P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA II • BROJ 15 MART 2010 • ISSN 1840-0930 • CIJENA : 3 KM
PEJGAMBER
alejhi selam
Šefaat ja Resulallah
Šefaat ja Nebijjallah
P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA II • BROJ 15 MART 2010 • ISSN 1840-0930 • CIJENA : 3 KM
PEJGAMBER
alejhi selam
Udruženje SEMERKAND 14. MAJA 92 br. 14 Ilidža / Sarajevo Tel/Fax: +387 33 624 883 . ISSN 1840-0930 Za izdavača ZLATAN NEZIROVIĆGlavni i odgovorni urednik
NEDŽAD ĆEMAN Redakcija Dr. hfz. DžEMAIL IBRANOVIĆ Dr. ALMIR FATIĆ Dr. MERIMA ČAMO MEHMED ĆEMAN EDIN TOPČIĆ Tehničko uređenje MUHAMED MULAOSMANOVIĆ Lektor ALDINA ADEMOVIĆ Distribucija MIRZA PAŠIĆ 061 803 014 Cijena: BiH: 3 KM Turska: 4 YTL Hrvatska: 15 Kn Crna Gora: 2 EUR Srbija: 2 EUR
Europa: 3 EUR
Švajcarska: 4 CHF USA: 5 USD
Štampa: Bemust, Sarajevo
www.bemust.ba
Redakcija zadržava pravo
SEMERKAND
P O R O D I Č N I M A G A Z I N
UREDNIK
Pejgamber, a.s. – vrelo upute i sreće
Rebiu’l-evvel je mjesec kome je pripala čast da se u njemu rodi Alla-hov Miljenik, sallallahu alejhi ve sellem. Mi u Bosni već tradicionalno obilježavamo njegovo rođenje. Njemu u čast učimo stihove mevlud-i šerifa i donosimo na njega salavate. Okupljamo se sa svojim rođacima, komšijama i prijateljima, iskazujući svoje veselje zbog Muhammedo-vog, a.s., rođenja. Ebu Musa ez-Zerhuni je sanjao Vjerovjesnika, a.s., i spomenuo mu ono što ljudi praktikuju od postavljanja sofri povodom mevluda, pa mu je Poslanik, a.s., na snu, odgovorio: “Ko se raduje nama i mi se radujemo njemu.”
Mnogi ljudi su ga opisali, i mnoge generacije će ga još opisivati, ističući njegove vrline. Međutim, najljepši opis dao je njegov Stvoritelj. U Kur’anu za njega, između ostalog, kaže da mu je objavio Knjigu i mudrost i da je poučen onome što nije znao. Kaže i da ljudi neće biti kažnjeni sve dok je on, sallallahu alejhi ve sellem, među njima. Zatim kaže da ga je Allah pomogao kad su ga nevjernici protjerali, da je on uho koje samo dobro sluša, da mu je teško što vjernici na muke udaraju i da jedva čeka da ljudi krenu pravim putem te da je prema vjernicima blag i milostiv.
Muhammed, a.s., za dostavljanje poslanice ne traži nagradu. On je iskreni rob koji je noću proputovao iz harama do Mesdžidu’l-aksaa. On je milost svim svjetovima. Džibril mu je dostavio Kur’an na njegovo srce.
Vjerovjesnik, a.s., je vjernicima preči od samih njih, a njegove supruge su njihove majke. On je divan uzor i pečat svih vjerovjesnika. On poziva Allahu s Njegovom dozvolom i on je svjetiljka koja sija.
Allah i meleki donose na njega salavate. On traži oprosta za vjernike i vjernice. On ne govori po hiru svome, nego je to Objava koja mu se dostavlja. Njegovo srce nije poreklo to što je vidjelo, i njegov pogled nije skrenuo, niti je prekoračio.
Ahmed Muhammed Mustafa, a.s., je najljepše ćudi. Njegov Gospodar će mu dati, pa će on zadovoljan biti. Njegova prsa su prostranim učinjena i breme koje mu je leđa tištilo je s njega skinuto. Spomen na njega je visoko uzdignut. Njemu su data mnoga dobra.
Na nama je da našeg dragog Pejgambera volimo, da se na njeg ugle-damo, da čuvamo njegove sunnete, da pijemo s vrela njegove upute kako bi pili s njegovog Kevser-vrela, da učimo o njemu svoje porodice te da ga naše porodice zavole i da zavole njegovu porodicu (ehl-i bejt).
SADRŽAJ
SEMERKAND
MART
2010
UVODNA RIJEČ HIZMET Sejjid Mehmed Sāki Erol
TEMA MUHAMMED a.s. - DIVNI UZOR Dr. Almir Fatić PEJGAMBER a.s. - VRELO UPUTE Dr. hfz. Džemail Ibranović POVJERENJE (EMANET) Imam el-Gazali HAJATU´S - SAHABE
El-Kandehlevi VRIJEDNOSTI DŽUME NAMAZA Sejjid Muhamed Alevi el-Haseni SURA EL-KĀRI‘A Ibn Adžibe el-Haseni FEJDU´L - KADIR Allame el-Munavi ALLAHOVA LIJEPA IMENA Rifet Šahinović MUDROST KADERA Ali Tantavi HILJADU I JEDNA KAP PISMO PRIJATELJU Imam Rabbani, k.s. GOVOR STANJA SKRUŠENI I SKRUŠENE Emina Ćeman DŽENNET JE POD MAJČINIM NOGAMA Almedina Tulić KOCKA – PLOD (NE)USPJEHA Sumedin Kobilica EBU HANIFE ISTANBUL JE OSVOJEN Mehmed Ćeman MUVEKKITOVE ZANIMLjIVOSTI ZNAČAJ I UPOTREBA BOJE U ISLAMU Erol Zubčević MALI GRAD, VELIKI GRAD, GLAVNI GRAD Sevret Mehmedćehajić HAZRETI MERJEMA – ISAOVO ROĐENJE “VEČER KUR’ANA I DŽEMATA”
M. Mešić NAUKA I TEHNIKA Ismail Nezirović NOĆ U GRADU Edin Topčić VAREŠ Dr. Merima Čamo
4
6
12
14
16
19
20
22
24
27
28
30
32
34
36
38
40
42
46
48
50
52
54
56
58
60
Pejgamber a.s.
- vrelo upute
Džennet je pod
majčinim nogama
Ebu
Hanife
12
36
40
42
N
aša čista vjera temelji se na dva svijetla stuba – imanu i ihsanu. Ihsan je činjenje dobrih djela i rad hajirli i korisnih poslova. U islamu korisni poslovi nisu samo, kao što većina muslimana misli, obavljanje nama-za, post, davanje zekata i obavljanje hadža.Jedna od veoma važnih zapo-vijedi našeg uzvišenog Gospodara odnosi se na naše učenje i pouča-vanje drugih; podsticanje i upućiva-nje ljudi na ono što je dobro, lijepo i ispravno; objašnjavanje i predstav-ljanje istina islama na jednostavan i lahak način. Ova dužnost ima po-sebnu vrijednost i težinu u našem vremenu.
To je zbog činjenice što se u na-šem vremenu smanjio broj onih koji znaju bit, srž i stvarni smisao vjere islama, s jedne, i što se pove-ćao broj neznalica koji nisu svjesni svoga neznanja i nesretnika koji smišljeno izvrću istine islama, prikazivajući ih nedostatnim i be-smislenim, s druge strane. Pored toga, granice čovjekovih potreba su, tehničko-tehnološkim razvojem, znatno povećane. Uz to su otežani i uvjeti života, mnogo više nego što se pretpostavlja.
Zbog spomenutih i drugih ra-zloga vjernikove materijalne mo-gućnosti, snaga i život postali su nedovoljni za učenje, istraživanje i usvajanje znanja o islamu, islam-skim propisima i realnim istinama (hakikat). Ako na to dodamo i činje-nicu razvoja i atomiziranja nauke na mnogobrojne naučne discipline, sasvim je razumljivo da je sve to ograničilo vjernikovo istraživanje i učenje o islamu.
Istina je da su islamske nauke najčasnije nauke, međutim svaka od tih nauka zahtijeva temeljno istraživanje i usavršavanje. Zbog toga se osjeća potreba za djelima, savjetima i predavanjima istinskih učenjaka (alim) u kojima su predo-čene realnosti vjere (hakikat), ra-zlučena istina od neistine, ukazano na prioritete u odnosu na spored-nosti i slično.
Odgovoriti potrebama ljudi naj-veća je obaveza učenjaka. Na mje-stu gdje učenjaci šute ili ne ispu-njavaju svoju obavezu, neznalice i nesretnici koji se svjesno bore pro-tiv islama budu ohrabreni i počinju podizati svoj glas. Neznalice koje se prikazuju svijetu kao učenjaci od pravoga puta odvraćaju ljude koji
čistoga srca traže istinu i vode ih u zabludu.
Uvijek su postojale velike sku-pine ljudi koji su tragali za istinom i slušali svakoga ko se predstavlja učenim. Takvih je mnogo i danas, pa, možda i mnogo više nego ra-nije. Zato je velika odgovornost, ali i grijeh, prepustiti dobronamjerne ljude neznalicama i zlonamjernim smutljivcima.
Dvije osobenosti islamskog po-imanja života i pogleda na svijet dominiraju u odnosu na ostale. Prvo, služenje čovjeku (hizmet) islam postavlja kao princip vjere, i drugo, islam se obraća cijelom čovječanstvu. Budući da je uzviše-ni Gospodar odabrao čovjeka među ostalim stvorenjima, učinio ga najčasnijim stvo-renjem i podredio mu sve stvoreno u službi, u tom slučaju svaka stvar i svaki hizmet trebaju biti zbog čovjeka – cijelog čovječan-stva. V j e r o v j e -snici su sav trud uložili u čovjekov po-pravak,
nad-Hizmet
je natjecanje u nošenju
zastave dobročinstva
gradnju i sreću. Njihov trud i hizmet bili su zbog cijelog čovječanstva. To je zbog činjenice što je uzvišeni Allah Gospodar svih svjetova, islam – vjera cijelog čovječanstva i naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s. – milost svjetovima. Prema tome, musli-man je dužan činiti hizmet cijelom čovječanstvu.
