Otkriće Tirinta

Helena Tomas

Otkriće

Tirinta

,.Koji iz Argosa bjehu, iz Tirinsa s mnogim zidovima ... Njima vojvode bjehu Dio med, gr lati bojnik ... "

TEME

(Ilijada Il, 559, 563, prijevod T. Maretić)

Slika 1: Karta najvažnijih mikenskih gradova na grčkome kopnu (izradio M. Burić, 2008).

l - Dimini; 2 - Gla; 3 - Teba; 4 -Atena; 5 - Mideja; 6 - Mikena; 7 - Tirint; 8 - Pil; 9 - Teihos Dimaion

TEME Helena Tomas Seriju članaka o otkrićima homerskih gradova nastavljamo s Tirintom drugom

n~jslavnijom

mikenskom citadelom. U prošlome smo

članku (Toma~

2009) dah kratak pregled mikenske civilizacije. Ponovimo da se radi 0 kasnobrončanodobnoj civilizaciji (oko 1600-1200. g. pr. Kr.) koja je izvorno bila smješ:e~~ nva Atici, _Peleponezu i u Beotiji, no s vremenom se proširila na cijelu srednJU 1 JUZnu Ege1du. Oko 1450. g. pr. Kr. Mikenjani su pod svoju vlast stavili

ot~k ~etu i na taj način priveli kraju dotad dominantnu egejsku civilizaciju -mmojsku. S propašću mikenske civilizacije oko 1200. g. pr. Kr. gasi se i mikensko p~smo, linear B, na koje ćemo se osvrnuti i u ovome prilogu. To je najstarije grčko pismo, dešifrirano 1952. g.'

.. Tirint se nalazi u peloponeskoj pokrajini Argolidi, u zaleđu grada NauphJona (sl. l). Argolida je poznata po najvećoj koncentraciji mikenskih cit~dela, i čini se daje u hijerarhiji važnosti tih citadela Tirint stajao odmah nakon ~1kene. O tome nam svjedoče ne samo impozantni ostaci njegovih bedema, već I 1zgl~d palače unutar bedema te mnoštvo luksuznoga materijala pronađenog u ruševmama grada. Tirint je od Mi ken e udaljen svega dvadesetak kilometara, ali nij_e ni na koji način bio pod njenom dominacijom, rekli smo već u prošlome pnlog~ c:omas 2009: 23) da su mikenske citadele bile autonomne jedinice i funkcwmrale su na način sličan kasnijim grčkim polisima. Od svih citadela Tirint nam je značajan po tome što ima najranije kiklopske zidine o kojima će se u ovome članku višestruko govoriti. Danas se citadela nalazi oko kilometar i pol od mora, no u brončano je doba bila bliže obali (Papademetriou 200 l: sl. l).

Mitološka i povijesna pozadina Tirinta

Etimologija imena Tirint potpuno je nejasna i već je Heinrich Schliemann primijetio daje toponim vjerojatno izveden iz neke negrčke riječi (1886: 15-16, tu se može naći i ranija bibliografija na tu temu). Ako je slijediti Pauzaniju (Il, 25), grad nosi ime po Argovome sinu Tirintu (vidi fusnotu 2).

... Najslavniji vladar grada bio je Abantov sin Pret. On je izvorno s bratom AkriZIJem vladao Argom (Pindar, Nem. X, 41-42), no svađe su bile uzastopne, navodno su započele još u utrobi njihove majke Aglaje, a posebno se pooštrile l Opća literatura na temu mikenske civilizacije i linear B pisma citirana je u Tomas 2009: 23, n. l.

42

LATINA & GRAECA- NOVA SERIJA 17

TIRINT TEME

nakon što je Pret obljubio Akrizijevu

kćer

Dana ju (koju je kasnije u obliku zlatne kiše obljubio Zeus i rodio im se Perzej).

Braća

su naposljetku vlast podijelila tako da je Akrizije ostao u Argu, a Pret je zavladao Tirintom, Midejom i Herajonom (Pauzanija II, 16; Graves 1992: 237). To je onaj Pret kojemu su Kiklopi, prema Pauzaniji (vidi fusnotu 2) sagradili zidine i koji je Belerofontu sudio za ubojstvo, prilikom

čega

se u ovoga junaka zaljubila Pretova supruga Anteja,

kći

likijskoga kralja Jobata (Homer, ll. VI, 155-165); Apolodor (Bib!. II, 3) pak navodi da je ime Pretove supruge bilo Steno beja. Nakon što je Belerofont odbio njene ljubavne prijedloge, Anteja (ili Stenobeja) ga je pred mužem optužila da ju je pokušao zavesti. Na to je Pret Belerofonta poslao Jo batu koji ga je, s željom da zadovolji Pretov zahtjev da junak bude ubijen,

suočio

s Himerom, no iz sukoba s njom Perzej je izašao kao pobjednik (Graves 1992: 252-253). Navodno su po ovome Pretu jedna od sedam te banskih vrata nazvana Pretovim (Eshil, Sept. 377, 395; Euripid, Phoen. Il 09-111 O), a poznat je i mit o njegovim

kćerima

koje je Dioniz

učinio

ludim, navodno kao kaznu što su ga uvrijedile (Graves 1992: 234-235), i

čije

je odaje Pauzanija (Il, 25) vidio na potezu od Tirinta prema moru (ne zna se točno na što on misli pod tim odajama).

Pretaje u Tirintu naslijedio Megapent. Rekli smo

već

u prilogu o Mikeni (Tomas 2009: 24) daje Perzej

slučajno,

tj. ne

znajući

za davno delfijsko proroštvo, skrivio smrt spomenutog Akrizija, vladara Arga i djeda po majci (Graves 1992: 237-241). Nakon toga Perzej se od sramote nije mogao vratiti u rodni Arg da bi zatražio nasljedstvo i krunu,

već

je otišao Pretovu sinu Megapentu i ponudio mu Arg u zamjenu za njegov grad. Tako je i

učinjeno,

Perzej je zavladao Tirintom i odatle osnovao Mikenu, zaduživši Kiklope da sagrade zidine i tu i u Mideji (Pauzanija II, 16; Graves 1992: 242). Ovaj se mit podudara sa stvarnom

poviješću

ovih gradova u tome što je Tirint uistinu starija citadela i od one mikenske i od midejske (vidi niže).

