Vladimir Nazor
Vladimir Nazor
Izabrane pjesme
Izabrane pjesme
SADRŽAJ
SADRŽAJ
Slaven
Slavenske ske legelegende nde (190(1900)0)__________________________________________________________ 55 DABO DABOG_______G_____________________________________________________________________ 55 Lirik Lirika a (191(1910)_______0)_____________________________________________________________________ 1212 PONTU PONTUS_____S___________________________________________________________________ 1212 NA NA PRAGU_____PRAGU_______________________________________________________________ 1313 RUTA MOAPKA_________ RUTA MOAPKA___________________________________________________ 1515 MASLI MASLINANA______________________________________________________________________ 1818 ČEMPR ČEMPRESES ____________________________________________________________________ 1919 KENTA KENTAURUR ____________________________________________________________________ 2121 CVRČA CVRČAKK________________________________________________________________________ 2424 Nove pjes Nove pjesme (1913me (1913)) ________________________________________________________________ 2727 TURR
TURRIS EBIS EBURNEAURNEA ______________________________________________________ 2727 ŽENA ZAPUŠĆE
ŽENA ZAPUŠĆENANA______________________________________________________ 2828 MRTVI
MRTVI GRAD__GRAD______________________________________________________________ 2929 USKRS USKRS __________________________________________________________________________ 3030 NOTTU NOTTURNO________RNO__________________________________________________________ 3232 BOG U ŠU BOG U ŠUMIMI ________________________________________________________________ 3434 ŠUM
ŠUMA A SPASPAVAVA ______________________________________________________________ 3434 Lirika
Lirika. Dio II 1. Dio II 1910-1910-1914 (1914 (1918)918) ______________________________________________ 3535 MEĐU
MEĐU ZVIJEZVIJEZDAMZDAMA______A______________________________________________ 3535 Hrvatsk
Hrvatski kri kraljevi aljevi (1904(1904)) __________________________________________________________ 3636 DOL
DOLAZAAZAKK ____________________________________________________________________ 3636 GALIO
GALIOTOVA TOVA PESANPESAN ____________________________________________________ 3737 ZVONI
ZVONIMIROMIROVA LAĐAVA LAĐA __________________________________________________ 3737 Intim Intima (191a (1915)5) __________________________________________________________________________ 3939 SAN SANJEJE __________________________________________________________________________ 3939 NOSTA NOSTALGIJALGIJA ________________________________________________________________ 4040 SIJAČ SIJAČ ____________________________________________________________________________ 4040 RITAM RITAM __________________________________________________________________________ 4141 ČESVI ČESVINANA ______________________________________________________________________ 4242 DVOJI
DVOJI ANĐELIANĐELI ____________________________________________________________ 4242 PULJA
PULJAKK ________________________________________________________________________ 4343 BUNAR____
SADRŽAJ
SADRŽAJ
Slaven
Slavenske ske legelegende nde (190(1900)0)__________________________________________________________ 55 DABO DABOG_______G_____________________________________________________________________ 55 Lirik Lirika a (191(1910)_______0)_____________________________________________________________________ 1212 PONTU PONTUS_____S___________________________________________________________________ 1212 NA NA PRAGU_____PRAGU_______________________________________________________________ 1313 RUTA MOAPKA_________ RUTA MOAPKA___________________________________________________ 1515 MASLI MASLINANA______________________________________________________________________ 1818 ČEMPR ČEMPRESES ____________________________________________________________________ 1919 KENTA KENTAURUR ____________________________________________________________________ 2121 CVRČA CVRČAKK________________________________________________________________________ 2424 Nove pjes Nove pjesme (1913me (1913)) ________________________________________________________________ 2727 TURR
TURRIS EBIS EBURNEAURNEA ______________________________________________________ 2727 ŽENA ZAPUŠĆE
ŽENA ZAPUŠĆENANA______________________________________________________ 2828 MRTVI
MRTVI GRAD__GRAD______________________________________________________________ 2929 USKRS USKRS __________________________________________________________________________ 3030 NOTTU NOTTURNO________RNO__________________________________________________________ 3232 BOG U ŠU BOG U ŠUMIMI ________________________________________________________________ 3434 ŠUM