Hizmet, prije svega drugog, mora biti usmjeren prema čovjeku. Hiz-met i poimanje kojim se zapostav-lja čovjek neće biti od koristi ono-me ko ga čini, niti drugim ljudima. Čovjekovo stanje treba popraviti, čovjeka treba učiniti sretnim.
Kada se razmotri čovjekov po-ložaj na ovome svijetu, primjećuje-mo njegovu relaciju i odnos prema Stvoritelju i njegov odnos prema ljudima. Ponos svijeta, naš pleme-niti Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Najbo-lji među ljudima je onaj ko najviše koristi ljudima.”
Ako pođemo od te činjenice, vjernik (mu’min) s jedne strane izvršava svoje dužnosti, a s druge strane nastoji da istinske ljepote, koje lično doživljava, podijeli i s drugim ljudima, ne misleći samo na sebe. Jer, uzvišeni Allah kaže: “I neka među vama bude
skupina onih koji će na d o b r o
pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići.” (Ali Imran, 104)
Prema tome, Allahovi prijatelji koji su upotpunili duhovni odgoj i cijeli život posvetili hizmetu ljudi-ma, kao nasljednici vjerovjesnikā, zauzimaju prvo mjesto među uče-njacima. Naši velikani su kazali da istinski hizmet ljudima mogu činiti samo oni koji su se oslobodili duše koja je sklona zlu (nefs-i emmara).
Kažemo da je hizmet osnova svega, ali pod uvjetom da bude u granicama koje je odredio naš uzvi-šeni Gospodar i na način kojim je On uzvišeni zadovoljan. To je zbog činjenice što je On čovjekov Stvori-telj i što je jasno definisao šta, kako i koliko mu je nešto potrebno. Svaki oblik hizmeta kojim On nije zado-voljan ne predstavlja hizmet čovje-čanstvu, nego hezimet (“njegovo uništenje”).
Islamsko vjerovanje će trajati sve do Sudnjega dana, bez obzira na uvjete i stanja u kojima će se naći čovječanstvo. To je zbog činje-nice da je Allah uzvišeni zaštitnik Svoje vjere, islama. To što su neki ljudi počašćeni ovom uzvišenom vjerom donosi spas njima sami-ma, ali i zajednicama u kojima žive. Uzvišeni Gospodar njih voli, a i oni
Njega vole.
Evo, i ovaj naš časopis, čiji osnovni princip rada
gla-si: “Hizmet stvorenji-ma je hizmet Stvo-ritelju!”, pa makar i u maloj mje-ri, više od godinu dana je zajed-no s
vama. Uz trud koji smo uložili do-sada nastojat ćemo da ovaj hizmet bude još bolji, ljepši i napredniji.
Jedna od dužnosti koja zauzima prvo mjesto u karavani ovog hiz-meta jeste hizmet Allahovim ro-bovima, uz nadu da će oni zavoljeti svoga Gospodara i da će On uzvi-šeni biti zadovoljan njima.
Od prvog broja našeg časopisa Semerkand svakoga mjeseca smo se susretali u poglavlju “Uvodna riječ”. U narednom periodu u tom poglavlju ćete imati priliku susresti nekog drugog ko je od ljudi pera, ali će naše srce i dalje biti zajedno s vama.
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji nam je omogućio da uspješno slijedimo Njegovu zapo-vijed: “Povjerljive stvari dajte oni-ma koji su ih dostojni!” Naime, od sljedećeg mjeseca ove stranice će preuzeti neko u čije pisanje imamo puno povjerenje.
Mi znamo da su ovaj mubarek hizmet svi koji učestvuju u njemu prihvatili kao natjecanje u nošenju zastave dobročinstva i da će ga no-siti onako kako dolikuje njegovom ugledu. I znam da će ga nositi još ljepše i dalje.
Ja ću nastaviti s hizmetom ko-jeg sam i do sada činio, a u duhu hizmeta koji predstavlja i afirmira časopis Semerkand. Ako moj do-prinos na tom putu bude koliko je samo jedna zera, smatrat ću to najvećom čašću.
S ljubavlju, poštovanjem i naj-srdačnijim muhabetom ostavljam vas u emanet Allahu uzvišenom!
O
d Malika ibn Enesa – Allah mu se smilovao – prenosi se da je do njega doprlo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:“Ja vam ostavljam dvije stvari. Ako ih se budete čvrsto držali, nećete zalutati – Allahov Kitab i sunnet Njegovoga Vjerovjesnika.” (Muvetta’, 702)
Vrijeme u kojem živimo obilježeno je, između osta-log, snažnom promocijom najrazličitijih vrsta “uzora” ili “idola” u javnom, a posebno u medijskom prostoru. Na TV-ekranima, radio-frekvencijama, stranicama novina i časopisa, internet-portalima te u reklamnoj i marketinškoj produkciji promoviraju se poznate osobe ili ličnosti čiji se uspjeh ili slava želi predstaviti kao uzor ili model ostalim ljudima, pogotovo mlađim ge-neracijama. U tome, u principu, ne bi trebalo biti ništa sporno, jer uspjeh drugih ljudi može poslužiti kao bitan poticajni faktor za naš vlastiti napor i put do uspjeha i sreće u životu, porodici, poslu, nauci i drugome. No, poražavajuća je činjenica da se veoma rijetko radi o promociji istinskih i trajnih vrijednosti, to jest o ljudima ili ličnostima koji su svijet zadužili svojim poslanjem, idejama, djelima, otkrićima, izumima i slično te koje vrijedi upoznati i znati, kako zbog njihove veličine tako i zbog motivirajućih elemenata koje takve osobe poten-cijalno mogu razbuditi u ljudskoj duši i mašti. Nažalost, ovakve ličnosti i istinske veličine u javnom prostoru zasjenjene su agresivnom promocijom ličnosti iz svi-jeta filma, glume, zabave, sporta ili show-biznisa koje
se žele predstaviti kao uzori ili modeli milionima ljudi, pogotovo mladim ljudima koji u godinama rane mlado-sti obično traže neki uzor ili identifikaciju s poznatom, uspješnom ili renomiranom ličnošću iz određene obla-sti ljudske djelatnoobla-sti ili vještine. Zapravo, u čovjeku postoji iskonska potreba za identifikacijom s nekim uzorom kojeg će slijediti ili primjerom za kojim će se povoditi. Ovoj iskonskoj ili prirodnoj potrebi čovjeka islam ne oduzima legitimitet niti je nastoji likvidirati iz ljudske prirode, ali je usmjerava i zadovoljava na ispravan, prirodan i dostojanstven način, način koji čuva ljudski dignitet i integritet. Ovim tekstom pokušat ćemo, u vidu komentara navedenog ajeta, odgovoriti na pitanje kako Kur’an govori o uzorima i ko su, zapra-vo, istinski uzori koji zaslužuju da se uzmu za primjer u najširem smislu te riječi.
Allahovi Poslanici
kao uzori ili modeli
Riječ usvetun, koju prevodimo kao “uzor” ili, pak, modernim rječnikom kazano: “model identifikacije”, spominje se na tri mjesta u Kur’anu: jedanput u suri Ahzab (21) i dva puta u Mumtehane. U suri el-Mumtehane Uzvišeni kaže: “Divan uzor (usvetun ha-seneh) za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: ‘Mi s vama nemamo ništa, a ni s onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas
Muhammed
,
a.s. - divni uzor
“Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor (usvetun haseneh) za onoga
koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha
spominje.”
(el-Ahzab, 21)
se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vje-rovali!’ – ali nisu riječi Ibrahimove ocu svome: ‘Ja ću se moliti da ti oprosti, ali te ne mogu od Allaha odbraniti.’ Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti. Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u iskušenje i oprosti nam, Gospodaru naš! Ti si, zaista, Silni i Mudri.”
“Oni su vama divan uzor (usvetun haseneh) – onima koji žele Allaha i onaj svijet. A onaj koji leđa okrene – pa, Allah, zaista, nije ni o kome ovisan i On je jedini hvale dostojan!”
Ovim ajetima Uzvišeni nas podučava da kao divne uzore uzmemo Ibrahima, a.s., i njegove sljedbenike zato što su oni istinski željeli, odnosno vjerovali i obo-žavali uzvišenog Allaha i pripremali se za Onaj svijet. Sasvim je očekivano, plemenito i časno da musliman za uzora uzme jednog od Allahovih poslanika ili Njegovih iskrenih robova. Zašto? Zato što njih uzvišeni Allah u Kur’anu opisuje najljepšim svojstvima i najplemeni-tijim vrlinama, vrlinama kojima nastoji da se ukrasi svaki iskreni musliman. Kada je riječ o Ibrahimu, a.s., Uzvišeni ga opisuje, naprimjer, sljedećim svojstvima: “Ibrahim je zaista bio dobrodušan (halim), sažaljiv (ev-vah) i odan (munib)” (Hud, 75) ili: “Ibrahim je bio primjer čestitosti (ummeten) pokoran Allahu (kaniten), pravi vjernik (hanif), nije druge smatrao Allahu ravnim” (en-Nahl, 120). Zar svaki istinski vjernik ne želi da postigne navedena svojstva identificirajući se s onim koga je uzvišeni Allah “uzeo za prijatelja” (en-Nisa’, 125)!?
“Vi u Allahovom
Poslaniku imate divan
uzor (usvetun haseneh)”
Ovaj ajet je, kako veli mufessir Ibn Kesir, temelj u ugledanju na Resulullaha, s.a.v.s., u njegovom govoru, postupcima i stanjima. Zbog toga je uzvišeni Allah naredio ljudima da se na dan Bitke protiv saveznika ugledaju na Vjerovjesnika – neka je na njega salavat i selam do Sudnjega dana – u strpljivosti, borbi, ustraj-nosti i očekivanju olakšanja od Silnog i Svemogućeg. (Tefsiru’l-Kur’ani’l-‘azim, III, 626) Ovim ajetom, kada je riječ o njegovoj kontekstualnoj poziciji, pravi se distink-cija između licemjera “bolesnih srca”, koji se spominju prije ovoga ajeta, i iskrenih vjernika o kojima se govori poslije ovog ajeta.