Perzejev sin Elektrion zavladao je Midejom. Njegova

kći

Alkmena

također

je bila meta Zeusovih zavodničkih pothvata i rodio im se sin Heraklo (Pauzanija II, 25), koji je jedan dio svog života proveo u Tirintu (po jednoj verziji mita on se tu i rodio, po drugoj je

rođen

u Tebi), pa odatle nosi nadimak Tirinćanin ili tirintski heroj (Ovidije, Met. VII, 41 O; Vergilije, Aen. VII, 662), ili se pak navodi kao vođa tirintske vojske (Pindar, 0/. X, 31-34).

TEME

Helena Tomas Prema Homeru je Diomed u pohod na Troju poveo vojnike Tirinta te Arga, Trezena, Azine, Epidaura i dugih obližnjih gradova koji su sveukupno dali 80 brodova (//. II, 559-568). Nedugo nakon završetka troj anskoga rata mikenska civilizacija propada, nakon čega unutar još uvijek postojećih tirintskih bedema

nala~_in:o

skromnije naselje.

Palača

je svedena na ruševine, samo je jedan njen mall] t diO ponovno nastanjen (Maran 2006: 124-126), a u geometrijsko doba preko megarona je sagrađen Herin hram (vidi niže). Tako nekadašnji sjaj ovoga grada s propašću mikenske civilizacije polako postaje dijelom sjećanja na legendarnu prošlost. Antički nam povijesni izvori kažu da je po povratku Heraklida Tirint zajedno s Mikenom, Midejom i drugim gradovima pao pod dominaciju Arga. Herodot nam Tirint spominje u kontekstu bitke kod Plateje 479. g. pr. Kr. (IX, 28), kamo je ovaj grad zajedno s Mikenom poslao 400 vojnika. Ime grada Tirinta tako

j~ ~pisano

na

brončanome

postolju

pobjedničkog

zlatnog tronošca

posvećenog

pttljskome Apolonu u Delfima (Pauzanija V, 23), a koji danas krasi hipodrom u Istanbulu (što nam spominje i Schliemann 1886: 35). Nedugo nakon te pobjede nad Perzijancima Tirint su, kao i Mikenu, 468. g. pr. Kr. uništili Argivci iz zavisti (Pauzanija V, 23; v.

također

fusnotu 2), nakon

čega

su

Tirinćani,

kako navodi Strabon (VIII, 373), izbjegli u Epidaur. Znamo da je Tirint bio nastanjen i u

helenističko

doba, sam Schliemann spominje nalaze

helenističke

keramike oko citadele (1886: 47), dok je u rimsko doba napušten, što možemo

zaključiti

iz Pauzanijeva spomena (V, 23) da su i Tirint i Mikena za njegova života (2. st. p. Kr.) bili nenastanjeni. U bizantsko se doba na gornjoj citadeli nalazilo groblje s crkvicom. U

mletačko

se pak doba lokalitet spominje kao Napoli Vecchio (Papademetriou 2001: 8, 65).

. Kao ni Mikena, tako ni Tirint nikada nije bio zameten naslagama zemlje ' ostaci njegovih zidina uvijek su bili vidljivi na površini. Ti su se zidovi starim Grcima

činili

toliko masivni da su vjerovali da ih nisu mogli sagraditi ljudi,

već

divovski Kiklopi (za pregled kiklopske gradnje v. Tomas 2008). Tri su Pauzanijina

TIRINT

TEME

odlomka na tu temu vezana uz Tirint. 2 _{Kiklopske zidove T iri n ta spominju i} Apolodor (Bibi. II, 2) i Strabon (VIII, 6).

Plinije nam, prateći Teofrasta, zbog masivnih bastiona Tirinćane navodi kao izumitelje gradnje kula (HNVII, 56). U suprotnosti s tim je Teofrastov navod (apud Athenaeum, VI, 261) kako su Tirinćani bili veoma skloni smijehu i zbog toga nisu bili sposobni za bilo kakav ozbiljan rad. Delfijsko su proročište upitali za savjet kako savladati nagon za konstantnim smijanjem. Odgovor je bio da će se njihova nedaća riješiti ako bez smijeha uspiju Posejdonu žrtvovati bika i baciti ga u more. Za ovo žrtvovanje Tirinćani su se ozbiljno pripremili, čak sklonili i svu djecu bojeći se da se ona neće suzdržati od smijeha. Usprkos silnoj samokontroli pri samome kraju žrtvovanja Tirinićani su, na opasku jednoga djeteta koje se uspjelo provući do mjesta obreda, prasnuli u grohotan smijeh i tako se nisu uspjeli osloboditi svoje nevolje.

Plinije nam također donosi podatak (HN VIII, 84) da u Tirintu iz zemlje rastu male zmije čiji je ugriz bezopasan stanovnicima grada, a smrtan strancima. Eli jan ( VH III, 39) pak kaže da su Tirinćani imali običaj jesti divlje kruške.

2 Pauzanij a II, 16:

"Argivci su Mikenu srušili iz zavisti, jer su Mikenci u doba perzijske najezde poslali u Termopile osamdeset ljudi koji su sudjelovali u borbi zajedno s Lakedemonjanima, dok su Argivci mirovali. To povrijeđeno častoljublje je navelo Argivce da im propast donesu. Ipak uz neke dijelove zidina ostala su i gradska vrata. Dva isklesana lava stoje nad nji-ma. Kažu daje i to djelo Kiklopa koji su Pretu sagradili i zidove u Tirintu." (prijevod U. P asini)

Pauzanija Il, 25:

"Kad se ide odatle i okrene desno, vide se ruševine Tirinta. Argivci su i Tirinćane istjerali jer su ih željeli uvrstiti u svoje građane i povećati Arg. Kažu daje heroj Tirint, po kojem je grad dobio ime, sin Argov a unuk Zeusov. Zidine koje su se jedine sačuvale među ruševi-nama djelo su Kiklopa. Izgrađene su od grubih kamenova tolike veličine da se ni najmanji od njih nisu mogli pokrenuti zapregom mazgi. U staro doba je složeno malo kamenje da bi čvrsto povezala velike stijene." (prijevod U. Pasini)

Pauzanija VII, 25:

Nakon Helike okrenut ćeš se desno od mora i doći u grad Kerineju ... Ovamo su se

do-~elili

i Mikenjani iz Argolide u povodu neke njihove nevolje. Argivci naime nisu mogli silom osvojiti mikensku tvrđavu, jer je kao i Tirint imala zidove što su ih gradili takozvani Kiklopi. Ipak natjerani nuždom Mikenjani su napustili grad zbog pomanjkanja hrane." (prijevod U. Pasini)

TEME Helena Tomas

Arheološka

istraživanja u

Tirintu

Najraniji putopisni osvrti na Tirint nalaze se u Pauzanijinu Vodiču po He/adi, a vidjeli smo već u ovome članku da su nam njegovi opisi citadele veoma dragocjen izvor podataka (više o Pauzaniji kao važnome povijesnom izvoru u Hutton 2005). Kao što je to bio slučaj s Mikenom, tijekom 19. st. Tirintsu pohodili brojni avanturisti i putujući umjetnici (pregled u Fitton 1995; Polychronopoulou 1999: 52-62). Svi su redom, baš kao i Pauzanija, bili zadivljeni njegovim zidinama i ovjekovječili ih crtežima i akvarelima (npr. Cockerell1903). W. Leake namje te zidine opisao u detalje (1830, vol. II: 350-356). W. Mure doslovno kaže (1842, vol. II: 173): "This colossal fortress is certainly the greatest curiosity of the kind in existence." Na sličan način opisuje ih i W. Gell (1810: 54): "Tiryns is the best specimen of the military architecture of the hero ic age now existing." E. Dodwell nije bio impresioniran veličinom citadele, ali zidinama ipak je, pa kaže (1819: 250; isti citat u Dodwell 1834: 2): "So small a fortress appears unworthy of the Tirynthian hero [misli se na Herakla]; but though the space it occupies is so inconsiderable, it exhibits dimensions that may not improperly be denominated Herculean." Tirintske zidine Clarke (1814: 647-648, 654-656) uspoređuje

s onima u Memfisu i zaključuje (doduše pogrešno) da su graditelji morali biti Egipćani ili pak Kelti.

Slika 2: Kiklopske zidine Tirinta (Dodwell1834: sl. 4).

46

LATINA & GRAECA- NOVA SERIJA 17

TIRINT TEME

Prve probne sonde u Tirintu postavio je 1831. g. Friedrich Thiersch

na sjeverozapadnome dijelu citadele. Ovo je "iskopavanje" trajalo svega jedan

dan, od značajnijih otkrića spominju se tri baze stupova i kamena okna za vrata (Iakovidis 1983: 3; Polychronopoulou 1999: 119; Papademetriou 2001: 9).

Heinrich Schliemann citadelu je prvi put posjetio 1868. g. Bio je impresioniran 'kiklopskim zidovima', pogotovo 'kiklopskom galerijom'

(Schliemann 1869: 113-116; Traill 1996: 51; Mlihlenbruch 2008: 26). God. 1876, neposredno prije početka iskopavanja u Mikeni, Schliemann je proveo prva iskopavanja u Tirintu u trajanju od svega tjedan dana (Schliemann 1886: l; Polychronopoulou 1999: 120; Mtihlenbruch 2008: 34). Opsežnija iskopavanja

u trajanju od dva i pol mjeseca (i sa čak sedamdesetak radnika) vodio je 1884.

g, a onda u istome trajanju i 1885. g. (Schuchhardt 1891: 93-133).3 Kako je Schliemann uvijek bio sretne ruke, rezultat ovih dviju sezona istraživanja bilo je

otkriće palače

na gornjem platou citadele, koju je detaljno publicirao

već iduće

godine (Schliemann 1886).4 _{Tijekom ovih istraživanja desna mu je ruka, kao i u}

Troji, bio arhitekt W. Dorpfeld (Kilian 1990; Fitton 1995: 101; Polychronopoulou 1999: 138), pa je tako on sastavio poglavlja o arhitekturi u Schliemannovoj monografiji o Tirintu (1886: 177-344).

Početkom 20. st. (1905-1914. i 1926-1929.) iskopavanja Tirinta vodili

su Wilhelm Dorpfeld i Georg Karo u ime Njemačkoga arheološkog instituta u Ateni (Papademetriou 200 l: l O). Jedan od tadašnjih

istraživača

bio je i arhitekt

Kurt Muller koji je ustanovio da su bedemi Tirinta

sagrađeni

u tri faze te da je donji dio citadele

dograđen

tek u

trećoj

fazi (Kilian 1990: 124). Tih se godina

3 Schliemannovi dnevnici od 1877-1889. godine su nažalost izgubljeni (Traill 1996: 240). Kako je to razdoblje koje se podudara s njegovim

~psežnijim istr~živanjima

u Tirintu,jedine njegove sačuvane bilješke vezane za iskopavanJe ovoga lokal_,:eta su o~e iz 1876. g. (sl. 4). Zahvaljujem Knjižnici Gennadius Američke škole z~ klas1cne stud1~e u Ateni na ustupljeno j snimci relevantne stranice Schliemannova dnevnika (za razdoblje od 1874-1876. god.) i dopuštenju daje reproduciram u ovome članku. . , . 4 Mnogi su tad tvrdili da su ostaci palače iz bizantskoga doba, mad~ J~ sam Schl_l~ emann bio uvjeren da su mnogo raniji, on je zapravo mislio da su tirintske z1drne sagradih fenički doseljenici (Traill1996: 2, 246, 254-255).

TEME

Helena Tomas

Slika~: ~otog~afija i~

doba Schliemannovih istraživanja, Schliemann sjedi u sredm1 skupme pn dnu slike (Arhiv Njemačkog arheološkog instituta u Ateni, preuzeto iz Kilian 1990: 128).

Slika 4: Stranica Schliemannova dnevnika s popisom nalaza u Tirintu 4. svibnja 1876. g. (dnevnik H. Schliemanna, Knjižnica Gennadius, Atena).

TIRINT TEME

kopa i grad oko citadele, grobne komore na brdu Profitis Ilias te prvi od dva tirintska talasa. Nakon Drugoga svjetskog rata iskopavanja preuzimaju Grci s Nikolaosom Verdelisom na čelu, a od 1967. g. pa do danas opet ih vodi Njemački

arheološki institut u Ateni (Papademetriou 200 l: l O-ll).

