna maziva. TakoĊer je moguć prijevoz anorganskih supstanci poput sumporne kiseline, fosfatne kiseline ikaustiĉne sode.
Tankeri za prijevoz kemikalija vrlo su specifiĉni brodovi zbog kompleksnosti graĊe i svojstva samih tereta. Ĉesto se prevoze eksplozivni, toksiĉni i nagrizajući (korozivni) tereti poput metanola, sumporne kiseline, kaustiĉne sode i octene kiseline. Upravo zbog toga mnogo se paţnje obraća na tankove tereta i njihovu sposobnost da saĉuvaju integritet i ĉistoću tereta. Ĉest je sluĉaj da brodovlasnici ulaţu goleme novce u izgradnju kemijskih tankera stankovima izraĊenim od nehrĊajućeg ĉelika koji se lako ĉiste i nisu podloţni koroziji. Gotovo uvijek je rijeć o opasnim teretima, pa je odrţavanje protupoţarnih sustava, sustava za spreĉavanje oneĉišćenja mora i opreme za spašavanje u sluĉaju havarije oĉekivano navisokom nivou.
Najviše standarde mora zadovolji sigurnosna oprema za posadu kojaukljuĉuje veliki broj predmeta i aparata, primjerice: specijalna odjeća i obuća, aparati zadisanje, razni ispitivaĉi kvalitete zraka i atmosfere u tankovima tereta. Ovdje se obrazlaţe konstrukcija kemijskog tankera, raspored tankova, sistemi pranja i inertiranje te manipulacija s teretom
2. PRAVILA I PROPISI ZA GRADNJU
Donošenje većeg broja pravila i propisa bilo je neophodno zbog povećanja broja i koliĉine potencijalno opasnih tereta koje ovi brodovi prevoze. Brod je postao opasan za okolinu i posadu, došlo je do zagaĊivanja mora pa se uvidjelo da je potrebno precizno i opseţno poznavanje tereta da bi se brod i okoliš zaštitili.
Na projektiranje i gradnju broda utjeĉe vrsta tereta koji prevoze. Znanstvena istraţivanja moguće opasnosti od velikog broja kemijskih supstanci vršena su preko raznih tijela, meĊu kojima su NAS (The US National Academy of Sciences) i GESAMP (The Group of Experts on
the Scientific Aspects of Marine Pollution).
NAS se najviše bazirao na sigurnost posade, a GESAMP na uĉinak i posljedice zagaĊivanja mora. Oba problema ĉine osnovu IMO kodeksa za brodove koji prevoze kemikalije.
2.1. GESAMP sistem
Nastao je 1973 god., a odnosi se na zagaĊivanje mora zbog pranja tankova. Kategorizrano je nekoliko stotina kemikalija i za svaku kemikaliju istraţeno je pet aspekata zagaĊivanja od kojih je ĉetiri prihvatio IMO:
1. Bioakumulacija – proces kada vodeni organizam poĉne akumulirati kemikaliju (sadrţi veću koncentraciju kemikalija nego što se nalazi u ambijentu vode ili njezinoj hrani), 2. Oštećenje ţivih izvora (prvenstveno se odnosi na ţiva bića sa posljedicama otrovnih ili
zaraţenih organizama),
3. Opasnost po ĉovjekovo zdravlje:
a) Gutanje vode koja sadrţi kemikalije ili hranjenje ribom te školjkama koje sadrţe patogene elemente,
b) Drugi aspekti, ukljuĉujući iritaciju koţe ili sluznice zbog fiziĉkog dodira kemikalija ili isparavanja, te oštećenje unutarnjih organa (kao posljedica apsorpcije koţe).
4. Smanjenje privlaĉnosti morske obale zbog zagaĊenja.
2.2. NAS sistem
NAS sistem procjenjuje opasnosti. Definiran je 1960. Godine za uporabu US Coast Guarda-a. Svrha mu je stvaranje uvjeta za preventivne mjere zaštite koje su potrebne pri transportu kemikalija. Opasnosti su:
1. Poţar,
2. Zdravlje (iritacija uzrokovana parom, tekućinom ili krutinom), 3. ZagaĊenje vode: a) otrovanje ljudi,
b) otrovanje voda, c) umjetno djelovanje. 4. Reaktivnost.
3. KATEGORIZACIJA KEMIJSKIH TANKERA I MEĐUNARODNI PROPISI
Zbog sve većeg broja kemikalija i njihovih svojstava javlja se potreba efikasnije zaštite ljudina brodu i morskog okoliša. Svojstva tereta mogu biti: gustoća, korozivnost, samoreaktivnost,osjetljivost na toplinu, potreba odrţanja apsolutne ĉistoće, viskozitet, otrovnost, zapaljivost, potreba grijanja itd. Navedena svojstva odreĊuju konstrukciju broda. Dizajnom kemijskih tankera u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama bavili su se u 60-im NAS (National
Academy of Science) i GESAMP (Group of Experts on the Scientific Aspects of Marine Pollution).
Na osnovi njihovog rada kasnije je nastao IMO-ov „MEĐUNARODNI PRAVILNIK O
KONSTRUKCIJI I OPREMI BRODOVA ZA PRIJEVOZ OPASNIH KEMIKALIJA U
RAZLIVENOM STANJU“. Pravilnik se skraćeno naziva IBC (International Bulk-Chemicalsin Bulk).
Slika 1. Tanker za prijevoz kemikalija
Izvor: http://www.skdy.co.jp/english/e-product/ship/S5428.jpg
3.1. KATEGORIJA BRODOVA PREMA IBC-u
Kodeks predviĊa tri tipa broda za prijevoz kemikalija, koji su stupnjevani prema opasnosti tereta koji prevoze (tip I, tip II i tip III), a podjela se zasniva na sposobnosti broda da izdrţi oštećenja i sprijeĉi ili ograniĉi ispuštanje tereta.
Opasnosti se odnose na slijedeće: opasnost od poţara, opasnost za zdravlje, opasnost od zagaĊivanja vode, opasnost od zagaĊivanja zraka i opasnost od dva meĊuobno reaktivna tereta.
3.1.1. BROD TIPA I
Odnosi se na brodove za prijevoz najopasnijih tereta i propisane su maksimalne preventivne mjere. Brod mora biti u stanju izdrţati znatna oštećenja od sudara ili udarca na bilo kojemu mjestu njegove duţine. Tankovi za prijevoz tereta moraju se nalaziti izvan mogućnosti znatnog oštećenja i nigdje bliţe oplati od 760 mm.
3.1.2. BROD TIPA II
Za brodove koji su obuhvaćeni ovim tipom odreĊenu su stroge preventivne mjere. Brod mora moći izdraţati veća oštećenja trupa pri sudaru ili nasukavanju.
Brod duţine 150 m ili kraći mora biti u stanju izdrţati znatnija oštećenja uslijed sudara ili nasukavanja, osim oštećenja pregrada koje odvajaju strojni prostor sa krmene strane.
Brod duţine preko 150 m mora biti u stanju izdrţati znatnija oštećenja bilo gdje na njegovoj duţini kod sudara ili nasukavanja. Tankovi u kojima je teret moraju se nalaziti izvan zone mogućnosti većeg oštećenja, i ne smiju biti bliţi oplati od 760 mm.
Slika 2. Brod tipa II.
3.1.3. BROD TIPA III
Za ovaj tip broda primjenjuju se srednje mjere predostroţnosti. Brod mora izdrţati manja oštećenja zbog sudara ili nasukavanja po cijeloj duţini dok za tankove ne postoje posebni zahtjevi.
3.2. MEĐUNARODNI PROPISI KOJI SE ODNOSE NA KEMIJSKE TANKERE
Velik broj meĊunarodnih propisa za kemijske tankere posljedica je sloţenosti i svojstava tereta koji prevoze. Za brodove koji prevoze kemikalije vaţe propisi :
SOLAS Chapter VII: Carriage of dangerous i MARPOL Annex II: Regulations for the Control of Pollution by Noxious Liquid Substances in Bulk.
Naveden konvencije obuhvaćaju sve kemijske tankere sagraĊene iza 1.srpnja 1986. i diktiraju meĊunarodne standarde za sigurni prijevoz tekućih kemikalija pridrţavajući se pravilnika IBC-a na naĉin da odreĊuju i definirajudizajn, konstrukciju i opremu brodova za prijevoz opasnih tekućih tereta. Cilj konvencije jest svesti rizike i potencijalne nedaće na minimum imajući u vidu zdravlje ljudi zaštitu okoliša.
MARPOL Anexx II razlikuje slijedeće kategorije:
Kategorija X: obuhvaća kemijska tvari koju mogu prouzroĉiti veliku opasnost za ţivot u
moru i ljudsko zdravlje. Tu spadaju aceton-cianohidrin, akrolein, ugljiĉni disulfid, krezoli, olovni tetremetil itd.
Kategorija Y: obuhvaća tvari koje mogu prouzroĉiti stanovite opasnosti za ljudko
zdravljei morski okoliš. Tu spadaju akrilonitril, butiraldehid, ugljiĉni tetraklorid, fenol, trikloretilen itd.
Kategorija Z: obuhvaća tvari koje mogu prouzroĉiti manje opasnosti. Tu pripadaju
benzin, ksilen, ciklohekasn, pentan,toluen itd.