Muhammed, s.a.v.s., kao posljednji vjerovjesnik i “pečat vjerovjesništva” (hatemu’n-nebijjin) objedinjuje
u sebi vrline ili karakterne osobine svih prethodnih poslanika i vjerovjesnika. Dakle, on kao čovjek i po-slanik u sebi sublimira najsavršenije moralne osobine najplemenitijih i najčasnijih ljudi koji su ikada hodili ovozemaljskim tlom – Allahovim poslanicima i vje-rovjesnicima, neka je na njih Allahov mir i spas, kao “učiteljima čovječanstva” (M. ‘Abduhu). Zato se ona pohvalna svojstva koja Kur’an pripisuje drugim vje-rovjesnicima eo ipso odnose i na Resulullaha, s.a.v.s., jer on je “na najvišem stepenu ahlaka” (el-Kalem, 4). I sam Vjerovjesnik, s.a.v.s., cilj svoga vjerovjesništa i poslanja izrazio je svojim poznatim hadisom: “Poslan sam da upotpunim lijep ahlak!” (Muvetta’ Imam-i Ma-lika, 705) Otuda, kur’anskim nazivom za Muhammeda, a.s., usvetun haseneh, kao da se sukusiraju ili sažimaju sve njegove ljudske, moralne ili duhovne kvalitete o kojima Kur’an govori na mnogim svojim stranicama.
Kur’an o uzoritosti
Allahova Poslanika,
s.a.v.s.
Ovdje ćemo izdvojiti nekoliko širih kur’anskih kon-statacija o Muhammedu, s.a.v.s., i njegovom uzornom životu, radu i djelovanju, a koje vjernicima služe kao trajne smjernice po kojima oni saobražavaju svoje vlastite živote (ovu ideju sadrži sama kur’anska riječ usvetun u svom etimološkom značenju):
1. Sabur, namaz i tespih – “Zato otrpi njihove riječi i obavljaj namaz, hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj ga u noćnim časovima, i na krajevima dana – da bi bio zadovoljan.” (Ta Ha, 130)
2. Noćni namaz – “Gospodar tvoj sigurno zna da ti u namazu provodiš manje od dvije trećine noći, polovinu njezinu ili trećinu njezinu.” (el-Muzzemmil, 20)
3. Skrušenost u namazu i svim ibadetima – “Ne izgovaraj na sav glas Kur’an kad namaz obav-ljaš, a i ne prigušuj ga. Traži sredinu između toga.” (el-Isra’, 110)
4. Blagost i milostivost prema vjernicima – “Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti i jedva čeka da pravim pu-tem pođete, a prema vjernicima je blag (re’ufun)
i milostiv (rahim)” (el-Bekare, 128); “(...) a prema vjernicima blag budi!” (el-Hidžr, 88)
5. Najviši stepen ahlaka – “(...) jer ti si, zaista, na najvišem stepenu ahlaka (hulukin ‘azim).” (el-Kalem, 4); “Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro zna-mo šta oni iznose.” (el-Mu’minun, 96)
6. Blagost, praštanje, dogovaranje, tevekkul – “Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima. A da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno, i dogovaraj se s njma. A kada se od-lučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.” (Alu ’Imran, 159)
7. Poslušnost Gospodaru i bojazan od Njegove kazne – “Reci: ‘Ako ne budem poslušan svo-me Gospodaru, ja se plašim patnje na Velikom danu” (el-En‘am, 15); “Ja slijedim samo ono što mi se objavljuje, ja se bojim – ako budem nepo-slušan svome Gospodaru – patnje na Velikom danu.” (Junus, 15)
8. Skromnost – “Reci: ‘Ja vam ne kažem: ‘U mene su Allahove riznice’, niti: ‘Meni je poznat nevid-ljivi svijet’, niti vam kažem: ‘Ja sam melek’ – ja slijedim samo ono što mi se objavljuje.’ Reci: ‘Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Zašto ne razmislite?’” (el-En‘am, 15); “Reci: ‘Hvaljen neka je Gospodar moj! – zar ja nisam samo čovjek, poslanik?’” (el-Isra’, 93); “Ja vam ne kažem: ‘U mene su Allahove riznice’ – niti: ‘Meni je pozna-ta budućnost’ – niti kažem: ‘Ja sam melek’ – a ne govorim ni o onima koje vaše oči s prezirom gledaju: ‘Allah im nikakvo dobro neće dati’ – ta Allah dobro zna šta je u dušama njihovim – jer bih se tada ogriješio.” (Hud, 31)
9. Kultura ponašanja prema nemuslimanima – “Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zašti-tu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna.” (et-Tevbe, 6)
10. Dobročinstvo prema sužnjima – “Vjerovjesniče, reci sužnjima koji se nalaze u rukama vašim: ‘Ako Allah zna da u srcima vašim ima bilo šta dobro, dat će vam bolje od onoga što vam je uzeto i oprostit će va.’ A Allah prašta i milostiv je” (el-Enfal, 70); “(...) i hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu, i siročetu, i su-žnju.” (el-Insan, 8)
11. Ispunjavanje obaveza i poštivanje ugovora – “Vjernici, ispunjavajte obaveze!” (el-Ma’ide, 1); “I ispunjavajte obaveze na koje ste se
Alla-hovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono što radite” (en-Nahl, 91); “A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako želite da ga unaprijedite, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!” (el-Isra’, 34); “Ugovore zaključene s mnogobošcim, koje oni nisu ni u čemu povrijedili niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite do ugovorenog roka. Allah zaista voli pobožne.” (et-Tevbe, 4)
Ovo su jasni ajeti i istinite riječi svemogućeg Gos-podara o vrlinama Njegova Poslanika, s.a.v.s., i “div-nom uzoru” onima koji ga slijede – “A čije su riječi od Allahovih riječi istinitije?” (en-Nisa’, 87) Zar onaj ko je opisan ovakvim pohvalnim vrlinama ne zaslužuje da bude usvetun haseneh ili model identifikacije za sve istinske vjernike do Sudnjega dana!? Zar svaki vjernik ne želi da u što većoj mjeri usvoji ove vrline u svom životu!?
Sunnet kao stil života
O Resulullahovom, s.a.v.s., životu, dakle, istinito svjedočanstvo pruža Kur’an. Njegov časni život i uzo-riti primjer mi muslimani imamo u cijelosti sačuvan, zahvaljujući, prije svega, ogromnim naporima musli-manskih naučnika iz prvih stoljeća islama kojima tre-bamo biti, i jesmo, beskrajno zahvalni. Takvi su Buhari, Muslim, Tirmizi i drugi,. Njihovim mubarek djelima se i mi danas koristimo. Zapravo, jedino mi muslimani kao
Ummet baštinimo sunnet jednog Allahovog poslanika zapisan do u najsitnije detalje. Život Muhammeda, s.a.v.s., potpuno je “otvoren” za svakog muslimana, ali i sve druge ljude. U njemu nema ništa skriveno, pa i pojedinosti iz njegovog privatnog ili intimnog života, za razliku naprimjer od drugih historijskih ličnosti o čijem se privatnom životu zna malo ili nimalo.
Život Muhammeda, s.a.v.s., je drugi temelj isla-ma bez koga neisla-ma njegove zgrade kao ni potpunog i ispravnog razumijevanja Kur’ana i života općenito. Sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ustvari, jeste vid Objave, jer: “On ne govori po hiru svome.” (en-Nedžm, 3) Ebu Davud prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dat mi je Kur’an i nešto slilčno njemu (to jest sunnet).”
U Kur’anu se uz pokornost uzvišenom Allahu odmah spominje i pokornost Njegovom Poslaniku, naprimjer: “Vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne napuštajte ga” (el-Enfal, 20) – prema mišljenju komentatora Kur’ana pod zapoviješću: “i ne napuštajte ga” misli se: ne napuštajte njegov sunnet. Ili naprimjer: “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite. I vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti’” (Alu ’Imran, 31); “Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njego-vu – On će uvesti u dženetske bašče” (en-Nisa’, 13); “Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Alla-hu.” (en-Nisa’, 80) Na osnovi ovih ajeta, kao i mnogih drugih: “(...) za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje” (el-Ahzab, 21) – možemo zaključiti da se onaj koji slijedi sunnet Muhammeda, s.a.v.s., može nadati Allahovoj
milosti i nagradi na Ahiretu, i takav će se često sjećati uzvišenog Allaha. Ukratko rečeno, sunnet tada postaje stil njegova života (style of life), što i jeste životni cilj i težnja svakog vjernika.
Upoznajmo živog
našeg Resula, s.a.v.s.!
Posljednjih godina na bosanskome jeziku, hvala Allahu dž.š., pojavilo se nekoliko što cjelovitih što par-cijalnih prijevoda zbirki hadisa iz reda najautentičnijih hadiskih zbirki, kao i veoma vrijednih biografija Muha-mmeda, s.a.v.s. Ovo je radosna činjenica, ali i činjenica koja obavezuje. Naime, sada smo u prilici upoznati se šire i dublje sa životom našega Resulullaha, s.a.v.s., sagledati njegov svestrani život i njegovu živu mudrost pretočenu u praksu i mnogobrojne konkretne životne situacije. To sve u cilju kako bismo, upoznavajući se s mudrošću i životnom praksom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sebe i svoj život što više saobrazili s njegovim životom. Tako se oživljava sunnet i tako se voli Allahov Poslanik, s.a.v.s! Od Enesa ibn Malika, r.a., prenosi se da je pripovjedio: “Rekao mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ‘Sinko moj, ako ikako možeš, gledaj da u tvome srcu ne bude mržnje ni ljutnje ni prema kome!’ I još mi je rekao: ‘Sinko moj, i to je moj sunnet (to jest da ne mrziš nikoga), pa ko god oživi moj sunnet, on me voli. A ko god me voli, bit će sa mnom u džennetu.’” (Tirmizi, 2678)
Slijedimo li
Resulullaha, s.a.v.s?
Na kraju ovoga teksta, samo po sebi se nameće važno pitanje: Slijedimo li sunnet Muhammeda, s.a.v.s? Ovo je pitanje na koje svaki musliman odgovara cijeli svoj život i na njega odgovara, zapravo, svojim živo-tom. Dakle, umjesto jezikom ili riječima, na ovo pitanje najispravnije se odgovara – djelima!