Opis

Tirinta

Bedemi citadele

Članak smo započeli Homerom koji Tirint opisuje nadimkom 'tctXt6ccrcra (obzidao, zidom opasan). Kako ovim pridjevom ne opisuje niti jedan drugi grad, očito su utvrde Tirinta bile itekako slavne. Od svih mikenskih citadela Tirint je najraniji, drugim riječima, to je najranije mikensko utvrđeno naselje pa je moguće da je on služio kao prototip za gradnju bedema ostalih mikenskih naselja (Iakovidis 1983: 3). Kao i sve ostale kiklopske zidine, tako su se i tirintske sastojale od dva lica s ispunom od sitnijega kamena i zemlje. Lica zidova gradila su se od netesanih gromada kamena, a u prazan su se prostor između njih umetali manji kameni da bi održavali ravnotežu zida (vidi Tomas 2008: 67). Neki smatraju da upravo netesanoj prirodi tirintskoga kamena imamo zahvaliti što je bedem sačuvan u cijelosti jer bi tesani kamen tijekom stoljeća nakon propasti grada vjerojatno bio iskorišten za gradnju obližnjih naselja (Leake 1830, vol. II: 355; Schliemann 1886: 17). Schliemann navodi (1886: 18) da se kamenolom iz kojega se vadio tirintski kamen mogao nalaziti na potezu prema Nauplijonu, točnije na brdu Profitis Ilias.

Brežuljak na kojemu se smjestio Tirint visok je svega dvadesetak metara, pa je time netipičan u odnosu na ostale mikenske citadele koje su na višim i teško dostupnim brežuljcima. Tirintski je brežuljak netipičan i po tome što je uglavnom ravan. Dug je oko 300 metara, a širinom varira od 45-100 metara. Bedem opasava grad u potpunosti, što je opet neuobičajeno, jer je većina ostalih citadela s jedne strane prirodno branjena oštrom klisurom pa tu bedeme nije bilo potrebno graditi.

TEME

_{Helena Tomas}

Slika 5: Citadela Tirint, pogled s juga (Papademetriou 2001: 4).

50

LATINA & GRAECA- NOVA SERIJA 17

TIR INT

TEME

Prvi dokazi o naseljavanju Tirinta iz neolitičkog su razdoblja (Papademetriou 2001: 6, 15), a zatim slijedi ranobročanodobno naselje (3. tisućljeće pr. Kr.), od kojega su sačuvani skromni ostaci nekolicine kuća te kameni temelji impozantne kružne građevine promjera oko 27 m, otkriveni ispod kasnije mikenske palače (Muller 1930: 77-118). Izgleda daje već srednjobrončanodobno

naselje imalo nekakav obrambeni zid, no prvi monumentalni bedemi sagrađeni su tek u kasnobrončanom razdoblju (VoigtHinder 1973; Iakovidis 1983: 19). Ovi su bedemi, rekli smo, najstariji od svib mikenskib citadela, sagrađeni su oko 30-50 godina prije onih u samoj Mikeni, a građeni su u tri faze (Iakovidis 1983: 3-8):

l. faza: početak 14. st. pr. Kr. Citadela je u ovoj prvoj fazi relativno mala i obuhvaća samo područje kasnije palače, tj. površinu od oko 67 x 70 m, s ulazom na istočnoj strani (sl. 6: A).

2. faza: sredina 13. st. pr. Kr. Citadela je proširena na sjevernoj i južnoj

strani i sad ima gotovo dvostruku površinu. Novi vanjski bedem mnogo je deblji od prijašnjega (na južnoj strani on doseže debljinu od čak 8 m).

Ulaz je i dalje na istočnoj strani (sl. 6: B).

3. faza: kraj 13. st. Bedemima je obuhvaćen i elipsoidan dio brežuljka

sjeverno od dotadašnje citadele. Taj elipsoidan dio nazivamo donja citadela (sl. 6: C) i njenim se uključenjem sveukupna površina Tirinta opet udvostručila u odnosu na prethodnu fazu. Opseg bedema sada iznosi 725 m, čime je zatvorena površina od oko 20.000 m2. Širina bedema

varira između 4,5 i 7 m, a najviši sačuvan dio iznosi 7,5 m. Glavni ulaz ostaje na istočnoj strani.

Tirint kakav namje sačuvan danas (sl. 5) je onaj iz treće, tj. završne faze

gradnje, pa se opis koji slijedi odnosi upravo na tu fazu.5

Karakteristika tirintskoga bedema jest cik-cak gradnja. Bedem, drugim riječima, ne teče ravno, već je svakih nekoliko metara za oko pola metra do metar uvučen ili izvučen (sl. 5), čime se postigla veća stabilnost zdanja.

5 Opis citadele sastavljen je na temelju Montelius 1928: 233-253; Sc~.ufopoulos 1971: 46-53; Iakovidis 1983: 3-20; 1985: 91-1 04; i Papademetriou 200 l, kOJI donose sažetije verzije veoma detaljnoga opisa u Mi.iller 1930.

TEME

Helena Tomas

B

Slika 6: Tri faze tirintskih bedema (Iakovidis 1983: 4).

TIR

INT

TEME

Paralelno uz istočni dio bedema smješten je dvadesetak metara dugačak

pristupni nasip koji vodi do glavnoga ulaza u citadelu (sl. 6:

e

2-3). Po ulasku u citadelu skreće se desno ka donjoj citadeli, pristup kojoj ne brane nikakav dodatni zid ili vrata, a lijevo je uspon ka gornjoj citadeli, s bedemom s jedne, a s bastionom s druge strane (tako su branitelji s obiju strana mogli napadati neprijatelja koji bi se probio kroz glavni ulaz). U gornju se citadelu ulazi kroz dvoja monumentalna vrata (sl. 6:

e

4, 5). Oboja su građena po principu Lavljih vrata u Mikeni, što znači da imaju masivne monolitne pragove i dovratnike, a u pragovima su vidljive rupe za nasad drvenih vrata. Prag vanjskih vrata dug je oko 4 m, i skoro 1,5 m širok. Kad se oduzme debljina dovratnika, širina samoga prolaza je oko 3 m. U dovratnicima su vidljive rupe za drvenu gredu kojom su se vrata iznutra mogla zakračunati. Unutrašnja vrata nešto su manja, naslijeđena iz 2. faze citadele, ali su se nastavila koristiti i dalje. Ni vanjska ni unutrašnja vrata nisu sačuvana u cijelosti, pretpostavljamo da su imala i monolitan nadvratnik,

moguće i rasteretni trokut ukrašen nekakvim reljefnim prikazom poput onoga nad Lavljim vratima u Mikeni.