Kategorija ostalih supstanci: Tu pripadaju tvari za koje se smatra da ne mogu prouzroĉiti opasnosti za morski okoliš i ljudsko zdravlje. Istim aneksom definirana je mogućnost ispuštanja opasnih tvari koja ovisi o kategoriji dotiĉne tvari. Ispuštanje tvari kategorije X strogo je zabranjeno u svim morski podruĉjima. Kada se opere tank u kojem su se takve stvari nalazile, tekućina kojom je pranje obavljeno mora se iskrcati u luĉki ureĊaj za prihvat. U sluĉaju da na taj naĉin tank nije ispraţnjen, odnosno ako je tvar svedena do ili ispod propisanog omjera, dopušteno je ispustiti ga u more uz slijedeće uvjete:
- Da se prethodno pomiješa s ĉistom vodom (morem), koja koliĉinski prdstavlja najmanje
5% zapremnine tog tanka.
- Da brod bude u pokretu, uz brzinu od najmanje 7 ĉvorova ako ima vlastiti
pogon,odnosno najmanje 4 ĉvora ako je tegljen.
- Da se ispuštanje obavlja kroz otvore ispod vodene linije, vodeći raĉuna o razmještaju
brodskih otvora za usisavanje mora.
- Da da se takvo ispuštanje obavlja na udaljenosti od najmanje 12 NM od najbliţe obale i
dubini mora koja nije manja od 25 m.
Ispuštanje u more svih tvari kategorije Y odnosno balastne vode ili vode ostale od pranja tankova dozvoljeno je uz slijedeće uvjete:
- Da brod bude u pokretu uz brzinu od najmanje 7 ĉvorova, odnosno 4 ĉvora ako se tegli
ili potiskuje.
- Da postupke i mjere pri takvom ispuštanju odobri drţavna vlast zastave broda, oni se
moraju zasnivati na meĊunarodnom standardima koje je IMO utvrdila, te morajuosiguravati da koncentracija tvari Kategorije Y u brazdi broda na prijeĊe omjer 1:1.000,000.
- Da ukupna koliĉina tako ispuštene tvari iz svakog tanka ili sustava njegovih cijevi
nipošto ne prelazi jedan kubiĉni metar ili 1/3.000 dio zapremnine tanka.
- Da se ispuštanje obavlja na udaljenosti od od najmanje 12 NM od najbliţe obale i dubini
mora koja nije manja od 25 m.
Ispuštanje u more tvari Kategorije Z uvjetovano je uglavnom istim zahtjevima koji su navedeni za kategoriju Y, osim što su omjeri blaţi: maksimalna koncentracija u brazdi broda iznosi 10:1.000.000.
4. KARAKTERISTIKE BRODOVA ZA PRIJEVOZ KEMIKALIJA
Posebni zahtjevi meĊunarodne pomorske organizacije - IMO za brodove za prijevoz kemikalija odnose se na :
a) Zahtjevi u pogledu stabiliteta u sluĉaju oštećenja, b) Zahtjevi u pogledu dvodna.
Na osnovu ovih zahtjeva dubina i širina bit će u odreĊenom omjeru, tako da brod moţe udovoljavati raznim kombinacijama ukrcaja, bez potrebnih balastiranja brodaDa bi se moglo maksimalno iskoristiti što veći broj tankova, potrebno je dobro procijeniti ukupan broj tankova. Dozvoljeno je tankove napuniti do 98 % volumena. Univerzalni tankerod 25.000 tona nosivosti ima oko 40-50 tankova za krcanje tereta, dok jednostavniji univerzalni tanker ima samo 27 do 34 tanka pri istoj tonaţi. IMO kodeks ograniĉava veliĉinu tanka na brodu Tipa 1. do 1250 kubnih metara, a na Tipu 2. do 3000 kubnih metara.
Većina tereta koji su po IMO klasificirani kao potencijalno najopasniji, prevozi se brodovima s posebno graĊenim samostalnim tankovima. Prostor duţ teretnog prostora, takoĊer utjeĉe na volumen, broj i poredak tankova. Tankovi moraju biti tako konstruirani da izdrţe dinamiĉku silu tankova koji nisu u potpunosti napunjeni.
Struktura dna moţe biti slijedeća: - jedno dno po cijeloj duţini - dvodno po cijeloj duţini
- dvodno kod srednjeg tanka i jedno dno kod boĉnih tankova
Brodovi za prijevoz kemikalija trebaju imati odgovarajuće koliĉine ĉistog balastnog kapaciteta u dvodnu radi trimovanja. To je zato, jer mogu biti nejednako krcani da bi udovoljili potrebama separacije tereta, a upotreba prostora dvodna oslobaĊa od nepotrebnog balastiranja tankova za ĉisti teret. Masa praznog broda jednako je bitan faktor koji utjee na izbor strukture dna.
Dvodno tankera od 25.000 tona nosivosti povećat će masu broda za 500 do 550 tona kroz ĉitavo teretno podruĉje.
4.1. VERTIKALNE PREGRADE
Na brodovima za prijevoz kemikalija koriste se ĉetiri vrste vertikalnih pregrada:
1) Vertikalne valovite pregrade – najefikasnija pregrada koja se moţe ugraditi u longitudinalnom i transverzalnom smjeru. Tankovi veći od 6 metara dubine obiĉno zahtjevaju pojaĉanje u obliku horizontalne proveze postavljeno simetriĉno s objestrane valovite pregrade.
2) Horizontalne valovite pregrade su sve ĉešće na tankerima većim od 5.000 tona nosivosti pojaĉane sa vertikalnim ukrepama, premda su postavljene samo u jednom smjeru jer su sklone puknuću na spojevima izmeĊu dvije horizontalne korugacije.
3) Glatke pregrade s horizontalnim pojaĉanjem – najĉešća pregrada na tankerima za prijevoz kemikalija, naroĉito kao longitudinalna pregrada s horizontalnim pojaĉanjem i vertikalnim ukrepama postavljenim na vanjskoj strani pregrade u boĉnim tankovima. 4) Strukturna pregrada – ima mnogo prednosti jer omogućuje koferdamu da separira
inkopatibilne terete i sluţi kao efikasna zapreka izmeĊu dva tereta koji se prevoze narazliĉitoj temperaturi. Ova vrsta pregrada takoĊer ima prednost na specijaliziranim
brodovima, na kojima su tankovi od nehrĉajućeg ĉelika ili su obloţeni nehrĉajućim ĉelikom ili gumom.
4.2. STRUKTURA TRUPA
Trup tankera za prijevoz kemikalija moţe biti jednostruk i dvostruk, a na izbor trupa utjeĉe : teret koji prevozi IMO brod Tipa 1. zahtijeva razdaljinu namanje 760 mm od granice tanka do oplate broda. Dvostruki trup omogućuje izolirajući sloj izmeĊu tereta i vanjskog trupa, odnos mase praznog broda kod dvostruke oplate i broda s jednom oplatom je 1,7 : 1 za visinu tanka od 13,4 metara. Struktura palube na kemijskom tankeru ovisi o teretu, materijalu tanka i oblozi tanka, a
moţe biti:
1) Jedna paluba s pojaĉanjem unutar tanka tereta. Ova vrsta konstrukcije se ĉesto koristi, premda je površina unutar tanka velika i teška za ĉišćenje. To se posebno odnosi na tankove s vrlo dubokim okvirima za prijevoz tereta visoke gustoće.
2) Jedna paluba s pojaĉanjem izvan tankova tereta. Olakšava ĉišćenje tankova iodrţavanje strukture, ali smanjuje pristup posadi za vrijeme rukovanja teretom, naroĉito na manjim brodovima.
3) Dvostruka paluba s pojaĉanjem unutar koferdama. Ovo rješenje se ponekad primjenjuje na manjim tankerima za prijevoz kemikalija, da bi površina palube bila slobodna od ĉeliĉne strukture.
Slika 3. Plan kemijskog tankera
Slika 4. Paluba kemijskog tankera
5. FIZIČKA I KEMIJSKA SVOJSTVA TEKUĆIH TERETA
5.1. UGLJIKOVODICI
Općenito kemiju moţemo podijeliti na organsku i anorgansku. Spojevi s ugljikom ĉine organsku, a spojevi ostalih elemenata ĉine anorgansku. Ugljik u kombinaciji s još 6 elemenata ĉini preko milijun poznatih spojeva.
Ugljikovodicima nazivamo spojeve koji se sastoje od ugljika i vodika, a moţemo ih podijeliti u slijedeće skupine:
1. Aciklički (alifatski) atomi ugljika ĉine lanĉaste molekule.
- Zasićeni – alkani – atomi vodika su vezani samo jednostrukom kovalentom vezom. - Nezasićeni – alkeni (osim jednostruke veze, izmeĊu atoma ugljika postoji dvostruka
kovalentna veza) i alkini (osim jednostruke veze, izmeĊu atoma ugljika postoji trostruka kovalentna veza)
2. Ciklički atomi ugljika ĉine prstenaste molekule.
- Karbociklični – prsten je graĊen samo od atoma ugljika, karbocikliĉnu skupinu moţemo dalje podijeliti na zasićene (cikloalkane) gdje su atomi ugljika vezani samo jednostrukom kovalentnom vezom, nezasićene (cikloalkene) gdje osim jednostrukeveze izmeĊu atoma ugljika postoji i dvostruka kovalentna veza i na poslijetku aromatski (areni) koji imaju jednostruku i dvostruku kovalentnu vezu u prstenu poredanu naizmjeniĉno.
- Heterociklični – u prstenu postoje i drugi atomi osim atoma ugljika.