ŠUMA A SPASPAVAVA ______________________________________________________________ 3434 Lirika
Lirika. Dio II 1. Dio II 1910-1910-1914 (1914 (1918)918) ______________________________________________ 3535 MEĐU
MEĐU ZVIJEZVIJEZDAMZDAMA______A______________________________________________ 3535 Hrvatsk
Hrvatski kri kraljevi aljevi (1904(1904)) __________________________________________________________ 3636 DOL
DOLAZAAZAKK ____________________________________________________________________ 3636 GALIO
GALIOTOVA TOVA PESANPESAN ____________________________________________________ 3737 ZVONI
ZVONIMIROMIROVA LAĐAVA LAĐA __________________________________________________ 3737 Intim Intima (191a (1915)5) __________________________________________________________________________ 3939 SAN SANJEJE __________________________________________________________________________ 3939 NOSTA NOSTALGIJALGIJA ________________________________________________________________ 4040 SIJAČ SIJAČ ____________________________________________________________________________ 4040 RITAM RITAM __________________________________________________________________________ 4141 ČESVI ČESVINANA ______________________________________________________________________ 4242 DVOJI
DVOJI ANĐELIANĐELI ____________________________________________________________ 4242 PULJA
PULJAKK ________________________________________________________________________ 4343 BUNAR____
Pjesn
Pjesni ljuvi ljuvene ene (1915(1915)) ______________________________________________________________ 4545 NUT
NUTARNARNJE JE MORMOREE ______________________________________________________ 4545 TRAŽ
TRAŽENJEENJE____________________________________________________________________ 4545 KROZ
KROZ VJEČNVJEČNOSTOST ________________________________________________________ 4646 KORIJ KORIJENEN ______________________________________________________________________ 4646 OPROŠT OPROŠTAJAJ ____________________________________________________________________ 4747 OBL OBLAČAAČAKK ____________________________________________________________________ 4747 Niza
Niza od od koralkoralja ja (1922(1922)) ____________________________________________________________ 4848 URANA URANAKK ______________________________________________________________________ 4848 OSTRV OSTRVCE________CE______________________________________________________________ 4848 GALEB GALEB __________________________________________________________________________ 4949 JEDR JEDROO __________________________________________________________________________ 4949 SPOME SPOMENN ______________________________________________________________________ 5050 NITI NITI ______________________________________________________________________________ 5050 ZRIK ZRIKAVACAVAC ____________________________________________________________________ 5151 SUTON_______ SUTON___________________________________________________________________ 5151 METAM METAMORFOZORFOZAA __________________________________________________________ 5252 UZAŠA UZAŠAŠĆE____ŠĆE________________________________________________________________ 5252 Četir
Četiri i arhanđarhanđela ela (1927(1927)_____)_______________________________________________________ 5353 NJE
NJEZIN ZIN SANSAN ________________________________________________________________ 5353 ŠTAP
ŠTAP ____________________________________________________________________________ 5353 MOST NAD M
MOST NAD MOREMOREM____________________________________________________ 5454 KAPLJ
KAPLJAA ________________________________________________________________________ 5454 DVA
DVA MJESEMJESECA___CA___________________________________________________________ 5555 Istars
Istarski gradovi (19ki gradovi (1930)30) ____________________________________________________________ 5656 VRBN
VRBNIK IK NAD NAD MOREMMOREM ________________________________________________ 5656 Dese
Deseterci terci 19231923-1925-1925. (193. (1930)0) __________________________________________________ 5757 U
U TRNJATRNJAKUKU__________________________________________________________________ 5757 ČINI I
ČINI I MAGIMAGIJE_________JE_____________________________________________________ 5757 ČAROB ČAROBNJAKNJAK ________________________________________________________________ 5858 VLASI__________ VLASI__________________________________________________________________ 5858 NEZNAN NEZNANKAKA __________________________________________________________________ 5959 LABUD LABUDOVI_____OVI_______________________________________________________________ 5959 LJUB LJUBAVNICAVNICII ________________________________________________________________ 6060 JESE