Sunnet je dio naše vjere i njegova važnost, prema tome, nikada ne prestaje. U vremenu u kojem mi živi-mo sunnet je uistinu svjetiljka koja nam sija u svijetu prepunom mraka i kušnji s kojima se svakodnevno suočavamo. Bez sunneta, doista, mi se ne bismo snašli u ovom varljivom svijetu, ne bismo sačuvali svoju vjeru i ne bismo sebe i svoje porodice izveli na pravi put! U jednom hadisu stoji: “Ko god se bude pridržavao moga sunneta kada se budu raširile perverzije u mome Um-metu, on će imati nagradu šehida!” (Tergib, 80/1)
K
roz mnogobrojna kazivanja o Allahovom Po-slaniku, s.a.v.s., znamo da je, pored toga što su ga ljudi mnogo poštovali, za njim plakao i panj od palme, potom su mu se deve žalile jer su ih beduini pretovarali teretom, kamenje mu je nazivalo selam i slično. Dakle, bio je poštovan od svih svjetova. Međutim, ovdje ćemo navesti njegove riječi, ono što je on, s.a.v.s., rekao o sebi. Nekoliko ashaba je upitalo: “Božiji Poslaniče, obavijesti nas o sebi, a on je rekao: ‘Dobro, reći ću vam. Ja pozivam onome čemu je pozi-vao Ibrahim, a.s. Moj dolazak je nagovijestio Isaa, a.s. Moja majka je vidjela u momentu kada me je zanijela kako iz nje zasija svjetlo koje je osvijetlilo dvorac u Šamu. Odgojen sam i dojen u plemenu Sad ibn Bekr. Dok sam jednog dana, sa svojim bratom po mlijeku, iza kuće u kojoj smo stanovali čuvao ovce, došla su mi dva čovjeka u bijeloj odjeći noseći zlatnu posudu napunjenu snijegom. Zatim su me uzeli, rasporili moj stomak i izvadili mi srce. Potom su mi srce rasporili i iz njega izvadili komadić crne usirene krvi, a zatim ga ispirali tim snijegom dok ga nisu u potpunosti očistili. Tada reče jedan od njih ovom drugom: ‘Izmjeri ga s desetericom od njegova ummeta’, pa me je izmjerio i ja sam pretegao na vagi. Potom mu je onaj naredio da me izvaga s hiljadom mojih sljedbenika, pa sam i njih pretegao na vagi. Zatim mu je rekao: ‘Dosta je, ostavi ga. Kada bi ga stavio na jedan tas vage, a na drugi njegov ummet, on bi pretegao.’”O svojim odlikama, osobinama koje ga krase nad ostalim Božijim poslanicima, Muhammed, a.s., izme-đu ostalog kaže: “Sa šest stvari sam odlikovan nad ostalim Božijim poslanicima – dat mi je univerzalan i jezgrovit govor; pobjeđivao sam pomoću straha;
do-zvoljen mi je ratni plijen (koji ranijim poslanicima nije bio dozvoljen); zemlja je učinjena čistom i džamijom mome ummetu (sljedbenici ranijih poslanika su mo-gli obavljati molitvu samo u bogomoljama); poslan sam kao Poslanik svim stvorenjima (raniji poslanici su dolazili isključivo svom narodu); mojim dolaskom je završeno poslanstvo.”
U odnosu na ovaj prolazni svijet, počasti koje će pripasti posljednjem Allahovom Poslaniku, a.s., na bu-dućem svijetu tek slijede. On, s.a.v.s., kaže: “Ja sam Allahov miljenik, to nije hvala; ja ću nositi počasni bar-jak na Sudnjem danu, iza mene će stajati Adem, a.s., i svi ostali poslanici, nije hvala; ja ću biti prvi zagovornik i prvi čiji će zagovor biti uvažen, nije hvala. Ja ću prvi prihvatiti halku na dženetskim vratima koja će mi biti otvorena, a prvi ću ući u džennet, a sa mnom će biti i siromasi mog ummeta, nije hvala. Ja ću imati najveću počast koju niko od onih koji su živjeli prije mene ili poslije mene neće dostići, nije hvala.”
Pejgamber a.s.
vrelo upute
dr.hfz.Džemail Ibranović
“Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada
Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.”
Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Posla-nik, s.a.v.s., rekao: “Svaki poslanik je imao primljenu dovu na ovome svijetu, ali sam ja dovu ostavio kao šefa‘at za moj ummet na Sudnjem danu.” Abdullah ibn Abbas, r.a., komentirajući ajet: “A Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti!” (ed-Duha, 5) kaže:“Poslanikovo zadovoljstvo je da cijeli njegov ummet uđe u džennet.”
Milost svjetovima
Hazreti Aiša pripovijeda: “Jedanput sam upitala Božijeg Poslanika da li je ikada došao u teže stanje i mučniju situaciju od one u kojoj se nalazio u Bici na Uhudu (kad je sam Muhammed, a.s., bio ranjen u lice). Božiji Poslanik reče: “Mnogo sam pretrpio i podnio od tvoga naroda, ali najteže što sam ikad pretrpio to je ono što mi se dogodilo na dan Akabe. Ja sam se tad predstavio Ibni Abdi Jalejlu u Taifu i pozvao ih u islam, ali su me odbili i nije mi se niko odazvao. Vratio sam se zabrinut, ožalošćen i oborene glave, pa, došavši sebi, malo sam se pribrao tek kad sam stigao do Karnisa-leba. Tu sam digao glavu i vidio sam da me je zasjenio jedan oblak. Pogledao sam u oblak i u njemu sam opazio Džebraila. On me je zovnuo i rekao mi: ‘Bog je čuo što ti je rekao tvoj narod i kako su te odbili. Poslao ti je Meleka planina.’ Ovaj melek nazvao mi je selam, a zatim mi je rekao: ‘Muhammede, Svevišnji je čuo riječi tvoga naroda izgovorene tebi, ja sam Melek planina, poslao me je tebi Gospodar da ti budem na usluzi. Zapovijedaj šta želiš! Ako hoćeš, ja ću da sklopim dva suprotna brda (Ahšebejn) nad njima.’ Božiji Poslanik je odgovorio: ‘Moja je želja da oni izrode potomke koji će obožavati samo jednog jedinog Boga, ne pridružujući Mu nikakva druga božanstva.’”
Iskazivanje počasti
spram Poslanika, a.s.
Allah uzvišeni kaže: “Zaista Allah i Njegovi meleki donose salavat na Vjerovjesnika! Vjernici, donosite i vi salavat na njega i šaljite mu selam!” (el-Ahzab, 56) Allah uzvišeni kaže i ovo: “Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami sebi.”
Nakon svih počasti koje smo naveli spram posljed-njeg Allahovog Poslanika, a.s., ovdje ćemo ukazati i na našu obavezu iskazivanja počasti spram njega.
Enes ibn Malik pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Niko od vas neće biti potpunog vjerova-nja sve dok mu ja ne budem draži od roditelja, djeteta i svih ljudi.” U tom kontekstu hazreti Omer je rekao: “Tako mi Allaha, ti si mi, Poslaniče, draži od svakog osim od mene samog.” Tada mu Poslanik reče: “Ne, Omere, tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, tvoje vjerovanje nije potpuno sve dok ti ja ne budem draži i od tebe samog.” Omer reče: “E sad si mi, tako mi Allaha, draži i od mene samog.” Poslanik, a.s., odgovori: “Sad ti je, Omere, vjerovanje potpuno.”
Za sve ono što je Muhammed, a.s., učinio za svoj ummet zaslužuje da ga volimo, poštujemo i uvaža-vamo više od bilo čega drugoga. Na ovo nam ukazuje i kur’anski ajet u kojem Allah, dž.š., kaže: “Zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – biti spašeni.” (el-Ea‘raf, 157)
Kako su ashabi voljeli i poštivali Muhammeda, a.s., pokazat će nam sljedeći primjeri.
Urve ibn Mesud es-Sekafi, r.a., je došao kao izasla-nik pa je, opisujući odnos ashaba prema Allahovom Poslaniku, a.s., između ostalog, rekao i ovo: “Narode moj, tako mi Allaha, išao sam kao izaslanik mnogim vladarima, išao sam Kajseru, Kisri i Nedžašiji. Tako mi Allaha, nisam vidio nijednog vladara da ga sljedbenici poštuju i uvažavaju kao što ashabi poštuju Muham-meda, a.s. Kada progovori, oni pomno slušaju; kada im šta naredi, odmah ga poslušaju; kada u njegovom prisustvu govore, spuste glas i nikako ga dugo ne mogu u lice gledati iz poštovanja prema njemu.
Muhammed ibn Sirin, r.a., prenosi da je Enes ibn Malik, r.a., rekao: “Kada je Allahov Poslanik, a.s., obrijao glavu nakon obavljenog hadždža, ljudi su razdijelili njegovu kosu, pa je i Ebu Talha uzeo dio.” Ibn Sirin kaže: “Kada bih imao jednu dlaku njegovu, bilo bi mi draže od cijeloga dunjaluka i svega na njemu.”
U
zvišeni Allah kaže: “Mi smo nebesima, Ze-mlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu (...)” (el-Ahzab, 72) – prepali su se da neće emanet ispuniti pa tako zaraditi kaznu ili su se prepali da bi mogli vjerolomni postati (to jest izigrati povjerenje). Emanet u ovom ajetu označava pokornost prema Allahu (et-tâat) i izvršavanje strogih obaveza (farz) za koje se vežu nagrade odnosno kazne. El-Kurtubi veli: “Ispravno je mišljenje da emanet obuhvata sve vjerske obaveze.” Ovo je i mišljenje većine učenjaka, mada su oni dali i pojedinačna, jednoznačna tumačenja emaneta (a koja potpadaju pod vjerske obaveze).Tako Ibn Mesud, r.a., smatra da emanet prvenstve-no podrazumijeva očuvanje povjerenih stvari (vedâi’). Od njega se također prenosi i da je rekao kako se ema-net odnosi na sve farzove, a pogotovo na one koji su vezani za imetak. Edu Derda, r.a, je rekao: “Kupanje poslije džunupluka je emanet.” Ibn Omer, r.a., je opet ispričao: “Prvo što je Allah od insana stvorio jeste nje-gov spolni organ. Poslije stvaranja insana obratio mu se riječima: ‘Ovo je emanet koji ti dajem, pa koristi ga samo na dozvoljen način. Ako ga sačuvaš, i Ja ću tebe sačuvati!’” Tako da je spolni organ emanet, i uho je emanet, i oko je emanet, i jezik je emanet, i stomak je emanet, i ruke i noge su emanet, a nema imana onaj ko nema emaneta!