Slika 5. Ugljikovodici
Izvor:http://www.britannica.com/EBchecked/topic-art/278523/1543/Structures-assumed-by-hydrog
Pri standardnim uvjetima metan, etan, propan i butan su plinovi. Spojevi s pet do deset C-atoma su tekućine, a iznad deset C-atoma su ĉvrste tvari. Gustoća, temperatura taljenja i vrenja raste s porastom molekularne mase.
Kemijska svojstva alkana su slijedeća:
Nisu kemijski aktivni i pri standardnim uvjetima ne reagiraju s kiselinama, bazama ni jakim oksidacijskim sredstvima. Reagiraju samo s halogenim elementima i to samo uz prisustvo vidljive svjetlosti.
Alkeni od znaĉajnih fiziĉkih svojstva imaju: niska vrelišta -rastu s povećanjem broja ugljika, u vodi su neotopljivi, topljivi su u nepolarnim otapalima i lakši su od vode. Alkini su nepolarni, netopljivi u vodi, topljivi u većini organskih otapala, manje su gustoće od vode, vrelišta rast s povećanjem C atoma.
Cikloalkani su nestabilni jer su kuteviizmeĊu veza njihovih atoma manji od tetraedarskih, pa postoji napetost prstena. Mnogo su stabilniji cikloalkani s pet i šest C atoma.
Areni su zapaljivi, a relativna opasnost krije se u plamištu i granicama zapaljivosti. Mnogi su toksiĉni, a neki ĉak i kancerogeni.
5.2. TVARI KOJE IZAZIVAJU KOROZIJU
Korozija je kemijska reakcija kod koje dolazi do razlaganja metala. Što je metal manje plemenit ("elektrokemijski potencijal"), to je intenzivnije oštećenje metala. Pritom kod ĉelika dolazi do ljuštenja hrĊe ili punktualnog gubitka materijala.
Korozija je štetno i nepoţeljno trošenje konstrukcijskog materijala kemijskim djelovanjem okoline. Pojam korozije odnosi se i na metalne i na nemetalne konstrukcijske materijale, ali se u uţem smislu ĉesto primjenjuje samo na metale.
Korozija metala prema mehanizmu procesa dijeli se na kemijsku (koroziju u neelektrolitima) i elektrokemijsku (koroziju u elektrolitima).
Kemijska korozija nastaje neposrednim djelovanjem molekula nekog elementa ili spoja na metal pri ĉemu izravno nastaju korozijski produkti.
Elektrokemijska korozija metala zbiva se u elektrolitima pri ĉemu dolazi do oksidacije atoma metala u slobodni kation, koji tek sekundarnim procesima daju molekule spoja koji je produkt korozije. Kemijski tereti mogu prouzroĉiti koroziju na cijevima, ventilima, crpkama i stijenkama tanka ili dovesti do razgradnje premaza na tanku.
Po takvom djelovanju najjaĉe su kiseline su perkloratna, nitratna i kloridna kiselina, a najjaĉe luţine su amini, hidroksid i karbonat. Iz tog razloga se dijelovi broda koji dolaze u doticaj s navedenim kemijskim tvarima izraĊuju od legure nikla, kroma i ţeljeza.
Izvor: http://www.acotec.be/index.php/maritime-constructions/cat/ballast_tanks/
Slika 7. Uništen zaštitni premaz u tanku kemijskog tankera
Izvor: http://www.adv-polymer.com/marine/studies/Cargo_Tank_Coatings.pdf
Razlikujemo slijedeće oblike korozije:
OPĆA KOROZIJA stanje kada je zaštitni sloj uništen djelovanjem kemikalije dolazi do razjedanja metala, ali takva vrsta korozije je najmanje štetna, a smanjenje debljine metala jeneznatno.
LOKALNA KOROZIJA mnogo opasnija vrsta korozije, djeluje krajnje lokalizirano i
postepeno se stvaraju sve veća udubljenja što u konaĉnici moţe dovesti do perforacije tanka. Iako je napad koncentriran na manje zone, moţe doći do velikih šteta.
GALVANSKA KOROZIJA nastaje kada su u elektriĉnom kontaktu razni materijali uronjeni u vodu. Ako je većina materijala od ĉelika, korozija će se sporo razvijati
KOROZIJA PASIVNIH MATERIJALA
Koroziona otpornost pasivnih metala zasniva se na zaštitnom djelovanju oksidalnog sloja na površini. Vrlo mali kloridni ion u moru prolazi kroz poreoksidalnog filma i adsorbira na površinu metala odljepljujući zaštitni sloj. Morska voda djeluje naroĉito korozivno na nehrĊajući ĉelik s niskim sadrţajem kroma i nikla, pa se zato tankovi od nehrĊajućeg ĉelika ne smiju koristiti za prijevoz balasta morske vode.
5.3. ZAŠTITA TANKOVA TERETA
Zaštita tankova od korozije moţe se izvesti gradnjom tankova od nehrĊajućeg ĉelika i bojenjem tankova. Tankovi se mogu u cijelosti izgraditi od nehrĊajućeg ĉelika ili se alternativno moţe primjeniti tehnika oblaganja ugljiĉnog ĉelika s limovima nehrĊajućeg ĉelika. Ipak,
nehrĊajući ĉelik nije otporan na sve terete bez ograniĉenja, stoga proizvoĊaĉi izdaju listu podnošljivosti tereta s uputama za postupak ĉišćenja za svaku vrstu ĉelika.
Bojenjem tankova odvaja se ĉeliĉna površina od tereta zaštitinim premazom, a prednosti bojanja su slijedeće: ĉistoća tereta, lakše ĉišćenje površine nakon iskrcaja tereta i lakši pregled površine tankova prije ukrcaja tereta.
Za odabir sustava zaštite osnovno je poznavanje liste tereta, za koju postoje tabele kompatibilnosti u pojedinom sustavu zaštite, pri ĉemu se nesmije zaboraviti da nijedan susutav zaštite ne osigurava potpunu i sigurnu zaštitu. Za zaštitu tankova za prijevoz kemikalija danas se najĉešće upotrebljavaju premazi:
1) Epoksi smole 2) Cink silikata 3) Poliuretana
4) Fenolne smoleEPOKSI SMOLE - sustavi zaštite na bazi epoksi smole najĉešće se koriste i pogodni su za prijevoz širokog spektra kemikalija, biljnih ulja itd. Sustav se sastoji od tri premaza, rjeĊe od dva ili jednog i vrijeme otvrdnjavanja prije dodira s agresivnom tekućinom je izmeĊu 3 i 17 dana.
CINK SILIKATNI PREMAZI - sustav zaštite posebno pogodan za prijevoz metanola i širokog spektra neutralnih otapala. Nije pogodan za luţnati i kiseli teret i vodene otopine. Proizvode se dvije vrste. Na bazi vode i organskog otapala.
Slika 8. Cink silikatni premaz
Izvor: http://www.adv-polymer.com/marine/studies/Cargo_Tank_Coatings.pdf
POLIURETANI susutav zaštite pogodan za prijevoz širokog spektra kemikalija, otapala i vodenih otopina. Sustav otvrdnjavanja prije dodira sa teretom je od 5 do 14 dana.
FENOLNI PREMAZI najotporniji premaz prema djelovanju kemikalija, meĊutim zahtijeva obavezno nakandano otvrdnjavanje na višim tempreturama za postizanje pune otpornosti, što je na brodu u izgradnji teško ili nemoguće naĉiniti. Da bi tankovi bili u potpunosti spremni za bojanje potrebno je izvršiti odreĊene radove kako bi kvaliteta premaza maksimalno zadovoljila kriterije. Vrlo vaţna jest glatkoća strukture koja se postiţe brušenjem, ĉišćenjem i uklanjanjem oštrih i hrapavih bridova, prskotina od zavarivanja, oštrih izdanaka na zavaru itd. Površina tankova ĉisti se malazom abraziva do
odgovarajućeg stupnja ĉistoće i hrapavosti. Prilikom bojanja posebno je vaţno nanošenje dodatnih premaza na sve rubove, ruĉne zavare itd.
6. SUSTAVI ZA RUKOVANJE TERETOM
Za vrijeme operacija s teretom zapovjednik broda ili kvalificirani ĉasnik odgovorni su zasigurnost broda. Da bi manipulacija sa teretom bila sigurna potrebno je voditi raĉuna o slijedećem: sva oprema za rukovanje teretom mora biti testirana prije uporabe, procedura u sluĉaju izvanrednog dogaĊaja pri manipulaciji s odreĊenim teretom mora biti dostupna svim ĉlanovima posade, osobna zaštitna oprema - zavisno o teretu koji se ukrcava/iskrcava mora biti u svakom trenutku spremna za uporabu, sve operacije s balastom i teretom moraju biti zabiljeţene.
Sustavi cjevovoda tereta moraju biti konstruirani tako da se otkloni rizik kontaminacije dva odvojena tanka, da se olakša ĉišćenje i omogući istovremeni iskrcaj iz više tankova. Budući da na tankerima za prijevoz kemikalija nije dozvoljena upotreba ekspanzivnih brtvenica.
Ekspanzija cijevi se omogućava na dva naĉina: ekspanzivnim petljama; cijev ima vertikalnuili horizontalnu petlju koja djeluje kao opruga ili ekspanzivnim elastiĉnim elementima.
6.1. VENTILI I PUMPE TERETA
Svim ventilima tereta mora se upravljati s palube, IMO propis nalaţe slijedeći raspored ventila: 1) Jedan prekidni ventil s ruĉnom manipulacijom na svakoj liniji za ukrcaj/iskrcaj. Kod
uronjenih pumpi ne traţi se prekidni ventil na iskrcajnoj. 2) Prekidni ventil na svakom spoju prenosne cijevi
3) Daljinski ureĊaj za iskljuĉivanje svih pumpi tereta i sliĉnih ureĊaja.