JESENJI NJI VRUTAVRUTAKK ________________________________________________________ 6060 SOKO
SOKO I I PRSTENPRSTEN __________________________________________________________ 6161 KULE NA OB
KULE NA OBLAKULAKU ______________________________________________________ 6161 Pjesm
Pjesme u e u šikaršikari, iz i, iz močvmočvare are i nad i nad usjeusjevima (vima (19321932)) ________________ 6262 ŠIKAR
ŠIKARAA ________________________________________________________________________ 6262 VODO
OSEKA OSEKA __________________________________________________________________________ 6464 STOMA STOMANJANJA __________________________________________________________________ 6565 ŽIVOT__ ŽIVOT__________________________________________________________________________ 6565 SEH-DU
SEH-DUŠ DANŠ DAN ______________________________________________________________ 6666 MRTVA
MRTVACC ______________________________________________________________________ 6666 GAEA
GAEA ____________________________________________________________________________ 6767 ČOV
ČOVJEK S ONKJEK S ONKRAJ VORAJ VODEDE __________________________________________ 6969 PUTNI
PUTNIKK ________________________________________________________________________ 7070 SRPANJ
SRPANJSKA SKA PJESMPJESMAA __________________________________________________ 7171 Topu
Topuske elegije ske elegije (193(1933)3) ____________________________________________________________ 7373 SLUNJ
SLUNJKINJA I GOEKINJA I GOETHETHE ______________________________________________ 7373 NOGOM
NOGOMET_____ET_______________________________________________________________ 7474 Putna
Putna kronkronika (1ika (1942)942) ______________________________________________________________ 7575 KIKLO
KIKLOPOV POV OTOKOTOK ________________________________________________________ 7575 GALEB
GALEBI I KOPCI I KOPCII __________________________________________________________ 7575 Plime i
Plime i osekoseke e (194(1942)________2)________________________________________________________ 7676 ANTRO
ANTROPOMORPOMORFIZAMFIZAM ________________________________________________ 7676 SLOM
SLOM ____________________________________________________________________________ 7676 Riječ
Riječi u i u oluji oluji (194(1942)2) ________________________________________________________________ 7777 HLAP
HLAP ____________________________________________________________________________ 7777 ŽELJA______
ŽELJA______________________________________________________________________ 7777 Pjesm
Pjesme e partizpartizanke (1944)__________anke (1944)______________________________________________ 7878 ČAM
ČAMAC NA AC NA KUPKUPII ________________________________________________________ 7878 Dječja knjiga
Dječja knjiga ____________________________________________________________________________ 7979 KONJA
KONJANIKNIK ____________________________________________________________________ 7979 ZLA
ZLATNA TNA LAĐLAĐAA ____________________________________________________________ 8080 RJEČNI
RJEČNIKK ________________________________________________________________________________ 8181 ABEC
Slavenske legende (1900)
DABOG
I.
Uz rijeku je šumnu po plodnim ravninama župnim Živio poljanski narod.
Dičio Poljanin sveđ se selima mnogim,
Njivama žitnim i l'jepim brežuljcima tamo daleko, Gdjeno su bukove šume u zapad sunčani
Gorjele crvenim sv'jetlom.
Mukahu poljanskog kmeta u torima stada, Visjele kuke o zidu i mlatac i koplje,
Ali, sav blistav i golem u kutu do ognjišta svetog, Plug je dan oranja čeko. - Izdjelan od grane
Stoljetna hrasta, nad vrat'ma gledao očima praznim Pradjed unuke svoje; a Poljanka uranka svakog Brala je cv'jeće u bašći.
... Dabog privinu k srcu Poljane svoje. Rosulje kišice on im u proljeće slao;
Bacao sjemenje plodno na polje, na gore, u dô; Šibao ljeti je voće plamom sunčanim;
Sušio bare je mutne i močvare pokraj rijeka;
Krotio zvjerad je; sočnu je dražio poljansku zemlju Ognjenim cjelovom, nek se uzburka njezina krv. I utroba joj začne, a, noć kad bi padala tiha, Hladio lice je njeno rosom nebeskom.
... I bog zaželi jednom da ostavi Dafinu stablo, Ispod koje on sjedi u Raju na ružama vječnim: "Hoću da Poljane gledam. Hoću da med njima lutam I slušam, kako mi ime blagoslivlju veseli, harni." I bog se digne visoko. Spusti se dolje
Na ravan, na kitni zapad b'jeloga Gnjezna. Ko da se otkinu zv'jezda s nebeskog svoda. U osvit dana sunčana na r'jeku nagnu božanstvo Ko stup nebeske vatre.