Prošavši kroz unutrašnja vrata našli smo se u omanjem dvorištu s kolonadom stupova na istočnoj strani (sl. 6:

e

6); napomenimo da su mikenski stupovi bili drveni pa su nam od njih ostale sačuvane jedino kamene baze. U zaleđu

tih stupova nalazi se najslavnija mikenska 'galerija' (sl. 6:

e

7, sl. 7). Radi se o

dugačkome uskom hodniku čiji strop ima oblik koso položenih gromada kamena i tako daje dojam trokutasta svoda. Iz ovoga se hodnika ulazilo u niz manjih prostorija, opet nadsvođenih po istome principu, koje su služile kao skladišta i

imala su otvore (prozore) koji su gledali van citadele (Tomas 2008: 70). Sve su ove galerije ukomponirane u sam bedem citadela. Jednu takvu galeriju imamo

u Mikeni, dvije u Tirintu. Istočna galerija Tirinta ima hodnik dugačak oko 30 m i šest skladišnih prostorija, a ona na južnome dijelu citadele (sl. 6:

e

9) ima hodnik od oko 22 m i pet skladišnih prostorija. Neki smatraju da su ove galerije najimpresivniji dio tirintske citadele (Tsountas & Irving Manatt 1897: 21).

TEME

Helena Tomas

Slika 7: Istočna galerija Tirinta (snimila H. Tomas, 2004). Palača

_Nakon_što smo za

leđima

ostavili priJazno dvorište i galeriju, na zapadnoj se straru nalaztv u_Jaz u s~mu palaču s dva sukcesivna oveća dvorišta (sl. 8: 3, 7). Ono unutrasll]e nalazi se pred samim megaronom i s tri je strane okruženo kolonadom s_tupova.

~ ~ome

se dvorištu nalazi kružna

građevina

promjera 2 metra, moguce bunar tll]ama za žrtvovanje (sl. 8: ll).

54

LATINA & GRAECA- NOVA SERIJA 17

TIRINT TEME

Već je u prilogu o Mikeni (Tomas 2009: 23) naglašeno da su mikenske citadele bile sjedišta lokalnih vladara. Unutar onih najznačajnijih nalazile su se luksuzne palače čiji je najvažniji dio bio mega ron u kojem je kralj vijećao, primao izaslanike i održavao gozbe. Mikenski se megaron sastoji od tri prostorije: portika in antis (što znači da na njegovu ulazu stoje dva stupa), vestibula i domosa. Uz jedan zid domosa nalazilo se prijestolje kralja, a nasred domosa veliko kružno ognjište okruženo stupovima koji su podržavali strop pošto se iznad ognjišta nalazio otvor za dim i svjetlost. Sve ove komponente ima i tirintski megaron (sl. 8: 13), treba samo naglasiti da zid koji ga presijeca u smjeru sjever-jug pripada hramu Here iz geometrijskoga razdoblja koji je bio sagrađen preko srušenoga megarona (Frickenhaus 1912: sl. l; lakovi dis 1983: 19). Mjere tirintskoga domo sa su oko 10 x 12 m, a promjer ognjišta 3,30 m. Od prijestolja je ostao samo obris njegova postolja uz istočni zid domosa. Pod je domosa bio ukrašen prikazima

cvijeća, hobotnica i delfina (Rodenwaldt 1912: pl. XIX, XXI; Papademetriou 200 l: sl. 32).

Između megarona i zapadnoga bedema nalazi se kompleks prostorija ukrašen luksuznim freskama. To su vjerojatno bile spavaće odaje koje su svjetlo dobivale kroz svjetlarnike (npr. sl. 8: 16). Među tim sobama nalazi se i kupaonica (sl. 8: 19) nasred koje je u razini poda položen monolitan plosnat kamen veličine

3 x 4 m, debljine 70 cm i težine od oko čak 20 tona. Na njegovima rubovima vide se rupe za nasad nekakvih panela od drveta ili šiblja koji su ovaj kamen zatvarali,

tvoreći na taj način veliku i luksuznu 'tuš-kadu'. U jednome njegovu uglu nalazi se kanal za otjecanje vode. Ovo je unikatan primjer ovakvoga tipa kupaonice u mikenskome svijetu.

Spavaće su odaje dugačkim hodnikom u zaleđu megarona (sl. 8: 22) bile povezane s dvorištem (sl. 8: 23) ispred manjega megarona (sl. 8: 25) koji se u literaturi često naziva 'ženski megaron' (npr. već u Tsountas & Manatt 1897: 49). Ovo nije pravi megaron, nedostaju mu portik i stupovi oko ognjišta. Ognjište je sad kvadratno, a uz njega se nalazilo prijestolje oko kojeg je pod ukrašen poput onoga u glavnome megaronu. Sobe između maloga megarona i istočnoga bedema nejasne su namjene, Iakovidis smatra su možda bile radionice (1983: 15).

Ostaci stepeništa sugeriraju daje palača barem u nekim svojim dijelovima imala još jedan kat. Cijela je palača imala impresivan sistem kanalizacije i odvoda

(Muller

1930: sl.

76-77).

TEME Helena Tomas

Slika 8: Tlocrt palače u Tirintu

TIRINT TEME

Zapadni bastion

Sporedni ulaz u palaču nalazi se na zapadnome dijelu bedema i hranjen je bastionom

dograđenim

u 3. fazi gradnje bedema (sl. 6:

e

ll, 12, sl. 9). Ovaj ulaz pokazuje jednu obrambenu zanimljivost. Odmah od njega

počinje

pedesetak metara

dugačko

stepenište koje je vodilo direktno do

palače.