Na kemijskim tankerima obiĉno se upotrebljavaju slijedeći tipovi ventila: zasuni, kuglasti,
leptirasti itd. Pumpe tereta koje se koriste na tankerima za prijevoz kemikalija mogu biti centrifugalne (horizontalne ili vertikalne), te s pozitivnim deplasmanom (vijĉane ili klipne). Centrifugalne pumpe imaju malu dobavnu visinu, a veliku potrošnju snage i kapaciteta.
Vertikalne moţemo podijeliti na visokotlaĉne za direktan iskrcaj na obalu, niskotlaĉne za dovod teret do transfer pumpi na obalu i pumpe na hidrauliĉni pogon. Vrlo je vaţno da pumpa kod koje se leţajevi podmazuju sredstvom koje se pumpa ne radi na suho, a najopasnije je vrijeme pri kraju iskrcaja.
Vijĉane pumpe su najĉešće za manje tankere, gdje su tankovi male visine. Zavisno o tipu tereta i pumpe, koriste se i razliĉite brtvenice.
6.2. URONJENE PUMPE
Uronjene pumpe koriste se na tankerima za prijevoz kemikalija, gotovih produkata, sirove nafte kao i na kombiniranim brodovima te maonama za naftu. Ovaj sustav posebno je pogodan za tankere koji imaju veći broj tankova i prevoz više vrsta tekućeg tereta. Za ovaj sustav ukrcaja/iskrcaja koriste se uronjene centrifugalne pumpe pogonjene hidrauliĉnim sustavom, koji je takoĊer uronjen u sklopu s pumpom i uronjene centrifugalne pumpe pogonjene elektromotorom postavljenim na otvorenoj palubi iznad same pumpe. Zakretni moment se vratilom prenosi od elektromotroa do uronjenog rotora pumpe. Elektromotor je posebne protueksplozijske izvedbe. Primjenom uronjenih pumpi umanjuje se potreba za dugim
cjevovodima velikih promjere unutar tankova, a pumpna se satnica pojednostavljuje i smanjuje. Problem gubitka visine posisavnja i kavitacija nestaje jer su pumpe uronjene u tekućem teretu i postavljene u posebnom zdencu.
Nema potrebe za pumpama velikih kapaciteta jer se predviĊa veći broj tankova manjeg volumena.
Slika 9. Uronjene pumpe tereta
Izvor: http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zvd_teh_term_energ/katedra3/Brodski_sustavi/
Centrifugalna jednostepna uronjena pumpa tereta sastoji se od tri glavna dijela: palubne prirubnice, sloga cijevi i sklopa pumpe s ugraĊenim visokotlaĉnim hidrauliĉnim motorom. Ta tri dijela spojena su meĊusobno specijalnim teflonskim brtvama otpornim na kemikalije.
Spojevi hidrauliĉnih tlaĉnih i povratnih linija su izvedeni palubnim prirubnicama, u što su ukljuĉeni i razliĉiti kontrolni ureĊaji za lokalnu i daljinsku kontrolu. Sklop pumpe moţe biti bilo koje duţine, ovisno o tonaţi tankera. Pumpa moţe slobodno ekspandirati prema dolje.Vertikalno je uĉvršćena na dnu. Za duţine veće od 7m treba ugraditi presten za uĉvršćivanje na sredini.
Slika 10. Hidrauliĉki pogonjena uronjena pumpa tereta
Slika 11. Presjek uronjene pumpe tereta pogonjene elektromotorom
Izvor: http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zvd_teh_term_energ/katedra3/Brodski_sustavi/
6.3. HIDRAULIČNI SISTEM
Centralni hidrauliĉni sistem sastoji se od pogonskog sklopa s jednom glavnom tlaĉnom linijom i zajedniĉkom povratnom linijom. Hidrauliĉni pogon je distribuiran do bilo koje komponente koju pogoni, kroz odvojeni kontrolni ventil protoka. Ventil radi kao regulator brzine i moţe se njime upravljati lokalno ili daljinski preko kontrolne ploĉe. Rukovalac moţe izabrati potrebni hidrauliĉni tlak za iskrcaj preko kontrolne ploĉe. Zavisno o broju uronjenih pumpi ili drugoj opremi koja će se koristiti simultano, ukljuĉit će se i odgovarajući broj pogonskih pumpi hidrauliĉnog sklopa.
6.4. PREDNOSTI ELEKTROMOTORNOG POGONA PUMPI
Visok stupanj djelovanja, potrošnja energije u skladu s trenutnim potrebama, elektromotori i generatori ne moraju biti predimenzionorani za terete velike gustoće, mekani start pumpi, odvojeno upravljnje svakom uronjenom pumpom, malo trošenje mehaniĉkih dijelova, precizna regulacija brzine vrtnje, slaba pojava kavitacije itd.
6.5. POSUŠIVANJE TANKOVA (STRIPPING)
Nakon što se tank tereta isprazni otvara se ventil za posušivanje tankova, a glavni ventil tereta se zatvara. Ostatak tereta zaostao u glavnoj cijevi pumpe se potiskuje inertnim plinom ili zrakom kroz cijev za posušivanje tankova u cjevovod za iskrcaj tereta na palubi.
Tijekom postu pka praţnjenja ostataka tereta iz cijevi, pumpa treba nastaviti s radom sve dok se glavna cijev pumpe ne isprazni. Nakon ovog postupka koliĉina ostatka tereta u zdencu pumpe iznosiod 12 do 50 litara, ovisno o izvedbi zdenca i visini montaţe pumpe iznad dna zdenca.
Slika 12. Posušivanje tankova (stripping)
7. MJERENJE TERETA I KOMPATIBILNOST
7.1. MJERENJE TERETA
Razlikujemo ĉetiri vrste ureĊaja za mjerenje;
- otvoreni ureĊaj koji se postavlja na otvor iznadtanka, te se izlaţe djelovanju tereta i
isparavanja,
- ograniĉeni ureĊaj koji se spušta u tankove ikada je ukljuĉen, dozvoljava malim
koliĉinama tereta da doĊe u dodir s atmosferom,
- zatvoreni ureĊaj koji je dio zatvorenog sisitema i ne ukljuĉuje nikakvo spuštanje tereta i - indirektan ureĊaj koji je neovisan o tanku i upotrebljava se za indirektno mjerenje
koliĉine tereta.
Teret se mjeri iz više razloga: operativne potrebe kontrole ukrcaja i iskrcaja, automatsko Upozoravanje, automatske regulacije i upravljanje te automatske zaštite. Za lokalno mjerenje koriste se neelektriĉne metode dok se kod daljinskog mjerenja danas koriste iskljuĉivo elektriĉni signali. Razliĉiti tereti nalaţu odgovarajuća mjerenja, najĉešće se mjere temperature, tlak, protok, teţine i razina tereta.
Temperetura je vrlo vaţan pokazatelj, osobito ako je velika razlika izmeĊu temperature tereta i tanka. Potrebno je odreĊeno vrijeme da se tank stabilizira na procesa ukrcaja/iskrcaja, što najviše ovisi oveliĉini, debljini tanka I drugim uvjetima. Kod tekućih tereta najĉešće se mjeri razina u tankovima, za kontinuirano mjerenje koriste se analogni senzori koji djeluju na tlaĉnom, elektriĉnom, radioaktivnom, optiĉkom i zvuĉnom principu. Mjerno alarmni sustav sastavni je dio automatizacije broda. Sluţi za upozoravanje posade kada doĊe do poremećaja, a sustav se sastoji od davaĉa informacija - senzora, prijenosa informacija i ureĊaja za generiranje, prikaz i registraciju informacija.
Prema naĉinu prijenosa informacija koriste se centralizirani susutavi, kod kojih je svaki senzor povezan neposredno s centralnim mjestom; u distribuiranom sustavu primjenjuju se mikroprocesorske stanice locirane u blizini senzora.
7.2. KOMPATIBILNOST TERETA
Velika se paţnja mora poduzeti tijekom faze planiranja ukrcaja kako bi osigurali da kemikalije koje reagiraju jedna s drugom ne dolaze u kontakt. Planiranje se obavlja na obali, a zapovjednik broda ili prvi ĉasnik provjeravaju plan tereta prije poĉetka ukrcaja.
Da bi se izbjeglo miješanje nekompatibilnih tereta US Cost Guard propisao je pravila za prijevoz kemikalija. Miješanje nekompatibilnih tereta moţe izazvati visoku temperaturu, stvoriti opasne plinove što u konaĉnici moţe dovesti do eksplozije i trovanja. Opasnom reakcijom smatra se porast temperature za više od 25 °C ili pojava plina prilikom miješanja dvije tvari. Moţe biti sluĉaj da reakcija nije praćenja stvaranjem plina ili porastom temperature, ali produkt moţe biti toksiĉniji ili zapaljiviji od polaznih tvari.
Provjeru nekompatibilnosti moţemo vidjeti u tablici kompatibilnosti gdje su tvari svrstane u dvije grupe: grupu „reaktivnih tereta“ i „grupu obiĉnih tereta“.
Reaktivna grupa sadrţi tvari koje su kemijski najreaktivnije. Opasna kombinacija moţe nastupiti izmeĊu kemikalija reaktivnih grupa i izmeĊu kemikalija reaktivne grupe i grupe obiĉnih tereta.