Adem, a.s., i emanet
Hasan el-Basri je rekao: “Kada je emanet bio ponu-đen nebesima, Zemlji i planinama, one su se zatresle. Allah im je tada rekao: ‘Ako budete postupale dobro, nagradit ću vas; a ako budete postupale loše, kaznit ću vas!’ ‘Ne’, odgovorile su.” A Mudžahid dodaje: “Pošto je
Allah stvorio Adema, a.s., ponudio mu je emanet i rekao mu isto što je rekao i nebesima, Zemlji i planinama, pa je Adem, a.s., odgovorio: ‘Ponijet ću ga!’” Očigledno je da je ponuda emaneta nebesima, Zemlji i planinama bila na način izbora, a ne na način prisiljavanja. Jer, da su na emanet bile prisiljene, ne bi ga mogle odbiti.
El-Kaffal i još neki učenjaci vele: “Punuda emaneta u ovom ajetu je ustvari metaforično navođenje primjera. Kao da se hoće reći da bi i nebesima i Zemlji i planina-ma, i pored tolike svoje ogromnosti, bilo teško pruzeti i ponijeti sve šerijatske obaveze sa svim onim što one donose od nagrade i kazne.” Zaduženje šerijatom ( te-klif) je vrlo ozbiljna stvar, toliko da njeno preuzimanje teško pada čak i nebesima i Zemlji i planinama, a tim zaduženjem se obavezao insan. Uzvišeni kaže: “ali ga je preuzeo čovjek” – to jest emanet je na sebe preuzeo Adem, a.s., još u ‘Svijetu atoma’ (alem’i-zzerr), kada su iz njegove kičme bili izvedeni njegovi potomci na dan uzimanja Ugovora (Misâk); “a on je, zaista, prema sebi nasilan i neznan” (el-Ahzab, 72), to jest čovjek je pre-uzimanjem emaneta sam sebi nasilje učinio. I neznan je po pitanju onoga u što se upustio. Odnosno, neznan je o svom Gospodaru.
Prenosi se da je Ibn Abbas, r.a., rekao: “Kada je Ade-mu, a.s., bio ponuđen emanet, bilo mu je rečeno: ‘Uz-miga sa svim onim što on podrazumijeva! Ako budeš pokoran, bit će ti oprošteno, a ako budeš nepokoran bit ćeš kažnjen!’ Adem, a.s., je rekao: ‘Prihvatam emanet sa svim onim što on podrazumijeva!’ Ali, nije prošlo ni koliko je između ikindije i noći, od tog dana, a već je probao plod sa zabranjenog drveta. Međutim, obuhva-tila ga je Allahova milost, pa se pokajao i bî upućen.”
Emanet je deriviran iz riječi iman. Zato, ko sačuva Allahov emanet, Allah će sačuvati njegov iman.
Posla-Povjerenje
(emanet)
nik, a.s., je rekao: “Nema imana onaj ko nema emaneta i nema vjere onaj ko se ne drži ugovora!”
Rekao je Poslanik, a.s.: “Vjernik može imati svako-jake ćudi, osim vjerolomstva (izigravanja povjerenja) i laži.” I rekao je Poslanik, a.s.: “Moj ummet će ne-prestano biti u dobru sve dok ne bude vidio emanet profitom, a sadaku kaznom.” I još je rekao: “Ispuni emanet prema onome u koga imaš povjerenje, a nemoj iznevjeriti onoga ko prema tebi povjerenje ne ispuni.” Buharija i Muslim bilježe od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Tri su znaka dvoličnja-ka: kada govori – laže, kada obeća – ne ispuni i kada mu se nešto povjeri – iznevjeri.” To jest kada mu se povjeri neka riječ (ili tajna), on je iznevjeri tako što je ispriča ljudima ili datu stvar na čuvanje iznevjeri tako što zaniječe da ju je preuzeo i ne sačuva je nego je upotrijebi bez vlasnikove dozvole.
Čuvanje emaneta je svojstvo bliskih meleka, vje-rovjesnika, poslanika i dobrih bogobojaznih robova. Uzvišeni Allah kaže: “Allah vam zapovijeda da odgo-vorne službe (emanete) onima koji su ih dostojni po-vjeravate.” (en-Nisa, 58) Komentatori Kur’ana vele da ovaj ajet ubuhvata temeljna šerijatska načela. Odnosi se na sve one koji su na odgovornim pozicijama, a i na ostale ljude. Službenici trebaju biti pravedni prema onima kojima je nanešena nepravda i moraju potvrditi njihovo pravo. A to spada u emanet i čuvanje mu-slimanskog imetka, naročito jetimskog. Učenjaci su dužni da poučavaju ljude propisima njihove vjere. To je emanet za koji su izabrani učenjaci. Roditelji moraju čuvati i podizati svoju djecu, pružajući im lijep odgoj, jer su djeca njihov emanet. Poslanik, a.s., je rekao: “Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado!”
U djelu Zuher’u-Rijâd se navodi: “Na Kijametskom danu će biti doveden rob, pa će biti zastavljen pred
uzvišenim Allahom Koji će ga upitati: ‘Jesi li vratio emanet tog i tog čovjeka?’ Čovjek odgovoriti: ‘Nisam, Gospodaru!’ Tada će uzvišeni Allah narediti jednom meleku da tog čovjeka uzme za ruku i povede ga u dže-hennem. Pokazat će mu dotični emanet na dnu jedne džehennemske jame, pa će ga strovaliti u dubinu od sedamdeset godina. Kada padne na dno, vraćat će se noseći neispunjeni emanet. Pošto se ispne na džehe-nnemski izlaz noge će mu se poskliznuti tako da će se ponovo na dno strovaliti. Tako će uspinjanje i padanje neprestano ponavljati sve dok ga ne obuhvati Allahova dobrota posredstvom Poslanikovog, a.s., šefaata. Tada će vlasnik emanata biti zadovoljen.”
Ima li duga
Od Seleme, r.a., se prenosi da je ispričao sljedeće: “Jednom dok smo sjedili kod Allahovog Poslanika, a.s., donešena je dženaza. Upitao je: ‘Ima li (mejjit) duga?’ ‘Nema’, odgovorili su prisutni. Pa je prišao i klanjao dženazu. Potom je donešena druga dženaza, pa je opet upitao: ‘Ima li duga?’ ‘Da’, odgovorili su. Ponovo je zapitao: ‘Je li iza sebe išta ostavio?’ ‘Tri zlatnika’, od-govorili su. Pa je pristupio i klanjao dženazu. Na kraju je donešena treća dženaza, pa je i za nju upitao: ‘Ima li duga?’ ‘Da’, odgovorili su. Opet je Poslanik, a.s., upitao: ‘Je li iza sebe išta ostavio?’ ‘Ne’, odgovorili su. Tada je rekao: ‘Klanjajte (dženazu) svome drugu!’”
Katade, r.a., je ispričao da je nekakav čovjek rekao: “Allahov Poslaniče, hoće li mi Allah oprostiti moje gri-jehe ako budem ubijen na Njegovom putu kao strpljiv borac, računajući na Njegovu nagradu, okrenut prema neprijatelju i ne okrećući mu leđa?” “Da”, odgovorio je. Pa kada se čovjek okrenuo da ide Poslanik, a.s., ga je zovnuo i rekao mu: “Allah oprašta šehidu sve grijehe osim duga!”
Bezzar bilježi od Dihjeta Kelbija, r.a., da je rekao: “Poslanik, a.s., poslao me s pismom Kajsaru. Pristupio sam mu i predao mu pismo, a kod njega je bio njegov bratić, rumen, svijetao, ravne kose. Kada je pročitao pismo u kojem je pisalo: ‘Od Muhammeda, Allahova
poslanika, Heraklu, vladaru Romejaca!’, njegov bra-tić je srdito frknuo i rekao: ‘Ovo se danas neće čitati.’ Kajsar ga je pitao: ‘A zašto?’ On je rekao: ‘Počeo je od sebe i rekao ‘vladaru Romejaca’, a nije rekao ‘kralju Romejaca’.’ Kajsar je rekao: ‘Bit će pročitano.’ Kada je
Hajatu’s-Sahabe
El-Kandehlevi
Pismo Kajsaru, kralju Romejaca
Bejheki bilježi od Ibn Ishaka da je rekao: “Poslanik, a.s., poslao je Amra ibn Umejjeta Damrija, r.a., Nedža-šiju po pitanju Džafera ibn Ebi Taliba i ostalih ashaba i s njim poslao pismo sljedeće sadržine:
S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Od Mu-hammeda, Allahova poslanika, Nedžašiju Ashamu, vla-daru Abesinije. Selamun alejke! Hvalim i zahvaljujem se Allahu, Vladaru, čistom od svakog nedostatka, Koji pruža sigurnost, Koji pruža zaštitu i svjedočim da je Isa Allahov ruh i Njegova riječ koju je udahnuo u Merjemu djevicu, čistu, neporočnu, čestitu, pa je ona zanijela Isaa. Stvorio ga je od svoga ruha i udahnuo, kao što je Sobom stvorio Adema i udahnuo mu život.
Pozivam te Allahu, Jedinom, Koji nema ortaka i po-kornosti Njemu; da me slijediš i vjeruješ u mene i ono s čime sam poslan, jer ja sam Allahov Poslanik. Tebi sam poslao svog amidžića Džafera, a uz njega i grupu muslimana. Kada dođu do tebe, ugosti ih i mani se osionosti i sile. Pozivam i tebe i tvoju vojsku Allahu, do-stavljam vam riječ i dobrohotan sam vam, pa primi tu dobrohotnost. Neka je selam svima koji slijede Uputu.