To je stepenište s obiju svojih strana praćeno debelim zidovima, visokima oko 7,5 metara, na koje su se mogli smjestiti mnogobrojni branitelji grada. Završetak stepeništa

čini

sedam metara široko i dvadesetak metara duboko okno (sl. 6:

e

10); u mirnim je danima preko tog okna očito bio postavljen drveni most pa su se stanovnici mogli stepeništem nesmetano koristiti, a u

slučaju

opasnosti most se uklanjao. Sporedni je ulaz bio vrlo malen- jedva su dva

čovjeka

u istome trenutku mogla

proći

kroz njega. Ako bi neprijatelj uspio prodrijeti do toga ulaza, njegove male dimenzije

onemogućavale su da velik

broj ljudi odjednom nahrupi u grad. Branitelji postavljeni na bastionu i na zidovima uzduž stepeništa mogli su eliminirati

napadače

koji su jedan po jedan nadirali unutra. Ako su se

napadači

i uspjeli probiti do vrha stepeništa, ondje bi ih

dočekalo

ono okno s uklonjenim mostom koje je tako bilo

nemoguće prijeći.

Sporedni ulaz u Tirint savršen je primjer dobro

razrađene

strategije obrane grada, ali u usporedbi s ostalim mikenskim citadelama ostaje vrijedna iznimka (Iakovidis 1983: 8-10).

Donja

citadela

Donja je citadela u grad

uključena

u

trećoj

fazi gradnje bedema.

Dugačka

je oko 130 m, široka oko 60 m. Glavni je ulaz bio na

istočnoj

strani bedema, a sporedni na zapadnoj (sl. 6:

e

16). U sjeverozapadnome dijelu donje citadele nalaze se dvije podzemne cisterne (sl. 6:

e

19). Postavljene su paralelno i duge su po 20 m. Mada se uglavnom nalaze izvan bedema, na unutrašnjoj su se njegovoj strani nalazili otvori koji su

omogućivati

snabdijevanje vodom.

Ostaci oltara i kultnih predmeta sugeriraju da se u donjoj citadeli nalazilo kultno središte grada, a imamo i dokaze o preradi metala. Da su

građevine

donje citadele bile uništene u potresu, pretpostavljamo na temelju šezdesetak

pronađenih

ljudskih kostura (u jednome se

slučaju

radi o majci i djetetu), te kosturima zaklanih ovaca prerezanih na pola (potres se dakle dogodio usred klanja ovaca).

TEME

Helena Tomas

Sli~a

9:

~apadni

bastion sa sporednim ulazom u

palaču

kroz koji se nazire pocetak stepeništa (snimila H. Tomas, 2004).

Građevine

oko citadele

.

Ka~

š~o

je to bio

slučaj

s Mikenom, tako su se i oko tirintske citadele nalazile kuce r gospodarski ob,iekt' t d · · d k ..

.. J r, zv. ODJI gra OJI se najprije iskopavao

n~

PriJelazu s 19. na 20. st., a zatim ponovno od 60tih godina 20. st. (Gercke & Hresell971;

Grossm~n

&

Sc~afer

1971; sažeto u Papademetriou 2001: 51-53).

. .

Spe~~kulamrh

grobruca, poput Atrejeve riznice ili grobnoga kruga A u

~ikem,

u Trnntu nema (McDonald 1967: 72) pa je možda zato ovaj lokalitet Izazvao

~og~

_m_a~e

skandala nego Mikena (vidi posljednje poglavlje). U neposrednoJ

~hzm1

-~rtadele

otkrivene su dvije kružne grobnice - tolosi (Muller l975).'

Ied~n~e

od nJih

sačuvan

u cijelosti (sl. l 0), što je rijetkost, jer se kod

većine

?d

dvJestotm!ak

~oznati_h

mikenskih tolosa kupola urušila. Promjer ovoga tolosa Je 8,5 m, a pnlazm hodnik (dromos) dug je 13 m. Iako je znatno manji odAtrejeve

58

LATINA & GRAECA-NOVA SERIJA 17

TIRINT

TEME

riznice u Mikeni (čiji je promjer 14,5 m), taj kompletno sačuvan tirintski tolos

svejedno je impresivan. Na žalost, njegova je unutrašnjost potpuno ispražnjena još u rimsko vrijeme kad je u to los bila smještena preša za masline (Iakovidis 1985: l 03). U tirintskim su to l osima bili pokopani najviši predstavnici grada, vjerojatno

kralj i njegova obitelj. Ostatak stanovništva pokapao se u grobnim komorama na padinama brda Profitis Ilias oko kilometar i pol od citadele (Rudolph 1973).

Oko 5 km istočno od citadele nalaze se ostaci brane sagrađene u kiklopskome stilu. Ona je preusmjeravala vodotok rijeke koja je u brončano doba plavila nizinu oko citadele. Moguće je da gradnja ove brane ima mitološku pozadinu u mitu o Heraklovu čišćenju Augijevih štala, navodno ih je očistio u svega jedan dan preusmjerivši tok rijeke tako daje prolazila odmah uz štale. Ova je brana tek jedan od divljenja vrijednih graditeljskih i 'inžinjerskih' pothvata prapovijesnih stanovnika Grčke (Papademetriou 200 l: 71 ).

Najpoznatiji nalazi iz Tirinta

Kao i svaka mikenska palača, tako je i ona u Tirintu bila ukrašena šarolikim

freskama. Zapravo, neke od najljepših i najslavnijih fresaka mikenskoga svijeta nađene su upravo u Tirintu, npr. freska štitova u obliku osmice, freska luksuzno odjevene, dugokose i našmikane dame koja u ruci drži kutiju za toaletni pribor (sl. ll), freska kočijaša i freska pasa koji love divljega vepra (Rodenwaldt 1912: pl. V, VIII, XII, XIII).

Mikenska je keramika općenito veoma fine izrade i Tirint ne zaostaje ni kvalitetom keramike niti profinjenim slikanim ukrasom. Taj se ukras uglavnom sastoji od geometrijskih ili biljnih motiva, no figuralni su prikazi također učestali (Slenczka 1974; Giintner 2000; Voigtlander 2003; Podzuweit 2007).

Tzv. tirintsko blago otkriveno je 1915. g. u jugoistočnome dijelu donjega grada (Arvanitopoulos 1915; Karo 1930). Većina blaga bila je naslagana u brončani kotao koji je zatim zaklopljen brončanim poklopcem i zakopan u oko metar duboku jamu. U samome je kotlu nađeno brončano oruđe i manje brončano

posuđe, dva zlatna prstena pečatnjaka, komadi zlatne žice, hetitski cilindrični

pečat, perlice od zlata, fajanse i jantara, zlatni privjesci u obliku bikove glave, ukrasi od slonovače, itd., a oko kotla su ležali brončani mačevi i luksuzan brončani tronožac. Noge ovoga tronošca navodno su godinama stršile na površini

TEME _{Helena Tomas}

Slika 10: Tirintski tolos (Jantzen 1975: sl. 16).