Grupa obiĉnih tereta sadrţi tvari koje su mnogo manje reaktivne. Opasne kombinacije mogu nastupiti jedno s kemikalijama reaktivne grupe. Tvari grupe obiĉnih tereta ne reagiraju opasno izmeĊu sebe.
7.3. TABLICE KOMPATIBILNOSTI
Postoje razliĉite tablice kompatibilnosti, ali najviše se primjenjuju USCG – tekući tereti vodiĉ za kompatibilnost kemikalija. Opasne reakcije se definira kao mješavinu koja povećava temperaturu za više od 25 0
C ili uzrokuje razvijanje plinova.
Za skupinu dviju kemikalija prvo se u obzir uzima abecedni popis, a zatim se ide u tablicu kompatibilnosti, nesigurna kombinacija će se pokazati s „X“, a skupine slova od „A“ do „I“ će pokazati reaktivnost i odstupanja.
Reactivity Differences (Deviations) Within Chemical Groups
A. Formaldehyde (19), Acrolein (19), Crotonaldehyde (19), and 2-Ethyl-3-Propyl Acrolein (19) are not compatible with group 1, Nonoxidizing Mineral Acids.
B. Isophorone (18) and Mesityl Oxide (18) are not compatible with group 8, Alkanolamines
C. Acrylic Acid (4) is not compatible with group 9, Aromatic amines.
D. Allyl Alcohol (15) is not compatible with group 12, Isocyanates.
E. Furfuryl Alcohol (20) is not compatible with group 1, Nonoxidizing Mineral Acids.
F. Furfuryl Alcohol (20) is not compatible with group 4, Organic Acids.
G. Dichloroethyl Ether (36) is not compatible with group 2, Sulfuric Acid.
H. Trichloroethylene (36) is not compatible with group 5, Caustics.
I. Ethylenediamine (7) is not compatible with Ethylene Di-chloride (36). Tablica 1. Tablica kompatibilnosti
Tereti koji na brodu moraju biti odijeljeni odijeljuju se koferdamom, praznim tankom i teretom koji je s oba tereta kompatibilan. Oni se ne smiju krcati zajedniĉkim pumpnim ili ventilacijskim sistemom.
U sluĉaju puknuća pregrade i kontaminacije tereta moţe se dogoditi eksplozija ili moţe doći do skrutnjavanja tereta kojeg je nemoguće više iskrcati. Takav se jedan nemili dogaĊaj dogodio – pretpostavlja se na brodu m/t „Mass Gusar“ (kojeg je prije toga operirala Tankerska Plovidba, a kasnije ga je prodala drugom vlasniku) kojem se u blizini Japana dogodilo mješanje tereta nakon ĉega je brod u potpunosti eksplodirao.
7.4. HLAPLJIVI TERETI
Tereti podloţni isparavanju, ne smiju biti smješteni uz grijane terete. Ispuštanje zapaljivih ili otrovnih para na podruĉju palube moţe dovesti do katastrofalnih posljedica.
8. PRANJE TANKOVA TERETA
Poĉetkom kad su se poĉeli prevoziti tekući tereti, sirova nafta, nije se razmišljalo o pranju tankova jer se prevozio teret istog sadrţaja i iste kakvoće. No ubrzo se uvidjelo da i takvi tereti ostavljaju naslage (sedimente) u tankovima tereta tako da se poĉelo razmišljati kako taj talog odstraniti kako bi se ukrcalo što više tereta. Prvjenci ĉišćenja su bili ulazak ĉovjeka u tank maskama u koje se upumpavao zrak i lopatama se dizalo blato u kantama bacalo u more.
MeĊutim povećanjem brodskog prostora takav naĉin ĉišćenja je bio nemoguć i spor pa se došlo na ideju da se primjeni pranje morem, a parnim stapnim pumpama se sve to bacalo u more.
Daljnim razvojem i povećanjem tankova i dalje se pralo ruĉno s gumenim crijevima, ali sa toplim morem i sve se to bacalo u jedan tank koji se odrenirao i poĉelo se ekološki zaštićivati okoliš u odreĊenoj mjeri.
Daljnjim razvojem sustava pranja došlo se do spoznaje da je i ruĉno pranje neadekvatno i teško pa je jedan mornarski ĉasnik napravio ureĊaj nazvan Butter Aparatus, koji se pod pritiskom tlaka mora okretao, a svojim mlazom udarao u stjenke tanka i na taj naĉin prao ostatke tereta.
Kasnije se taj aparat širio i povećavao svoju ekonomiĉnost tako da se i danas koristi u raznim i sliĉnim sustavima. Danas, pored prenosnih takozvanih Buttera postoje i fiksni butter aparati ĉija je primjena ista samo što se prenosni moraju spuštati ruĉno na pojedine visine, a što se naziva - faze pranja, a fiksni butteri se programiraju tako da mogu „udarati“ na sve strane pod ţeljenim kutem, a i svaka sekvenca pranja moţe biti duga koliko je potrebno.
Kad govorimo o prenosnim butterima onda govorimo o pranju tankova pri otvorenoj atmosferi i sa koliĉinom kisika u tankovima koja nije bila regulirana, a niti se mogla kontrolirati. Tim sloţenim ruĉnim naĉinom pranja najprije se uvidjelo da strujanjem mora kroz crijeva postoji opasnost od statiĉkog elektriciteta koji moţe izazvati eksploziju, pa se onda pristupilo izradi gumenih crijeva (maniga) sa uzduţ elektriĉnom provodljivom ţicom koja je bila spojena na butter i na prikljuĉak mora preko svoje matice. Kako su se poĉele dogaĊati nesreće, prišlo se daljnjem unapreĊenju sustava pranja, pa su ugraĊeni fiksni butteri kojih moţe biti i nekoliko komada u jednom tanku, a atmosfera je bila zatvorena, a kasnije i inertirana tako da postotak kisika u tanku nije smio prelaziti vise od 8%.
Uvidjevši prednost ovakvog pranja poĉelo se razmatrati i ostvaren je sustav pranja tankova teretom koji prevozimo tj sirovom naftom, a inetnim plinom se onemogućuje da se izazove opasnost od ekslozije broda na bilo koji naĉin. Tako se kasnije iz istih razloga poĉelo razvijati i sustav pranja na drugim vrstama brodova koji prevoze kemikalije, derivate i sliĉno.
No meĊutim ovdje imamo drugi naĉin pranja odnosno nekoristi se za pranje teret koji se prevozi (kao sto je sluĉaj sirovom naftom) već se tankovi peru morem i ispiru slatkom vodom. Za naĉin na koji se tankovi peru postoji niz uputa i teorija, a što zavisi o teretu koji se prevozi. Neke terete nije moguće prevoziti kao npr. White Spirit ako se tankovi ne operu, zatim tretiraju kemikalijama, a nakon toga pare parom iz kotla kao ne bi bilo nikave kontaminacije klorida na stjenkama tanka. Zato se vrši i posebno ispitivanje na kloride zbog sigurnost i zaštite tereta. Za prijevoz ovakvih tereta tankovi tereta moraju biti ĉisti odnosno bez korozije.
O teretima koji će se prevoziti zavisi kakav brod brodar ţeli imat. Moraju li tankovi tereta biti obojani ili od SUS-316 materijala (prokroma) sa oznakom L ili C itd ?
Bez obzira koja se boja koristi proizvoĊaĉ mora dati listu tereta na koje je boja otporna i temperaturu na koju se pojedini tereti mogu grijati. Danas postoji više vrsta proizvoĊaĉa boje od kojih je ameriĉka boja Marin Line na prvom mjestu i otporna je na preko 140 vrsta tereta, a ĉak je otporna na neke terete na koje nije otporan ni SUS 616L materijal.
Prevozom ovakvih opasnih tereta prevozi se takoĊer zatvorenim sustavom tankova, a volumen iznad tereta mora biti inertiran (ranije inertnim plinom do max 01% kisika), a danas se takvi tereti inertiraju dušikom N2 koji se proizvodi na brodu, a pored toga postoje i boce s
dušikom pod tlakom 220 bara, sadrţaja cca 12 litara koji se ekspandira i pokriva površinu tereta u tankovima.
Sve su veći zahtjevi tako da se i sam tank prije ukrcaja mora inertirati dušikom. Brod dolazi na terminal inertiran, i u takvom stanju ukrcava teret i prevozi ga do iskrcajne luke. U tijeku puta ako u kojem sluĉaju padne tlak inerta, onda se inertnim generatorom tankovi nadopunjuju ili se dušik nadopunjava iz skladišnih boca. Samo inertiranje se moţe obaviti i na terminalu prije ukrcaja tereta, zatim slijedi nadopuna iz boca dušika za vrijeme putovanja, a na iskrcaju se ponovno spaja na terminal koji upuhuje dušik u tank i cijelo vrijeme iskrcaja zadrţava atmosferu inertnom. Takav jedan primjer je upravo izveden prijevozom EDC-a iz lukeAssemini- Cagliari u Omišalj.