Nedžaši je odvratio Poslaniku , a.s., pismom: S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Muha-mmedu, Allahovom poslaniku, od Nedžašija Ashama ibn Ebdžera. Selam alejke, Allahov vjerovjesniče od Allaha, Njegova milost i blagoslov. Nema boga osim Njega koji me uputio islamu. Dobio sam tvoje pismo,
Allahov poslaniče, u kojem spominješ Isaa, a.s., i tako mi Gospodara nebesa i zemlje, Isa nije ništa drugo osim ono što si rekao za njega. Upoznati smo s onim koje si nam poslao i ugostili smo ti amidžića i njegove drugove. Svjedočim da si Allahov poslanik, iskreno i potvrđujući. Obavezao sam ti se i obavezao sam se tvom amidžiću i prihvatio islam pred njim i pokoravam se Allahu, Gospodaru svjetova. Tebi, Allahov vjero-vjesniče, šaljem Barihu ibn Ashama ibn Ebdžera, jer ne mogu upravljati ikim osim sobom, a ako hoćeš i ja ću ti doći, Allahov poslaniče. Svjedočim da je ono što govoriš istina.
pročitao pismo i kada su izašle glavešine, uveo me kod sebe i poslao po episkopa. Kazao mu je o čemu se radi i pročitao mu pismo. Episkop mu je rekao: ‘Ovo je ono što smo čekali i što nam je Isa najavio.’ Kajsar mu je rekao: ‘Šta mi preporučuješ?’ Episkop mu je rekao: ‘Što se mene tiče, ja mu vjerujem i slijedim ga.’ Kajsar mu je rekao: ‘A ja ako takvo što uradim, onda ću izgubiti kraljevstvo.’ Zatim smo izašli od njega. Kajsar je poslao po Ebu Sufjana koji je tih dana bio kod njega i rekao: ‘Pričaj mi o tome koji se pojavio u vašim krajevima, kakav je on?’ On je odgovorio: ‘To je izuzetan čovjek.’ Kralj je pitao: ‘A kakvo mu je porijeklo?’ On je odgovorio: ‘Takvog je porijekla među nama da boljeg ne može biti. Kralj je rekao: ‘To je jedan od znakova poslanstva. A kakve je iskrenosti?’ Ebu Sufjan je rekao: ‘Nikada nije slagao.’ Kralj je rekao: ‘To je znak poslanstva. A da li se oni od vas koji mu se priključe nakon nekog vremena vraćaju vama?’ Ebu Sufjan je rekao: ‘Ne.’ Kajsar je re-kao: ‘To je znak poslanstva. Da li ima poteškoća kada učestvuje u borbi sa svojim ashabima?’ Ebu Sufjan je rekao: ‘Borio se s nekima, i nekad je bio poražen a nekada je poražavao neprijatelja.’ Kajsar reče: ‘To je znak poslanstva.’ Onda je mene pozvao i rekao: ‘Reci svom prijatelju da znam da je on Vjerovjesnik, ali ne mogu ostaviti svoje kraljevstvo i položaj.’”
Dihje priča: “Episkop je svake nedjelje okupljao osta-le svećenike i kazivao im i podsjećao ih, pa kada je došla nedjelja, nije izašao među njih. Odgodio je do sljedeće nedjelje. Ja sam odlazio kod njega i pričao s njim, a on mi je postavljao pitanja. Kada je došla druga nedjelja, oni su ga čekali da im izađe, ali se on nije pojavio. Prav-dao se da je bolestan. Tako je činio nekoliko puta. Oni su mu poslali poruku: ‘Ili ćeš izaći među nas, ili ćemo mi doći tebi i ubiti te. Nismo te vidjeli i sumnjamo u tebe otkako je došao ovaj Arap.’ Episkop je rekao: ‘Uzmi ovo pismo i idi svom prijatelju. Poselami ga i reci mu da svjedočim da nema boga osim Allaha i da je Mu-hammed Allahov poslanik, da sam povjerovao u njega, potvrđujem njegove riječi i slijedim ga, a da mi oni to osporavaju i da se s njim desilo što se desilo.’ Poslije toga je izašao među njih i oni su ga pogubili (...)”, pa navodi događaj do kraja.
Abdan ga bilježi od Ibn Ishaka, a on od nekog učenog da je Heraklo rekao Dihjetu: “Teško tebi! Allaha mi, znam da je tvoj prijatelj vjerovjesnik s poslanicom i da je on taj kojeg iščekujemo i kojeg nalazimo najavljenog u našim knjigama, ali se bojim Romejaca da bi me ubili. Da nema toga, slijedio bih te. Idi arhiepiskopu i kaži mu o vašem prijatelju. On je ugledniji među Romejcima od mene i utjecajniji je.” Dihje mu je otišao i ispričao mu.
On je rekao: “Tvoj prijatelj je, Allaha mi, Poslanik kojeg mi prepoznajemo po njegovim osobinama i imenu.” Onda je ušao u svoju odaju, skinuo odjeću koju je imao i obukao bijelu. Zatim je izašao među ostale svećenike i izgovorio šehadet. Oni su skočili na njega i ubili ga.
Buhari bilježi od Ibn Abbasa, r.a., da mu je Ebu Sufjan rekao: “Herakle je poslao po njega svitu konjanika dok su bili na trgovačkom putu u Šamu, u vrijeme kada je Poslanik, a.s., bio u mirovnom sporazumu s Ebu Sufja-nom i kurejševićkim nevjernicima. S njim su se sastali u Ejli. Pozvao ih je u svoje društvo, a oko njega su bili Romejski uglednici, i pozvao je i prevodioca. Upitao ih je: ‘Ko je među vama najbliži rod ovom čovjeku koji tvrdi da je Vjerovjesnik?’ Ebu Sufjan je rekao: ‘Ja sam mu najbliži po krvi.’ Heraklo je rekao: ‘Primaknite mi ga, a njegove drugove ostavite da mu budu iza leđa.’ Onda je rekao prevodiocu: ‘Reci im da pitam o ovom čovjeku, pa ako mi nešto slaže, vi to recite.’ Allaha mi, kada se ne bih bojao da će o meni govoriti kao lašcu, slagao bih o njemu. Prvo što me je pitao o Poslaniku, a.s., bilo je: ‘Kakvo je njegovo porijeklo (loza) među vama?’ Ja sam rekao: ‘Izuzetnog je porijekla.’ Pitao je: ‘Da li je prije njega iko takvo nešto govorio među vama?’ Rekao sam da nije. Pitao je: ‘A da li je među njegovim precima bilo vladara?’ Rekao sam da nije. Pitao je: ‘Da li ga slijede uglednici ili slabi?’ Rekao sam da ga slijede slabi. Pitao je: ‘Da li se njihov broj povećava ili smanjuje?’ Rekao sam da se povećava. Pitao je: ‘Da li se iko od njih od-meće od njegove vjere zbog nezadovoljstva, nakon što vjeru prihvati?’ Rekao sam da ne odmeće. Pitao je: ‘Da li ste ga ikada uhvatili da laže, prije nego je počeo govoriti to što govori?’ Rekao sam da nismo. Pitao je: ‘Da li je varalica?’ Rekao sam: ‘Nije, a trenutno imamo
spo-razum s njim i ne znamo šta će učiniti.’ I nisam imao prilike da išta više progovorim čime bih mogao unijeti sumnju o njemu, osim ovoga. Dalje je pitao: ‘Da li ste se borili s njim?’ Rekao sam da jesmo. Pitao je: ‘Kakvi su bili sukobi s njim?’ Rekao sam: ‘Borba između nas je promjenjiva, nekada mi pobijedimo njega, a nekada on nas.’ Pitao je: ‘Šta vam preporučuje?’ Rekao sam: ‘Go-vori nam: ‘Robujte Allahu, Jedinom, i nemojte Mu išta pripisivati. Ostavite se onog što su govorili vaši preci. Naređuje nam namaz, iskrenost, čednost i održavanje rodbine.’’ On je rekao prevodiocu: ‘Reci mu: ‘Pitao sam te o njegovu porijeklu i tvrdiš da je izuzetnog porijekla. Takvi su svi poslanici, iz najuglednijih su kuća u svojim narodima. Pitao sam te da li je ikada prije njega neko pozivao onom čemu on poziva, pa si niječno odgovorio. Kažem: Da je iko prije njega tome pozivao, rekao bih da se čovjek povodi za izjavama drugih. Pitao sam te o tome da li je iko od njegovih predaka bio vladar, pa si rekao da nije. Da je iko od njegovih predaka bio vladar, rekao bih da čovjek hoće da povrati vlast svojih pre-daka. Pitao sam te da li ste iskusili neku laž od njega prije nego je počeo govoriti to što govori, pa ste rekli da niste, a poznato mi je da on ne bi bio iskren prema ljudima a lagao na Allaha. Pitao sam te da li ga slijede uglednici ili slabi, pa si rekao da ga slijede slabi, a slabi su uvijek bili sljedbenici poslanicima. Pitao sam te da li se njihov broj povećava ili smanjuje, pa si rekao da im se broj povećava. Tako je uvijek s vjerom sve dok se ne upotpuni. Pitao sam te da li iko od njih ostavlja vjeru zbog nezadovoljstva njome, nakon što je prihvati, pa si rekao da ne napušta. Tako je uvijek s vjerom sve dok ne obuzme srca. Pitao sam te da li je vjeroloman
(varalica), pa si mi rekao da nije. Takvi su svi poslani-ci. Pitao sam te čemu vas poziva, pa si rekao da vas poziva da robujete Allahu i da Mu ništa ne pripisujete, da vas odvraća od obožavanja kipova, da vas poziva da klanjate namaz te da vas poziva iskrenosti i čednosti. Ako je istina sve što si mi rekao, taj čovjek će posje-dovati mjesto na kojem trenutno stojim. Znao sam da će se pojaviti, ali nisam mislio da će se pojaviti među vama. Da znam da ću stići do njega, potrudio bih se da stignem i prao bih mu noge.’’ Onda je naredio da mu se donese pismo od Poslanika, a.s., koje mu je došlo po Dihjetu Kelbiju, r.a., do upravitelja Busre. On ga je donio Heraklu i u njemu je pisalo:
S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Od Mu-hammeda, Allahova roba i poslanika, Heraklu, vladaru Romejaca. Neka je selam na onog ko slijedi Uputu. Pozivam te islamu i njegovim vrijednostima. Prihvati islam i bit ćeš spašen, Allah će ti dati duplu nagradu. Ako odbiješ, imat ćeš grijeh svih svojih podanika. Ki-tabije, hodite Riječi koja je jedinstvena i nama i vama – da ne obožavamo ništa osim Allaha, da Mu ništa ne pripisujemo i da niko od nas ne uzima nekoga za svog gospodara osim Allaha. Ako se okrenu, onda recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani.”
Ebu Sufjan priča: “Kada je rekao što je rekao i kada je pročitao pismo, oko njega se podigla graja i uzvici nezadovoljstva, a mi smo izašli. Rekao sam svojim prijateljima kada smo izašli: ‘Pokaza se ispravnim što je navijestio Sin žrtvovanog da će ga se bojati kralj svijetlih ljudi.’ I bio sam siguran da će on pobijediti sve dok Allah nije u mene uveo islam.”