Tada se Hranitelj Dabog u putnika stvori, Na rame torbu što prti, a glogova drva Desnicom štapinu stiska.
Side na brijeg r'ječni. Prignu se, lice da svoje Ugleda bistroj u vodi. - I nasmjehnu bog se, i k selu Udari preko trščaka.
II.
Mirisi iđahu poljem u jutarnjem zraku. Šuštale vrbe na vodi. - S gudura gora Tamo na mutnom zreniku, s obala rijeke
Dizao treptavi dah se: kroza nj je sunca Teško prodiro tračak i tkao ljubičast veo
Parama onim.
Nešto se prenulo sada u plotu do puta, Topole vite na grani.
... Išo je Putnik božanski po drumu. Gledo je guste Kupine crvenog ploda, jela i hrašća
Šume na gori dalekoj.
Gledo je, kakono krdo volova pase Tratinom; do njih konjici nozdrve šire
I vrat pružaju dugi, nemirni, pomamni, b'jesni. Ržu strastveno, jure prašnjakom,
Plotove ruše, haraju travu Kopitom svojim.
... Išao stazama Putnik.
Pokraj usjeva vidje zemnika mlada,
Tešku gdje sjekiru diže i njome lupa po panju. Putnik je gledao s druma, kako se oblilo znojem Čelo onog seljaka, a zjena mu gori sve življe. Mišica napeta bješe ko uže na rukama jakim. Izvirala je snaga iz t'jela nalik na vodu
Iz vrela; bješe ko vatra: što većma se jari, To joj ljuća žestina.
I bog Hranitelj reče:
"Zemniče, pa ti još gordu zaviđaš bozima sudbu!"
III.
Oštro je vonjalo polje u jutarnjem zraku. Skočilo naviše sunce i okolo Putnika stane Zukanje kukaca malih. Medonosne letjele pčele Posljednjim granama cvjetnim. Leptiri tjerali rilca U čaške cv'jeća. Negdje u lugu se bunile ptice Duhu šumske tišine.
... Išo je Putnik božanski u srcu smijuć se svome Onome raju zemaljskom. Gledo je okolo sebe Čičke i klasje već zrelo, kako se slično
Pučini morskoj leluja dirnuto krilom Lahora gorskog.
Negdje kraj r'jeke začu se pjesma Iz grla žene, zvonka ko srebrna klepka.
Ugleda Hranitelj tada poljanske grude Veselu kćerku. - Na glavi nosila ona
U sjaju sunca, otvarahu usne Nalik na vjenčić u mesnata cv'jeta Zlatila okolo njena čela se kosa; Prsluku pucali vezi
A modro njezino oko sličilo plavom različku Usred usjeva. Sve se smijalo, ko što se sm'ješi Kutić vedrine, kad nebom se mota.
... Ustavi Putnik se pred njom i uskliknu:
"Pozdravljam ja te, Čitava Zemljice mlada, u čas uranka tvoga!"
IV.
I Dabog udari poljem uz bistar potok
Kroz mnogo sela. - Na pragu čekala stranca, S hljebom i sirom marna domaćica, slaveć Bogove dobre.
S veselim lavežem psi su ususret skakali gostu. Djevojke nudile cv'jeće.
Vatra na ognjištu praskom pozdravljaše. Piskahu laste: "Dobro nam došao, s'jedi putniče! Stanider malo!" Gukao golub u dvoru. Na krovu žmirila roda. Ječilo cijelo selo od vike djece.
... Putnik je srkao piće i zborio: "Čemu Te žrtve pred božjim hramom?
C'jeli neka vam život, pun vatara vaših radosti, Uzdarje žrtveno bude na svetom oltaru
Živane majke! Ljudi, iz srca vašeg
Izbija vrelo i melem života."
Šutke su gledali tada Poljani onog tuđinca. Slušali govora žubor. Možda se stare
Sjećahu priče, po kojoj su bozi u čovječjem liku Lutali negda licem zemaljskim.
V.
Praćen pozdravom dobrih domđćica otide Putnik Na njivu. Tud'jer su jutros orali plugovi. Sada Dizala grdna se vika.
Tjerao stariji orač Volove na njivu svoga susjeda; vikao: "Ti si
Maknuo noćas međaše". - I ratari stadoše, b'jesni. Planuše zjenom i digoše kosir.