Zahtjev naruĉioca tereta je bio da brod mora biti inertiran, tankovi ĉisti od bilo kakvih sadrţaja ranijih tereta, što se obavilo pranjem toplim morem na 70°C u vremenu od 20 minuta po svakom tanku. Nakon toga su tankovi prani slatkom vodom takoĊet zagrijanom na 70-80°C. Nakon pranja tankovi su posušeni i izventilirani kako bi ĉovjek mogao ući u tank i posušiti cijeli tank krpama , uz prethodno dreniranje svih cijevi i pumpe koji su u tanku. Nakon toga se tank zatvara, inertira do momenta dok se ne poĉme ispuštati plin na PV-ventilima. Obićno treba 3-4 izmjene dušika da bi bili sigurnida je kisik pao ispod 8%, a što opet zavisi o teretu koji se prevozi. Nakon formalnosti I uzimanja uzoraka atmosfere u tankovima zapoĉme se ukrcaj – tzv. ukrcaj jedne noge (One Foot) nakon ĉega se uzima uzorak i analizira je li teret kontaminirao sa vodom ili nekim drugim sadrţajem te da li je promijenio boju, što moţe biti uzrokovano korozijom u tankovima ili kontaminacijom predhodnog tereta.
Nakon takve analize i zapeĉaćenih uzoraka nastavi se krcanje do potrebne koliĉine i uzimaju se ponovno uzorci koji se peĉate i brod napušta luku ukrcaja.
Sva procedura na iskrcaju je ponovljena: uzima se uzorak tereta provjerava se kakvoća i promjena boje nakon ĉega se zapoĉinje iskrcaj. Iskrcaj zavisno o terminalu biva konstantno inertiran ili se iskrcaj vrši na naĉin da se atmosfera popunjava s zrakom preko PV ventila.
Slika 13. Stroj za pranje
Izvor:
9. SUSTAV INERTNOG PLINA
Razvojem pranja tankova, a da bi se zaštitio brod i posada od neţeljenih posljedica eksplozije broda došlo se na ideju da se prostor za vrijeme pranja tanka, za vrijeme prevoţenja tereta kao i praznog broda drţi pod kontrolom kako prostor nebi sadrţavao već i postotak od 8% kisika.
INERTNI PLIN to je plin koji sadrţi malu koliĉinu kisika koja ne podrţava gorenje
hidrona, ili ja INERTNI PLIN onaj plin koji ne sadrţi više od 8% kisika
SUSTAV INERTNOG PLINA to je posebno dizajniran sustav koji snabdjeva tankove plinom
koji je hladan, ĉisti i sa povišenim tlakom, a kontroliran i praćen ureĊajem koji nadgleda sustav.
ČISTA ATMOSFERA je suprotno od inertnog plina i dozvoljava ĉisti zrak tako da se ĉovjek
moţe s pustiti u tank radi pregleda , ĉišćenja i popravaka.
Vrsta izbora sustava inertnog plina zavisi o cijeni, odrţavanju, vrsti tereta koji će se prevoziti, a jasno je da sam sustav dovodi i do rizika. Zato svaki ulazak u tank prostor mora biti najprije dobro ventiliran i ispitan na eksplozivnost i sadrţaj kisika u tanku.
9.1. IZVORI INERTNOG PLINA
Sam naziv inertni plin je izvedenica i zamjena za pravi naziv Inert. Plinovi poput Helija i Argona su zabranjeni, a i vrlo skupi.
Sliĉna je situacija i sa plinovima kao što su dušik i ugljikov-dioksid koji su takoĊer skupi, pa se upotrebljavaju samo u posebne svrhe kao za prijevoz posebnih kemikalija, inertiranje posebnih cjevovoda ili prostora oko pojedinih tankova, uglavnom u manjim koliĉinama.
MeĊutim, danas se dušik koristi na kemijskim tankerima bez obzira na cijenu proizvodnje tako da su mnogi brodovi ugradili pogon za proizvodnju dušika na samom brodu. Veliki tankeri koriste danas najrasprostranjeniji sistem inertiranja, a to je upotreba ispušnih plinova kotlova i ispušnih plinova pogonskih i pomoćnih motora za proizvodnju inertnog plina. Ispušni plinovi kotlova su najrasprostraniji jer se ispušni plin motora mora dodatno doraĊivati kako bi se smanjio postotak kisika u samom plinu, pa onda to i poskupljuje proizvodnju istog. Postoje tri izvora inertnog plina :
- ispuh iz pogonskih i pomoćnih motora (reducirati postotak kisika), - kotlovi i
- gas generator
Zaseban ureĊaj koji izgara gorivo u postotku od 0.1 do 8%. Mali postotak kisika moguće je proizvesti u specijalnim generatorima pogonjenim lakim dizel gorivom, a koriste se na kemijskim tankerima i u meĊuprostoru izmeĊu tankova i oplate na tankerima za prijevoz plina.
Slika 14. Limit zapaljivost Izvor:Vlastita arhiva
Teoretski bilo koja mješavina sa manjim postotkom kisika od 11.5% ne podrţava gorenje, meĊutim zbog sigurnosti ta se granica spušta na 8%.
TakoĊer tank se uvijek drţi u pozitivnom tlaku koji je normalno do 1500mm stupca vode. Kako bi se drţali pod kontrolom ugljikovodici u tanku, prije ukrcaja tereta vršimo takozvano purgiranje tanka inertnim plinom i na taj naĉin atmosferu dovodimo u bezopasno stanje za eksploziju.
9.2. ZAMJENA PLINOVA
Nije svejedno na koji ćemo naĉin vršiti zamjenu plina kako bi tank bio bezopasan u smislu da ne doĊe do pogodne atmosfere za eksploziju.
Poznajemo dva naĉina zamjene plina:
RAZRIJEĐIVANJE ili miješanje koje se provodi tako da se svjeţi zrak dovodi sa vrha tanka, a
brzina zraka mora biti tolika da ĉisti zrak moţe doprijeti do dna tanka.
ZAMJENA ili potiskivanje se koristi gdje je barijera izmeĊu teţeg i lakšeg plina stabilna i
ako se upuhuje teţi plin onda se on upuhuje takoĊer sa palube, ali sa malom brzinom tako da lagani plin izlazi preko purging linije smještene na dnu tanka. Da bi sustav radio uredno treba stalno kontrolirati slijedeće:
- odrţavati koliĉinu kisika u dozvoljenoj granici.
- odrţavati nadtlak u tanku koji ne smije pasti ispod 100 mm stupca vode. - odrţavati nivo u PV breakeru.
Uredno odrţavanje plina donosi prednosti kao:
- smanjeno vrijeme iskrcaja tereta
- lakse ĉišćenje tankova
- reducirana koliĉina kisika smanjuje koroziju
- ne ograniĉava neke poslove na palubi koji ne zahtjevaju ĉist brod.
9.3. KOMPONENTE SUSTAVA INERTNOG PLINA
ZAPORNI VENTIL IZA KOTLA
(UPTAKE VALVE NA KOTLU) sluţi za automatsko otvaranje i propuštanje plinova u
sistem iza kotla kad plin dosegne valjanu vrijednost.
PREČISTIAČ (SCRUBBER) plin prolazi kroz Scrubber (preĉistać i hladionik plina) preko u P-take ventila. Plin ulazi s donje strane preko vodene barijere nakon ĉega prolazi kroz skup vodenog spreja , tako da plin biva hlaĊen i oĉišćen prije ulaska u
Demister (odstranjivaĉ kapljica vode).
Voda za hlaĊenje se dovodi posebnom pumpom mora tako da se sadrţaj sumpora reducira za 90% i plin je ĉist od ĉestica ugljika.
Kako bi se ovaj ureĊaj zaštitio od agresivnog SO2 Scrubber je presvuĉen gumom, a ostali djelovi su izraĊeni od prokroma .
U sam Scrubber ugraĊeni su slijedeć i alarmi:
- visoki nivo alarm koji gasi pogon - niski nivo vode u scrubberu
- vrlo nizak level takoĊer gasi sistem.
VENTILATORI - uvijek dva ventilatora koji moraju imati pojedinaĉno dovoljno kapaciteta
(25% više) da odrţavaju na dtlak u tankovima kod upotrebe svih pumpa sa maksimalnim kapaciteom rate iskrcaja tereta.
Alarmi koji zaustavljaju sistem su:
- visoka temp plina iza ventilatora - niski tlak u scrabberu
- greška ventilatora
RECIRKULACIONI / REGULACIONI VENTIL (Recirculating And Regulating Valve) -
Ovaj ventil sluţi za odrţavanje konstantnog tlaka plina u tankovima i u sluĉaju povišenog tlaka sam se automatski zatvara prema tanku, a u isto vrijeme drugi ventil simultano pušta plinove u atmosferu.
MONITOR KISIKA - Prati sadrţaj kisika u plinu i ako iz bilo kojeg razloga taj postotak
prijeĊe 8% automatski se zatvara ventil prema tanku, a otvara se ventil ispusta u atmosferu.
PALUBNA VODENA BRTVA (Deck Water Seal) - Vrlo vaţan dio sustava koji je smješten na
palubi, a kroz ĉiju vodenu barijeru još jednom prolaze plinovi prije ulaska u tankove. Ova barijera koja se stalno napaja morem koje stalno odlazi van broda preko preljeva, sluţi da se plinovi ne bi iz tanka vratili u sistem inertnog plina kad isti ne radi. Brtva je tako dizajnirana da povratni vodeni stupac ne dozvoljava da se plin koji moţe imat tlak i do 1500mm VS ne moţe vratiti u strojarnicu.
Ovaj sklop je takoĊer iznutra premazan, obloţen gumenim premazom kako bi se zaštitio od SO2.
PALUBNI IZOLACIONI VENTIL (Deck Insulating Valve) - Sluţi da bi pored palubne
vodene brtve mogli pregraditi cjevovod palube i sustava IGS-a u strojarnici.