Sejjid Muhammed Alevi el-Haseni | ŠEREFU’L-UMMETI’L-MUHAMMEDIJJE
J
edna od počasti koje je Allah darovao ovom um-metu je i petak, dan džume namaza. Učinio ga je velikim praznikom. Odlike i vrijednosti petka i džume namaza uzdižu njihovu važnost i uvećavaju njihovu specifičnost. Jedna od tih vrijednosti je po-tiranje grijeha. Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Resulullah, a.s., rekao: “Ko lijepo uzme abdest pa ode na džumu namaz, te sluša i šuti (za vrijeme hutbe), oprošteno mu je ono što je između džume do sljedeće džume, uz dodatak od još tri dana. A onaj ko dotakne pijesak, taj je pogriješio.” (Muslim)En-Nevevi veli: “U ovom hadisu je spomenuto do-ticanje pijeska i drugo od vrsta besposlica za vrijeme hutbe. U tome je išaret da srce i organi trebaju biti okrenuti ka slušanju hutbe.”
Raniji dolazak
Stepeni sevapa se razlikuju i shodno dolasku na džumu namaz. Svako ko ranije dođe postigne i veću nagradu. U verziji hadisa koju bilježe Buharija i Muslim
se navodi: “Kada bude dan džume, meleki stanu na vrata džamije i pišu kako ko dolazi. A primjer onoga ko porani je primjer onoga ko pokloni devu, zatim onoga ko pokloni kravu, zatim ovna, potom kokoš, pa jaje. Pa kada imam izađe na minber, oni saviju svoje stranice i slušaju zikr.”
U Ahmedovom rivajetu stoji: “Rečeno je Ebu Umami, r.a.: ‘Ebu Umama, je li onaj ko dođe nakon što se imam popne na minber ostaje bez džume?’ Reče: ‘Naprotiv. Međutim, nije od onih koji budu upisani na stranice.’ Znači da stranice u kojima se zapisuju oni koji dolaze na vrijeme na džumu namaz, prije hutbe, imaju po-sebno mjesto.”
Vrijeme kad se
dova ne odbija
U petak postoji kratko vrijeme koje je najvrednije, vrijeme u kojem se odaziva. Ebu Berde ibn Ebi Musa, r.a., je ispričao da ga je Abdullah ibn Omer upitao: “Jesi li čuo od svog oca da nešto prenosi od Resulullaha, a.s., u vezi s vremenom u petak?” “Da”, rekao je, “čuo sam ga da kaže: ‘Čuo sam Resulullaha, a.s., kada je rekao: ‘To je vrijeme od kad imam sjedne na minber pa dok se ne završi namaz.’’” (Muslim)
El-Munziri veli: “Ovo mišljenje zastupaju mnogi uče-njaci. Drugi su kazali da je vrijeme u kojem se odaziva u petak nakon ikindije namaza, jer Enes, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: ‘Tražite vrijeme u kojem se u petak nada, nakon ikindije pa dok sunce ne zađe.’” (et-Tirmizi)
Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je to vrijeme od zore do izlaska sunca i od ikindije do zalaska sunca. Hasan el-Basri i Ebu Alije su rekli: “To je vrijeme tačno u podne.”
Od Aiše, r.a., se prenosi da je to vrijeme kad mujezin uči ikamet za džumu namaz.
Vrijednosti
Uzvišeni Hakk kaže:
1. Smak svijeta!
2. Šta je smak svijeta?
El-kar‘u je snažan udarac usljed kojeg nastaje že-stok zvuk, a odnosi se na Kijametski dan koji će po-četi prvim puhanjem u rog, a završiti presudom među robovima. Nazvan je tako jer će zalupiti na srca i uši, raznim strahotama i užasima.
3. i šta ti znaš o Smaku svijeta?
Ovo je dodatno pojačanje opisa jeze i strahote Ki-jametskog dana, objašnjenjem da je znanje o tome van opsega ljudskih poimanja. To jest – koliko ti znaš o tome šta je el-Kari‘a? Odakle ti to možeš znati?
Potom objašnjava šta je zapravo el-Kāri‘a, pa kaže:
4. Toga dana će ljudi biti kao leptiri raštrkani
Ovdje kao da se, nakon naglašavanja slučaja el-Kari‘a i poticaja alejhi’s-salatu ve’s-selama da o njoj sazna, veli: spomeni dan u kojem će ljudi biti kao leptiri raštrkani usljed velikog razilaženja, slabosti, poniženja, uplašenosti i hrlenja meleku-glasniku kao što leptiri hrle u vatru. El-Feraš su i sitni skakavci, što odgovara Njegovim riječima:“Kao skakavci rasuti” (el-Kamer, 7). Ebu Ubejde veli: “El-Feraš su bube osim komaraca i muha, a el-mebsus znači ‘raštrkani’.” Ez-Zudžadž veli: “El-Feraš su ono što vidiš kao sitne stjenice koje se bacaju uvatru.” A poznato je da se pod ovim izrazom podrazumijeva sve ono što hrli u vatru i navaljuje na svjetiljku. El-Kevaši veli: “Ljudi se porede, pri proživlje-nju, s leptirima, jer će biti u tim trenutcima izmješani, slabi, mnogobrojni, iz straha će toga dana jedni preko drugih gaziti, kao što se navodi u Njegovim riječima: “Kao skakavci rasuti” (el-Kamer, 7). A leptiri (feraš) su tako nazvani zbog njegove tankoće i lahkoće. Neki vele da se ovo poređenje odnosi na nevjernike, jer su oni ti koji će biti bačani u vatru kao što se raštrkani leptiri u vatru bacaju.
5. a planine kao šarena vuna iščupana
Radi se o raznobojnoj vuni koja razbacana lebdi po zraku. Oba slučaja (ono što je vezano za ljude i planine) su posljedica el-Kāri‘a nakon drugog puhanja u rog, kada ljudi budu skupljeni, kada Allah zemlju zamjeni drugom zemljom, mjenjajući njen izgled i pomičući planine s njihovih ležišta, na spomenuti zastrašujući način, da ih gledaju okupljeni ljudi. Mada će se planine zdrobiti i popucati pri prvom puhanju u rog, one će biti potpuno iščupane i sravnjene nakon drugog puhanja u rog. Kao šte se u 105. ajetu sure Ta-Ha kaže: “A pitaju te o planinama. Pa ti reci: ‘Zdrobit će ih Gospodar moj potpuno, a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti.”’ Potom kaže u 108. ajetu: “Toga dana će se oni glasniku odazvati.” I Njegove riječi: “Na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom.” (Ibrahim, 48) Slijeđenje glasnika, to jest meleka Israfila i pojavlji-vanje ljudi pred uzvišenim Allahom će biti nakon dru-gog puhanja u rog, što veli Ebu Suūd. Kažem: potpuna zdrobljenost zemlje, s ostankom nekih njenih brda/ planina, je čudnovata, jer se u 14. ajetu sure el-Hakka, koji glasi “Pa se Zemlja i brda dignu i od jednog udara zdrobe”, jasno veli da će se planine zdrobiti i poravnati s zemljom prije proživljenja. Moguće riješenje je da će biti zdrobljene one planine koje budu na putu ljudi ka njihovom okupljalištu (mahšeru), a da će ostale pla-nine, koje su sa strana, biti ostavljene kako bi njihovo pretvaranje u prah ljudi gledali s mahšera. Uzvišeni Allah najbolje zna o onome šta će uraditi, a gdje ćeš doći i to gledati.
Nakon što je spomenuo ono što obuhvata sve ljude, Allah spominje ono što se tiče svakog pojedinačno, pa kaže:
6. Onaj u koga njegova dijela budu teška
Ovo se odnosi na onog u koga djela budu teška dok slijedi istinu. Mevazin je množina od mevzun, a to je djelo koje ima težinu i značaj kod Allaha. Ili se radi o množini riječi mizan (što znači “vaga”). Ibn Abbas,
Sura el-Kāri‘a
(Smak svijeta)
r.a., kaže: “Mizan ima jezičak i dva tasa na kojima će se mjeriti djela.” Neki vele: “Na mizanu će se stavljati registri djela u koje će ljudi gledati, kao izraz pravičnosti i nemogućnosti pravdanja.”
Enes veli: “Ima melek kojemu će biti povjereno na Kijametskom danu da stoji kod mizana. Tako će svakom čovjeku vagati djela. Pa ako mu dobra djela pretegnu, melek će glasom kojeg će sva stvorenja čuti uzviknuti: ‘Usrećio se taj i taj, navodeći ime čovjeka, takvom srećom poslije koje nema za njega nikakve nesreće.’ A ako njegova djela budu lahka, povikat će: ‘Unesrećio se taj i taj nesrećom, poslije koje nema za njega nikakve sreće.’”
Neki vele i da se pod mjerenjem i vaganjem misli na pošteno suđenje i pravednu odluku, poput Mudžahida, el-Ea‘meša i ed-Dahhaka. To je mišljenje i mnogih ka-snijih komentatora. Oni vele: “Mizan ne može izvagati veličinu tjelesa, pa kako može izvagati veličinu djela?!“ Međutim, opće je poznato da se pod mizanom misli na stvarnu vagu. Pa se od Ibn Abbasa, r.a., prenosi da će čovjeku njegova dobra djela biti donešena u lijepom liku a loša djela u ružnom liku, pa će biti stavljana na vagu. Onome čija dobra djela pretegnu:
7. u ugodnu životu će živjeti
To jeste, takav će biti zadovoljan i njeme će biti za-dovoljno.
8. a onaj u koga njegova dijela budu lahka
zbog toga što je slijedio neistinu, pa ne bude imao dobrih djela koja vrijede, ili mu loša djela pretegnu dobra
9. boravište će mu bezdan biti.
Hāvije (što znači “bezdan”) je jedno od imena vatre. Nazvana je tako zbog svoje velike dubine. Prenosi se
da će njeni stanovnici u nju padati sedamdeset go-dina. “Boravište” je izraženo riječju umm, što znači “majka”, jer će joj se njeni stanovnici vratiti kao što se djete vraća svojoj majci. Od Katade i drugih se pre-nosi: “Boravište njegove glave će biti hāvije, jer će biti bačen u nju naglavačke.” Prvo mišljenje se više slaže s Njegovim riječima:
10. A znaš li ti šta će to biti?
Ovo je potvrda njenog postojanja nakon njene taj-novitosti, i ukaz na to da suština njene grubosti i stra-hote prelazi domašaj uobičajenih poimanja. Potom ju je opisao riječima:
11. vatra užarena!