60 LATINA & GRAECA- NOVA SERIJA 17

TIRINT TEME

i seljaci su za njih običavali vezati magarce (Arvanitopoulos 1915: 208, n. 1).

Dok većina arheologa misli da je ovo ostava dragocjenih predmeta koju je

neki bogati stanovnik Tirinta sakrio u vrijeme opasnosti, nekolicina smatra da

ovo nije izvorna ostava blaga, već privremeno sakriven, a kasnije zaboravljen,

plijen pljačkaša grobova. Sumnjalo se čak u autentičnost pojedinih artefakata,

ponajviše zlatnoga prstena pečatnjaka s minijaturnim reljefnim ukrasom (popis

svih relevantnih referenci u Maran 2006: 129-131). Blago je nađeno u sloju koji

se datira neposredno nakon uništenja palače (dakle nakon 1200. g. pr. Kr.), no

nije sigurno da postoji direktna veza između tog uništenja i potrebe da se blago

sakrije u zemlju (ibid. 141). Neki su predmeti mnogo raniji od tog razdoblja i

prenosili su se kroz generacije kao obiteljske dragocjenosti - keimelia - kakve

nam se spominju i u Homera (npr. Od. 15. 99-104). Većina tirintskoga blaga

Slika 11: Freska tirintske dame (Rodenwaldt 1912: pl. VIII).

TEME

Helena Tomas č~ va se u Nacionalnom arheološkom muzeju u Ateni, a jedan je dio pohranjen u

NJemačkom arheološkom institutu u Ateni.

U Tirintu je nađen tek malen broj linear B tablica, svega njih tridesetak (Godart

~ Olivi~r

1975; Godart 1988; Melena & Olivier 1991: 27-32). U usporedbi s oko tisuću tablica u Pilu i skoro četiri tisuće u Knosu, ovo je uistinu

~anemariva brojka, ali svejedno bitna jer potvrđuje da je i ovaj mikenski centar

tmao razvijenu administraciju.

~

l

v

i

i/

l l

v

~

~

v

l

v

v

l

v

Slika 12: Rekonstrukcija tirintskoga blaga

(Maran

2006: sl. 8.1).

62

LATINA & GRAECA- NOVA SERIJA 17

TIRINT TEME

Arheološki

lokalitet

bez skandala

Iz prethodna dva prikaza homerskih gradova (Tomas 2008a; 2009) saznali smo da su istraživanja Knosa i Mikene bila popraćena brojnim skandalima. To se

u Tirintu nije dogodilo mada je skandalozni Heinrich Schliemann i ovdje ostavio

traga. Njegov predradnik u Tirintu bio je Spyros Demetriou, također njegov

predradnik ti} ekom ranijih istraživanja Troje, a koji je navodno odigrao jednu od

vodećih uloga u Schliemannovu otuđenju trojanskoga blaga (Traill 1996: 143). U Tirintu blago poput troj anskoga ili mikenskog nikad nije pronađeno, ono gore opisano tirintsko blago daleko je skromnije i otkriveno mnogo godina nakon Schliemanna. Možda je upravo nedostatak mnoštva zlata u Tirintu direktno povezan s nedostatkom skandala. Tako se knjiga koja navodi kojekakve bruke koje su pratile Schliemannova istraživanja i koja nabraja njegove 'obmane javnosti' u

korist vlastite slave, ne osvrće mnogo na Tirint (Calder & Traill1986).

No za nas nedostatak zlata ne znači nedostatak divljenja ovome gradu

jer su njegove toliko spominjane zidine ujedno i njegovo najveće blago. A koliko

je sam Schliemann bio impresioniran tirintskim zidinama svjedoči i činjenica da jedan od frizova na kopiji grčkoga hrama koji resi njegov grob u Ateni, prikazuje

tirintskoga kralj a Pre ta kako nadgleda Kiklop e dok mu podižu zidine grada (Traill

1996: 299).

Budući da smo u ovome opisu Tirinta njegovim zidinama posvetili najviše pažnje i kako su upravo one više od tri tisućljeća donosile slavu ovome

gradu, završit ćemo prilog veoma prigodnom Pauzanijevom opaskom:

"Osobitost je Helena da se više dive stranim čudima nego onima u

svojoj zemlji. Dok su slavni povjesničari do u tančine opisali egipatske

piramide, dotle nisu ni kratko spomenuli riznicu Minije i zidine Tirinta,

iako ništa manje nisu vrijedne divljenja."

(Pauzanija IX, 36, prijevod U. Pasini)

TEME

Helena

Tomas

TIR INT

Bibliografija

Aravanitopoulos 1915

Calder & Traill 1986

Clarke 1814 Cockerell 1903 Dodwell 1819 Dodwell 1834 Fields 2004 Fitton 1995 Frickenbaus 1912

Slika 13: Rekonstrukcija Tirinta (Fields 2004: 34).

Gell1810

TEME

A. S. Aravanitopoulos, "Anaskafai kai ereunai en Tirynthj", Praktika tis Archeologikis eterias 1915,

201-236.

W. M. Calder Ill & D. A. Traill, Myth, Scandal and History. The Heinrich Schliemann Controversy and a

First Edition of the Mycenaean Diary, Detroit.

E. D. Clarke, Trave/s in Various Countries of

Europe, Asia and Africa, vol. 2/2, London.

C. R. Cockerell, Trave/s in Southern Europe and the Levant, 1810-1817. The Journal of C. R. Cockerell Edited by his Son S. P Cockerell, New York

-Bombay.

E. Dodwell, A Classical and Topographical

Tour through Greece during the Years 1801, 1805 and 1806, London.

E. Dodwell, Views and Descriptions of

Cyclopian or Pelasgic Remains in Greece and Italy,

London.

N. Fields, Mycenaean Citadels e. 1350-1200 BC,

Oxford.

J. L. Fitton, The Discovery of the Greek Bronze Age,

London.

A. Frickenbaus, "Die Thera von Tiryns", u Tiryns J. Die Ergebnisse der Ausgrabungen des Deutsches Archaeologisches Instituts, Atena, 2-46.