PALUBNI VODENI PV VENTIL - Sluţi na palubi kao posljednja zaštita, a bazira se na
vodenom stupcu tako da u sluĉaju povećanja tlaka u tanku ili tankovima iznad dozvoljenog od 1500mmVS ili podtlaka od 300mmVS voda biva istisnuta ili usisana tako da komunikacija izmeĊu tankova bude direktna bez ikakve zapreke.
Slika 15. Generator inertnog plina
10. PROTUPOŽARNA ZAŠTITA
Protupoţarna zaštita, osim odgovarajuće opreme i sredstava za gašenje podrazumijeva i obuĉavanje ljudi, kako bi bili u stanju adekvatno i efikasno koristiti sredstva koja im stoje na raspolaganju. Najjaĉa obrana od poţara je poduzimanje svih potrebnih sigurnosnih mjera da se on uopće ni ne dogodi.
Odrţavanje i testiranje ureĊaja za prevenciju i zaštitu vrši se onda kada nema opasnosti, kada za to ima dovoljno vremena. Posada mora biti u stanju brzo reagirati na pojavu poţara, odnosno alarma. Na otvorenim prostorima jedini mogući tip fiksnih protupoţarnih ureĊaja je sustav vodenog spreja srednje brzine, smješten oko ukrcajno/iskrcajne rampe. Uz svaki automatski sustav treba postojati i ruĉni ventil, tako da svatko tko primijeti poţar moţe ruĉno aktivirati sprej s vodom. U zatvorenim prostorima ugraĊeni su stabilni protupoţarni sustavi s odgovarajućim sredstvom za gašenje poţara, kao što su ugljiĉni dioksid, pjena, suhi prah i halon. Treba naglasiti da se sustav vodenog spreja ne koristi u zatvorenim prostorima, zbog toga što djeluje ohlaĊujuće, ali u zatvorenim prostorima izaziva zraĉenje topline.
Prostori u kojima postoji opasnost od pojave pare ili plina, a nisu ĉesto nadgledani od strane posade, moraju imati ugraĊen sustav za otkrivanje poţara. Kod izbora detektora poţara, valja voditi raĉuna o utjecaju ventilacijskog sustava na sam detektor.
Zbog jake ventilacije vrijeme aktiviranje detektora moţe biti znatno produţeno. Detektoridima bilo na optiĉkom ili ionizirajućem principu, takoĊer reagiraju sa zakašnjenjem, ukoliko se brzom izmjenom zraka, ventilacijom dim razrjeĊuje.
S obzirom na veliki broj potencijalno zapaljivih tereta koji se prevoze moguće je dati samo neka opća pravila u pogledu zaštite od poţara:
- poznavanje proizvoda kojim se manipulira - poznavanje njegovih zapaljivih karakteristika
- imati na raspolaganju odgovarajući protupoţarni susutav - protupoţarna oprema mora besprijekorno funkcionirati
Postoje razliĉiti tipovi poţara koji mogu nastati na brodu: namještaj i oprema, dizel gorivo, elektriĉna oprema, odjeća posade i brodska kuhinja.
- Namještaj i oprema se mogu gasiti s vodom pod tlakom,
- za gašenje dizel-goriva koriste se aparati s pjenom, a moţe se nastaviti halonom i suhim
prahom,
- za poţare elektriĉnih instalacija smiju se upotrijebiti jedino aparati sa ugljiĉnim
dioksidom ili halon. Voda se ne smije upotrijebiti.
Izvor opasnosti od poţara je statiĉki elektricitet koji moţe ĉak dovesti do eksplozije prilikom rukovanja petrokemijskim I kemijskim proizvodima.
Mogući izvori statiĉkog elektriciteta su postupci s parom zbog toga što kapljice vode u mlazu pare postaju elektrostatiĉki nabijene, ugljiĉni dioksid i protok tekućine kroz cijevi – tekućina koja struji kroz cijev postaje statiĉki nabijena, uglavnom pozitivno, s obzirom na cijev. U svakom poţaru pristup posade mora biti slijedeći:
1) zaustaviti dotok zapaljive tvari.
2) gdje je moguće upotrijebiti vodu za hlaĊenje opreme koja je ugroţena plamenom. 3) kad god je to moguće pristupiti vatri s privjetrinske strane.
4) pristupiti gašenju poţara nakon izvršene izolacije poţara
5) ne usmjeravati mlaz vode direktno na površinu tekućine koja gori. 6) sve mlaznice na cijevima i monitorima trebaju biti tipa mlaz/sprej
Zbog ograniĉenosti prostora na brodu, daljinski izolacijski ventili postavljaju se bliţe opasnoj zoni negoli oni na kopnenim instalacijama. Takvi ventili se trebaju hladiti sprejem vode u sluĉaju nezgode.
Slika 16. Testiranje protupoţarne/ opreme
11. ZAŠTITA ZDRAVLJA POSADE I SIGURNOSNA OPREMA
Najveća opasnost koja prijeti posadi na kemijskim tankerima je trovanje zbog toga što je velik broj kemikalija koje se prevoze otrovan. Trovanje predstavlja stanje kada se kod osobe pojave nagli i neoĉekivani znakovi, koji odstupaju od normalnog ponašanja zdravog ĉovjeka. Štetne tvari u organizam mogu ući udisanjem, gutanjem i ulaskom kroz koţu i sluznice. Tijekom pregleda otrovane osobe valja obratiti paţnju na slijedeće:
- opći izgled, - temperaturu, - tlak i puls, - promatrati zjenice, - ritam disanja, - promjene na koţi i - pojavu grĉeva po tijelu.
11.1. MAKSIMALNO DOPUŠTENE KONCENTRACIJE PLINOVA, PARA I PRAŠINE
Maksimalno dopuštenom koncentracijom – MDK (TLV-Treshold Limit Values) naziva se stupanj zagaĊenosti atmosfere plinovima, parama, dimom i prašinom. OdreĊen je standardnim kemijskim metodama i opremom koja ne smije uzrokovat oštećenje zdravlja ljudi. TLV se izraţava:
- za plinove i pare, teţinski mg/m3 ili volumski cm/m3 - ppm - za otrovne prašine, dimove i magle u mg/m3 zraka
- za mineralne prašine u mg/m3 ili brojem ĉestica u kubnom centimetru zraka
11.2. ŠTETNE TVARI PREMA NAČINU DJELOVANJA NA ORGANIZAM
Obzirom na naĉin djelovanja na ljudski organizam štetne tvari se dijele na na:
1) IRITANTE uzrokuju podraţaj u dišnim organima. Simptomi su kihanje, kašljanje,
suzenje oĉiju.
2) ASFIKTANTI oteţavaju oksidacione procese u tkivima što uglavnom rezultira
nemogućnošću prihvatanja kisika. Zbog pomanjkanja kisika u krvi osoba osjeća glavobolju, vrtoglavicu i naposlijetku gubi svijest.
3) ANESTETICI udisanjem ovih tvari prvenstveno dolazi do djelovanja na moţdane
stanice, što moţe dovesti do gubitka svijesti.
4) SUSTAVNI OTROVI u tu grupu otrova se ubrajaju veĉina kloriranih ugljikovodika, koji oštećuju neke vaţne organe. Benzen Toluen i Ksilen oštećuju naroĉito krvni susutav.
Pri manipulaciji se kemikalijama, na vidljivom mjestu mora biti izloţena tablica s karakteristikama te uputama za postupak nezgode
11.3. KONTROLIRANJE ATMOSFERE PROSTORA I OSOBNA ZAŠTITA
Budući da kemijski tankeri prevoze opasne, toksiĉne i lako zapaljive terete moraju imati mjerne instrumente za utvrĊivanje zapaljivosti i kvalitete zraka. Takvi ureĊaji mogu biti prijenosni ili fiksni.
Atmosfera tankova provjerava se kad se ulazi sa ili bez dišne aparature izaštitne odjeće, prilikom postupka ĉišćenja od zagaĊenog plina, prilikom kontrole kvalitete tereta i kontrole prisustva plina u tankovima, prije ulaska u suhi dok. Zbog raslojavanja paratereta u tanku, potrebno je uzimati uzorke na raznim dubinama tanka.
Zatvorene prostorije posebno su opasne zbog isparavanja tereta ili mogućnosti prisustva inertnog plina, da bi sesprijeĉila nesreća potrebno je provjetravanje, provjera prisutnosti otrovnih i zapaljivih plinovai upotreba odgovarajuće zaštitne opreme. Na osnovi izmjerenih koncentracija kisika izapaljivih/otrovnih plinova izdaje se dozvola za ulazak u zatvorene prostore bez zaštitne opreme. Za zaštitu posade koja sudjeluje pri operacijama ukrcaja i iskrcaja na brodu mora postojati odgovarajuća osobna zaštitna oprema.
Komplet zaštitne opreme mora sadrţavati:
- samostalni aparat za disanje sa komprimiranim zrakom, - zaštitnu odjeću,
- obuću, - rukavice,
- nepropusne naoĉale,
- sigurnosno uţe s opasaĉem i - protueksplozijsku lampu.
Slika 17. Prijenosni detektor plinovaIzvor:
12. PREPORUKE ZA RUKOVANJE TERETOM
Većina brodskih kompanija imaju pripremljene vlastite operativne i sigurnosne priruĉnike na Chamber of Shiping (ICS) Tanker Safety Guide for Oil Tankers and Terminales (ISGOTT). ISGOT Sadrţava indeks kemijskih imena, ukljuĉujući i sinonime. TakoĊer su ukljuĉene i informacije o teretu iz podataka za najĉešće kemikalije. TakoĊer su uobiĉajene provjere kako bi se osigurala ispravna procedura rukovanja s teretom.