Tromi ih volovi njini gledahu očima veljim, Kojima u zjeni sva se vidjela ravan.
Grudu, koja te hrani!
Ne dade boštvo vam zemlju, da vodite raspre. Njene su grudi široke: plug o plug, motika tvrda O tvrdu motiku na sm'je da udari. Čujte me, sinci: Znoja je zemljica žedna, ne krvi! Smrću zar mora Ono da rodi, što vrelo je utjehe i sreće vaše, Česma je vaših radosti?"
Tako im klicaše. Šutke došljaka gledahu oni. Stariji prozbori: "Bog il' starosta luta po zemlji." ... Okrenu orač se, za plug prionu. Gledo je Putnik, Kako se plugovi opet maknuše i zemlju režu.
Dahtali volovi, lemeš škripao, pucala gruda. Od časa do časa ljudi su kliktali; bockali vole Nemirnom šipkom.
VI.
I bog kroz bukovu šumu po stazama pođe Krušvici selu.
Gledo je bršljane što se oviše oko drveta. Slušao tetr'jeba krik je i potoka žubor.
Zvjerad je bježala grmljem njišući granama tanjim. Lahor je krošnjama duvo,
Čudan išao nemir po guštari hladnoj, A svud se sumrakom onim šuljale vile.
... Hodao dalje je Putnik motreć, gdje jela
Zašla u bukovu šumu. Gledo je ljesku i pasdr'jen Što su se zgurili bukvi pod visoku krošnju. Ispred nogu se njemu sag sterao maha.
Virile paprati mnogim se dičeći piknjama žutim; Ko što se ponosi junak
Tokama svoga zobuna.
Išao gustom je šumom motreći lišaji kako Pokriše vlažnije kraje litica i trulo panje
Jasenu mrtvom i hrastu, što munja ga ofuri. - Vedro Bijaše lice božansko u šumi koja je hramu
Sličila boga Peruna.
Plotova pruće po kojem Hladolež vijo grančice svoje,
Vrbe čupavih glava i grmovi ružice divlje, Oko koje se tanke ovijale stabljike hmelja, Klopot mlina i dim što vjetar ga tiho Nosio: sve je to sada kazivalo bogu, Na rub da šume već stignu.
... Sišao putnik međ tamne johe, pod jasike l'jepe. Titralo srebrnom lišćem vrbika. Potok
Šumio pjesmu. A ondje, gdje miruje voda,
Lopoč se s kožnatim lišćem i s vjenčićem b'jelim ko snijeg. Uznio između žutog lokvanja i žabnjaka zlatnog.
Okr'jeci, zeleno leće, pokrivahu vodu.
Tankim strukom se svojim na bari dičila trska.
Dalje, pred makovim poljem, cvala je sabljarka trava. Gizdavo bilje boga Peruna.
VII.
Bijaše tihani čas, kada zapada sunce.
Preko drumova duge su bacali jablani sjene. Gorjeli vrsi planina. S obližnjih njiva
Vraćao seljanin k svome se selu po stazama poljskim. O ti povrače slatki za trudom dugoga dana
Prvim večernjim hladom!
Prali su seljani ruke i lice na vrelu; Djevojke močile lakte,
Pojile stado i škropile vodom Naramak trave.
Pito ih Hranitelj dobri za usjev, ovce i baštu. Slušaše pričanje njino i njihove pjesme. Motrio ob'jest je, kojom se vraćahu k selu Još pjane od jare sunčane,
Usjev dok večernji diše sve oštrije, a vjetar nosi Žamore s klanca i dola.
VIII.
Gonio seljanin Pijast pred sobom konje.
Stiže do potoka, uzde pritegnu, Putniku viknu: "Konje da na vodu svratim, pomozi! Kola su teška." Priskoči Putnik. Božanskom desnicom vođeni konji Za'rznu, snažno povuku, ugaze u vodu hladnu I počnu da piju.
- "Jaka, putniče, desna je tvoja." Putnik odgovori: "Sretan, tko kasne u dane svoje K očevu ognjištu ide predveče s kolima punim!" - "Tuđinče" tada će Pijast, "vaj tebi, kada mi nemaš No štap suha gloga, da staro podupreš t'jelo! Na kola deder se popni. Ti ćeš me sada Razgovarati; ti ćeš mi pričati što li te dove Krušvici, poljanskom selu."