W. Gell, The ltinirery of Greece with a Co men tary

on Pausanius and Strabo and an Account of the Monuments of Antiquity at Present Existing in Nemeia, London.

TEME

Gercke & Hiesell971

Godart 1988

Godart & Olivier 1975

Graves 1992

Gressmann & Schafer 1971

Giintner 2000 Hutton 2005 Iakovidis 1983 Iakovidis 1985 Jantzen 1975 Karo 1930 Kilian 1990 Helena Tomas

P. Gercke & G. Hiesel, "Grabungen in der

Unterstadt von Tiryns von 1899 bis 1929", u Tiryns V. Forschungen und Berichte, Atena, 1-19.

L. Godart, "Autour des textes en lineaire B de Tirynthe. Ausgrabungen in Tiryns 1982/83", Archiiologischer Anzeiger 1988, 245-251. L. Godart & J.-P. Olivier, "Nouveaux textes en lineaire B de Tirynthe", u Tiryns VIII. Forschungen und Berie/ue, Atena, 37-53.

R. Graves, The Greek Myths, London.

P. Gressmann & J. Schafer, "Tiryns: Unterburg, Grabungen 1965", u Tiryns V. Forschungen und Berichte, Atena, 41-75.

W. Giintner, Figiirlich bemalte mykenische Keramik aus Tiryns (Tiryins XII. Forschungen und Berichte), Atena.

W. Hutton, Describing Greece. Landscape and Literature in the Periegesis of Pausanias, Cambridge.

S. E. Iakovidis, Late Helladic Citadels on Main/and Greece, Leiden.

S. E. Iakovidis, Mycenae Epidaurus Argos -Tiryns- Nauplion, Atena.

U. Jantzen, Fiihrer durch Tiryns, Atena. G. Karo, "Schatz von Tiryns", Mitteilungen des Deutschen Archaologischen Jnstituts, Athenische Abteilung 55, 119-140.

K. Kilian, "Tiryns", u K. Demakopoulou (ur.), Troy, Mycenae, Tiryns, Orchomenos. Heinrich Schliemann: The IOO'h Anniversary of his Death; Athens, 122-129.

66

LATINA & GRAECA- NOVA SERIJA 17

TIRINT

Leake 1830

Maran 2006

McDonald 1967

Melena & Olivier 1991

Montelius 1928 Mure 1842 Miihlenbruch 2008 Muller 1930 MUller 1975 Papademetriou 200 l Podzuweit 2007 Polychronopoulou 1999

TEME

W. M. Leake, Trave/s in the Morea, London (republicirano 1968, Amsterdam).

J. Maran, "Coming to terms with the past: ideology and power in Late Helladic IIIC", u S. Deger-Jalkotzy i I. S. Lemos (ur.), Ancient Greece: From the Mycenaean Palaces to the Age of Homer (Edinburgh Leventis Studies 3), Edinburgh, 123-150.

W. A. McDonald, The Discovery of Ho m eric Greece, London.

J. L. Melena & J.-P. Olivier, Tithemy. The Tablets and Nodules in Linear B from Tiryns, Thebes and Mycenae (Supplement to Minos 12), Salamanca. O. Montelius, La Grixe pniclassique, Stockholm. W. Mure, Journal of a Tour in Greece and the Ionian Islands, Edinburgh- London.

T. Milhlenbruch, Heinrich Schliemann : ein Itinerar, Marburg.

K. Muller, Die Architektur der Burg und des Palast es (Tiryns JJ. Die Ergebnisse der Ausgrabungen des Deutsches Archaeologisches Jnstituts), Atena. K. Muller, "Das Kuppelgrab von Tiryns", u Tiryns VIII. Forschungen und Berichte, Atena, 1-6. A. Papademetriou, Tiryns. A Guide to its History and Archaeology, Atena.

C. Podzuweit, S tudi en zur spatmykenischen Keramik (Tiryins XIV. Forschungen und Berichte), Atena. O. Polychronopoulou, Archeologues sur les pas d'Homere, Atena.

TEME

Rodenwaldt 1912 Rudolph 1973 Schliemann 1869 Schliemann 1886 Schuchhardt 1891 Scoufopoulos 1971 Slenczka 1974 Tomas 2008 Tomas 2008a Tomas 2009 Trai111996 Helena Tomas

G. Rodenwaldt, Die Fresken des Palastes (Tiryns JI. Die Ergebnisse der Ausgrabungen des Deutsches Archaeologisches Instituts), Atena.

W. Rudolph, "Die Nekropole am Prophitis Elias bei Tiryns", u Tiryns VJ. Forschungen und Berichte, Atena, 23-126.

H. Schliemann, Ithaque, le Peloponnese, Troie, Paris.

H. Schliemann, Tiryns. The Prehistoric Palace of the Kings ofTiryns. The Results of the Latest Excavations, London.

C. Schuchhardt, Schliemann

s

Excavations. An Archaeological and Historical Study, London-New York.

N. Scoufopoulos, Mycenaean Citadels (Studies in Mediterranean Archaeology XXII), Gote borg.

E. Slenczka, Figiirlich Bemalte mykenische Keramik aus Tiryns (Tiryns VJJ. Forschungen und Berichte ), Atena.

H. Tomas, "O Kiklopima i kik1opskoj gradnji", u H. Tomas (ur.), Signa et Litterae II: Mythos-cultus- imagines deorum, Zagreb, 55-82. H. Tomas, "Otkriće Knosa: 'Knossos je velik grad, u njemu je kraljevao Minos'",

Latina & Graeca n.s. 13, Zagreb, 33-49. H. Tomas, "Otkriće Mikene", Latina & Graeca n.s. 15, Zagreb, 23-44.

D. Traill, Schliemann ofTroy. Treasure and Deceit, London.

TIRINT

TEME

Tsountas & Irving Manatt 1897 Ch. Tsountas & J. Irving Manatt, The Mycenaean Age. A Study of the Monuments and Culture of Pre-Homeric Greece, London.

Voigtlander 1973 W. Voigtlander, "Zur Chronologie der

spatmykenischen Burgen in Tiryns", u Tiryns IV Forschungen und Berichte, Mainz am Rhein, 1973, 241-266.

Voigtlander 2003 W. Voigtliinder, Die Palastkeramik (Tiryns X Forschungen und Berichte), Atena.