12.1. OBAVIJESTI O TRGOVAČKOM PRIJEVOZU
Ove obavijesti se odnose na opasnost od gušenja od otrovnih ili drugih štetnih para. TakoĊer savjetuju o postupcima za ulazak u tankove i zatvorene prostorije Code of Safe Working Practice (CSWP). Obavijesti naglašavaju potrebu za konstantnim praćenjem para plina s detektora i nuţnost pruţanja prikladne ventilacije kadak posada ulazi u zatvorene prostore. U cijelom postupku jedna osoba mora stajati na ulazu u pripremi, dok su druge osobe unutar tog prostora.
13. PRIJEVOZ PETROKEMIKALIJA
Kemijskim tankerima ĉesto se prevoze proizvodi kemijske i petrokemijske industrije. Najĉešće se radi o slijedećim teretima:
13.1. AKRILNA KISELINA
Akrilna kiselina je bezbojna tekućina, nadraţujućeg mirisa i spada u grupu organskih kiselina. Otrovna je ukoliko se inhalira i zbog nagrizajućeg svojstva opasna je za koţu. Ima relativno visoko plamište i moguće ju je mješati s vodom i otapalima. Akrilna kiselina je monomer i kao takva je nestabilna. Mora biti inhibirana za vrijeme transporta zbog podloţnosti polimerizaciji. Ukoliko se zagrije do razlaganja, pare koje nastaju mogu izazvati eksploziju. Koristi se kao monomer u proizvodnji poliakrilne i polimetakrilna kiseline. Navedene kiselinese koriste u procesu proizvodnje tekstila, adheziva, vlakana i pasta. Godišnje se preveze oko 600.000 tona akrilne kiseline.
Prije prijevoza akrilna kiselina mora biti stabilizirana, a to se postiţe inhibitorim ĉiji je zadatak sprijeĉiti neţeljenu kemijsku reakciju, u ovom sluĉaju neoĉekivanu i silovitu polimerizaciju.
Ovisno o stupnju kojem pripada akrilna kiselina odreĊuje se inhibitor. Za vrijeme transporta nuţno je cijelo vrijeme pratiti svojstva tereta. Kao inhibitor najĉešće se koriste hidrokinon ili kombinacija hidrokinona i fenotiazina u koncentraciji od 1.000 ppm.
Prije ukrcaja akrilne kiseline na kemijski tanker zahtjeva se ĉitava serija detaljnih provjera. Brod mora imati temeljiti certifikat koji dokazuje vrijeme, koliĉinu i trajanje
inhibitora.
U inspekcijskom pregledu izmeĊu ostalog provjera se ĉistoća u tankovima tereta.Ĉak i manje koliĉine neĉistoća ili rĊe mogu potaknuti proces polimerizacije i zbog toga se akrilna kiselina najĉešće prevozi kemijskim tankerima koji imaju tankove tereta od nehrĊajućeg ĉelika. Uzorak tereta se uzima s dna tanka odmah po poĉetku ukrcaja tereta.
Ukoliko se temperatura tereta poveća za više od 4°C u tijeku jednog sata zbog nepoznatih razloga, temperatura se mora provjeravati svakih 30 minuta. U sluĉaju da temperatura tereta dosegne 38°C, tada posada broda mora pripremiti opremu za izbacivanje tereta i omogućiti spuštanje tlaka u tankovima. Izbacivanje tereta mora zapoĉeti ukoliko je temperatura tereta dosegla 41°C.
Kada se isprazni 25% tereta u tanku, hladna slatka voda se ubacuje na dno tanka. Ispuštanje akrilne kiseline i ubacivanje hladne vode se provodi sve dok se tank ne isprazni od tereta. U svakom sluĉaju bolje je upotrijebiti slatku vodu nego morsku izmeĊu ostalog i zbog toga što oteţava ispumpavanje.
Kada brod stigne u iskrcajnu luku i iskrca akrilnu kiselinu tada moţe zapoĉeti ĉišćenje tankova. Bitno je zapoĉeti ĉišćenje s vodom koja ima temperaturu okoline. Iako je navedena kiselina u potpunost topljiva u vodi, prisutnost tvari koje spreĉavaju polimerizaciju smanjuju topljivost u vodi, pa je potrebno ubaciti otopinu.
13.2. BENZEN
Benzen je jedna od najĉešće prevoţenih tekućih organskih kemikalija. Osim dugoroĉnog utjecaja na zdravlje ljudi zbog kancerogenosti, benzen je takoĊer vrlo toksiĉan i iznimno zapaljiv. Ostale aromatske kemikalije poput toluen, ksilena i izopropilbenzen su varijacije benzena. Vaţnost proizlazi iz ĉinjenice da je benzen bazna kemikalija koja se koristi u
proizvodnji stirena i sintetiĉke gume. Izgledom je blijedo ţućkasta tekućina s karakteristiĉnim mirisom. Iako je stabilan u normalnim uvjetima, svojstva mu ovise o prisutnosti kiseline.
Benzen je otapalo i uništava odjeću i gumu. Inhaliranje para moţe biti smrtonosno, a kraće ili duţe izlaganje manjim koncentracijama uzrokuje pojavu karcinoma. Prolivanje moţe izazvati oblak eksplozivnih para.
Prijevoz benzena ili mješavina koje sadrţe više od 10% benzena podlijeţe posebnim propisima o smještaju odušnika tankova. Prije ukrcaja od izuzetne jevaţnosti da se sve operacije ukljuĉujući prevenciju oneĉišćenja i sigurnosna pravila pridrţavaju propisa.
Tankovi moraju biti pregledani i na temelju inspekcijskog pregleda prihvaćeni certifikatom koji jamĉi ĉistoću, svi ventili moraju biti u pravilnom poloţaju, high level alarmi moraju biti postavljeni i ispravni, brtve na grotlima moraju biti u dobrom stanju, purgiranje dušikom mora biti izvedeno prema uputama itd. Temperatura je kritiĉni faktor u ĉišćenju tankova koji su sadrţavali benzen.
Velike koliĉine vode su najbolje sredstvo za pranje, prvo na temperaturi okoline, a zatim ponovo na temperaturi od 40-60 °C. DeterĊţenti nisu potrebni. Sve procedure iskrcaja moraju uvijek biti u sukladnosti s brodskim P&A priruĉnikom.
13.3. METANOL
U terminima svjetske trgovine tekućim organskim kemikalijama, metanol se istiĉe kao najvaţnija kemikalija u segmentu opsega trgovine. Proizvodnja metanola je relativno
jednostavan proces, a nastaje djelomiĉnom oksidacijom metana. Proizvodnja je uglavnom smještena u blizini velikih opskrbnih jedinica prirodnog plina. Metanol ima raširenu
i raznoliku primjenu u kemijskoj i prehrambenoj industriji, u proizvodnom procesu formaldehida i octene kiseline.
Izgledom je ĉista tekućina, ima plamište na 12°C i toĉku kljuĉanja na 64.5 °C. Topljiv je u vodi i vrlo zapaljiv. Zasićeni je alifastki primarni alkohol, u organizam moţe dospjeti kroz koţu, udisanjem i gutanjem, djeluje depresivno na središnji ţivĉani sustav (narkotik), ako se proguta moţe doći do oštećenja probavnog sustava (ţeludac). Sistemski je otrov, kod akutne izloţenosti moţe doći do oštećenja oĉnog ţivca te sljepila.
Relativno je jednostavan za prijevoz kemijskim tankerima. Stabilan je i ne reagira s vodom. Najveća teškoća pri prijevozu metanola jest da tankovi moraju biti dobro oĉišćeni da bi se sastav tereta zadrţao prema specifikaciji. Sitne koliĉine soli, klorida, vode i ostalih neĉistoća mogu ošteti cijelokupan teret. Ovisno o krajnjoj upotrebi metanola, tolerancija moţe biti toliko niska da iznosi 5 ppm soli.
Prije operacije ukrcaja i iskrcaja metanola, brodska palubana podruĉja moraju biti oĉišćena i isprana slatkom vodom. Prije ulaska u tankove tereta zaduţena posada mora obući ĉiste ĉizme ili pokrivaĉe za cipele i rukavice. Ovisno o krajnjoj upotrebi i prodajnoj specifikaciji kvalitete metanola testiranje se bazira na: ugljikovodocima, kloridima i detaljnom ultraljubiĉastom testu, koristeći pojavnost, miris, boju i reagense kao parametre.
Valja voditi raĉuna da svi papirnati filteri upotrebljeni za uzorkovanje ne smiju sadrţavati kloride. Brodovi za prijevoz metanola trebali bi biti opremljeni malenim laboratorijem za mnoga testiranja. Pranje tankova nakon iskrcaja metanola nije potrebno, ali ventilacija jest zbog toga što ostaci metanola u premazu mogu prouzroĉiti stvaranje plina koji moţe oštetiti premaz kada se pomiješa s vodom.
Tankovi tereta izgraĊeni od nehrĊajućeg ĉelika, tankovi ĉiji se premaz bazira na cink silikatu ili visoko specijaliziranim epoksi smolama udovoljavaju prijevozu metanola. Mišljenja su razliĉita u pogledu najboljeg premaza za prijevoz metanola, a odluka o izboru svakako ovisi i o tome hoće li se brod koristiti samo za prijevoz metanola ili razliĉitih tereta.