To je vatra koja je dosegla krajnji stepen užarenosti. Veli se da je opisana užarenom kao ukaz da dunjalučka vatra u odnosu na nju i nije užarena. Jer, dunjalučka vatra je sedamdeseti dio džehenemske vatre, kako se navodi u hadisu.
Išaret:
El-Kāria (što znači “snažni udarac”) su navale svje-tala manifetacije Allahovog Bića, pri dolasku na stupanj
fena-a, jer ona udaraju na srca čineći ih zaprepaštenim u svjetlu Allahove veličanstvenosti.
Potom kaže: “Toga dana će ljudi biti kao lep-tiri raštrkani”, kao trunčice koje lebde u zraku – ako ih tražiš, ništa nećeš naći, nego ćeš samo naći Allaha. Znači da se stvorenja, u arifovom po-gledu, totalno smanje, pa u njegovom srcu pre-ma njipre-ma nepre-ma nikakvog hejbeta niti straha. “A planine” – planine razuma, “kao šarena vuna iščupa-na” – to jest nema im opstanka pri pojavi manifestacije svjetla Bića. Jer, svjetlo razuma je slabo poput mjeseca kad se pojavi sunce.
“Onaj u koga njegova dijela budu teška” – jer su sušta istina, a vaga ne preteže osim s istinom, i istina neće sresti laž a da je neće uništiti – “u ugodnu životu će živjeti” – jer ulazi u džennet spoznaja, a to je ugodni život.
“A onaj u koga njegova dijela budu lahka” – jer slijedi strast – “boravište će mu bezdan biti” – vatra rastanka u kojoj će biti izobličen i iz koje neće izlaziti, vječno će gorjeti u sumnjama, iluzijama, lošim idejama, u vrelini planiranja i izabiranja.
Ve sallallahu ala sejjidina Muhammedin ve ālihi ve sahbihi ve sellem.
Zemzem voda
Poslanik, a.s., je rekao:
“Znak između nas i munafika je da se oni ne napijaju Zemzema.”
(el-Džamiu’s-Sagir, 22) Komentar:
Ovaj hadis označava jedno od obilježja po kojem se razlikujemo mi, vjernici, i munafici koji vjeruju jezikom a ne vjeruju srcem. Munafik je, u osnovi, svaki onaj koji pokazuje suprotno onom što mu je u nutrini.
Međutim, izraz se udomaćio za one koji pokazuju da su muslimani, a kriju svoje nevjerstvo. Znak i obilježje je to da oni ne mogu puno popiti vode iz Zemzem-vrela, u tolikoj mjeri da im se prošire rebra, jer to preziru, a poznato im je da je Zakonodavac, a.s., poticao da ga se što više pije.
Podsticaj da ga se obilato pije je kako bi se pokorilo i pokazala odanost. U ljudskoj je prirodi da je sklona mjestima miljenika i voljenih.
Zemzem je vrelo Odabranika, a.s., i njegovih ukućana, mjesto na kojem se spušta milost, odakle izbija bereket. Onaj ko je toga žedan i ko se time napaja, taj iskazuje ljubav i odanost voljenim. Iz tog razloga je obilato pijenje Zemzema pokazatelj koji razdvaja munafika od vjernika. Allah nagradio onog koji je rekao:
Ne hlepim za vodom osim da bih se sjetio vode koju je Miljenik često pio
Na prvi pogled će se zaključiti da je onaj ko ne pije Zemzema, a to može činiti, munafik, makar i imao iskreno vjerovanje u svom srcu.
A nije tako. To se uzima kao podsticaj da ga se pije što više i pokuda da ga se zanemaruje. Znak postoji ali se ne reflektuje, pa ne znači nužno da nepostojanje znaka znači i nepostojanje onoga čemu on ukazuje.
Harani kaže: “Graničnik je u osjećanju ili značenju. Nifak je vjerski pojam kojeg Arapi nisu znali u tom značenju. Tedalu’ je obilato pijenje do sitosti i zasićenosti.
Zemzem je općepoznat zbog obilate vode, ili što se Hadžera nastanila uz njega kada je izbio kao izvor, ili zato što mu se Džibril obratio kada je izbio na površinu, ili zato što je pokriven zemljom kako ga se ne bi razvod-njavalo lijevo i desno, ili iz nekog drugog razloga. Ima mnoga imena i to je najčasnija voda na dunjaluku, dok je Kevser najčasnija voda na ahiretu.
Bilježe ga Buhari u svom Tarihu te Ibn Madže i Hakim u Mustedreku od Ismaila ibn Zekerijjaa, a on od Osma-na ibn Esveda, a on od Ibn Abbasa. Osman kaže: “Neki čovjek je došao Ibn Abbasu i on ga je pitao: ‘Odakle si došao?’ On reče: ‘Iz Mekke.’ On ga upita: ‘Jesi li pio Zemzema?’ Čovjek reče: ‘Jesam.’ Ibn Abbas je rekao: ‘Jesi li pio kako treba da ga se pije?’ Čovjek upita: ‘A kako to?’ On reče: ‘Kada hoćeš da piješ Zemzem, okreni se prema Kibli, spomeni Allaha, pij i pravi tri pauze, toliko da ti se rebra prošire. Kada završiš, zahvali se Allahu. Poslanik, a.s., rekao je...’ pa je naveo spomenute riječi.”
Hakim kaže: “Ako je Osman čuo od Ibn Abbasa, onda ovaj hadis ispunjava uslove Dvojice (Buharije i Muslima).” Zehebi je rekao: “Allaha mi, nije ga sreo. Umro je stotinu pedesete a najstariji njegov učitelj je bio Ibn Džubejr.” Ibn Hadžer kaže: “Hadis je dobar. Taberani ga bilježi od Hibra (Ibn Abbasa) sa spomenutim tekstom.” Hejtemi kaže: “S dva lanca prenosilaca od kojih je jedan od pouzdanih prenosilaca.” Na kraju, neki od lanaca prenosilaca su s pouzdanim prenosiocima, ali u lancu postoji prekid.
Jacija i sabah
Poslanik, a.s., je rekao:
“Znak između nas i munafika je prisustvovanje jaciji i sabahu, oni to ne mogu.”
(el-Džamiu’s-Sagir, 26) Komentar:
To jest praktičnih munafika. Nazivaju se ovako kako bi se što više zaprijetilo napuštanju džemata. Oni ne dolaze u džemat, ni na jaciju ni na sabah.
Zatim to pojašnjava, pa kaže: “Oni ih ne mogu.” U značenju: Mi možemo obavljati ta dva namaza s predano-šću i raspoložno. Ne osjećamo nikakav teret u tome da odemo u džamiju i klanjamo ih zajednički, u džematu, a njima je to teško i, ako ih obavljaju, ne obavljaju ih s lahkoćom.
To pojašnjava i hadis koji bilježe Dvojica: “Najteži namazi munaficima su jacija i sabah.”
To zbog toga što je jacija vrijeme odmora, a sabah je vrijeme uživanja u snu, ljeti, a zimi je vrijeme žestoke hladnoće. Oni koji su postojani u svojoj vjeri, njima su ova dva vremena najljepša za stjecanje stepeni kod Allaha jer su zadovoljni takvim nečim. Oni za takvo nešto očekuju veliku nagradu i zato im se svaka teškoća čini lahkom. Zamor je neznatan jer smatraju da zbog toga ima veliki uspjeh i trajna nagrada kao i oslobođenje od žestoke patnje.
Pored toga, radost i užitak Poslaniku, a.s., bio je u namazu.
Kome se nešto sviđa i što stvarno želi podnosit će i teškoće, čak će i uživati u njima i neće se obazirati ni na kakav umor. Ko voli nešto, on će voljeti i da naiđe na iskušenja na tom putu, čak će iskušenja smatrati nekim vidom zadovoljstva.
Pogledaj sakupljača meda koji ne pridaje nikakvu pažnju tome što ga pčele ubadaju, jer mu je na pameti slast meda. Najamniku nije teško da se penje stepenicama, noseći težak teret, jer zna da će na kraju dana da uzme zasluženu naknadu. Zemljoradniku nije teško podnositi ni vrelinu ni hladnoću, u teškom poslu, čitave godine, jer zna da će uživati kada dođe vrijeme žetve i skupljanja ljetine.
Tako je i s iskrenim vjernikom kada se sjeti dženneta, njegovih ljepota i uživanja u njemu. Tada mu sve po-stane lahko i prisustvovanje zajedničkom klanjanju ova dva namaza mu popo-stane užitak te vodi o njima računa, za razliku od munafika.
U hadisu koji bilježe Buharija i Muslim da je ovaj namaz najteži, ukazuje da su svi namazi teški munaficima. Uzvišeni kaže: “Što s predanošću namaze ne obavljaju” (et-Tevbe, 54), samo što su neki teži od drugih. Znaj da i munafik klanja, ali zbog toga što mu je to običaj a ne iz ubjeđenja da je to ibadet i zbog svojeg osjećaja spram namaza. Možda će ga klanjati i u kući, ali neće se pokazivati kao klanjač.
Opaska:
Jedan od arifa je rekao: “Prisustvovanje zajedničkom klanjanju sabaha olakšava teške dunjalučke poslove. Ikindija i jacija uzrokuju zuhd i iz nefsa oslobađaju prohtjeve, poboljšavaju ubjeđenje te popravljaju i naš odnos prema Allahu kada dijeli opskrbu svojim robovima. Oni dobijaju stvarnu opskrbu poslije sabaha, a duhovnu poslije ikindije i jacije.
Bilježi ga Seid ibn Mensur u Sunenu, a također i Bejheki u Šu‘abu, od Ebu Muhammeda Seida ibn Musejjeba kao mursel. On je bio pročelnik tabi‘ina, koji se odlikovao svojim znanjem i pobožnošću. Mekhul je rekao: “Obišao sam mnoge gradove po svijetu, ali nisam naišao na učenijeg od njega.” O njegovim odlikama su pisane i knjige. Ovaj hadis je vjerodostojnog lanca prenosilaca.