... Ležao Putnik na stogu i Pijastu pričo
Svojim o zgodama, dobroj o ljetini, kojoj se plodne Zemlje kraj istočnih r'jeka još nadaju; pričao, da ga Gostili sirom i mesom seljaci, kada je lani
Selima vislanskim stigo pred b'jesom oluje. ... Lijeno vukli su konji,
Umorna sjela su čeljad u dvorištu, čekaju mirno Da im nevjesta dođe i s vatre koja pucketa Činiju skine.
Večernja zv'jezda je sjala, kad onaj krušvički ratar. Pod krov Putnika primi.
IX.
Sjedili dugo za stolom. Zemovit, Pijastov sin, Slušao staraca govor.
... I on prozbori. Mladić je pričao, kako je Gnjezno Pritislo uboštvo i glad, i grad je stradao ljuto. Digoše seljani tad se noseći plodove poljske. Tjerahu vole i janjce.
Nosili sjemenje tečno, maslac, mlijeko, Gnjezno dok spasiše slavno.
Ali, kad preklani gusti čopori vučji
U sela hrupnuše, s gadnom nasladom građani oni Gledahu s bedema, kako seljani bježe
K zaprtim vratima gradskim.
"Klonut će njihova sila. Snagu već znademo svoju". Tako je uskliko mladić. - Širile grudi se njemu
Kao hrastu krošnja, kad vjetar gorama ide, I sva šuma se trza. Vonjao zobun na njemu Kao bukova kora, kad sokovi struje
Skritog iz kor'jena k vrhu. Na usnama zvučila r'ječ mu Kao valovi r'ječni, kad na brdu okopni snijeg,
A muško njegovo lice, na kome treptahu žile, I oko gorjelo, bješe nalik na lice
Heroja svećenika.
... Hranitelj rame mu dirnu i reče: "Samo Iz grudi Živane majke hrast buja i niče trava. Čovjeka porodi ona. Na goru jednom ga pove, Otkud polja se vide, rijeke, lugovi, doci. Rekla je zemniku: Sve ćeš pokvasiti znojem. Ja ću ti jačati mišku. Ja ću ti kr'jepiti srce.
Rastrkli zemljom se ljudi, za varkom srću:
Lažan im pred očima bl'ješti raj jedan; u srcu zv'jer im. Kolju se, žrtvuju sebe za nešto, čega ni sami
Shvatiti ne mogu oni,
Ali, kad umor ih svlada, kad panu s visine, Gmižu po prašini, grle te hridi, i grudu ljube, I kliču: "Živano majko, doji me svojim mlijekom! Oraču, svanut će dan, u kome će pobjeda tvoja Orit se zemljom."
... Tako je zborio Putnik; a Pijastu sjale se oči Od sreće i udivljenja.
X.
Trepeću na nebu zv'jezde. Rijeka pod njima šumi U tihu, slađanu snu.
Putnik je na silu pošo. - Zemovit na prag je sio I sluša žamore noćne.
Pjevaju popci, i sve se na prekid biserje truni. Šumore lipove grane, i plotovi šuškaju uz drum. Pričinja sada se momku kao da disanje čuje, Disanje umorne zemlje u noćnoj tišini. ... Osjeća Zemovit sreću života i radost, Štono je dijele bozi onome koji
Znojna će čela požeti njivu Pod njinom zaštitom gordom.
Lirika (1910)
PONTUS
B'jelog od Tagan-Roga do Kalanče Dona na ušću Sedmero uvire r'jeka. - Oko još ne vidje ljudsko Šaš-polja gušća, ni trave laganije, ni tanjeg p'jeska; Ne vidje trstika viših. - Mrmore Timernik, Nižnji, Aslan, Kolodec, Ćulik, Askaj i Sapjan sa lomnih
Gora put zapada hrleć.
Teče sedmero r'jeka niz obronke, klancima, poljem. Slapovâ glas je sve jači. Ruši se kamenje gorsko. Debla se valjaju. Dolje, na uvoru, glib se gomila, Zalivi morski se mute.
Grmi Timernik r'jeka u svome neprekidnom šumu: "Primi u svoje me krilo,
Prastaro more! Još rano ja siđoh sa gorskog vrhunca, Na kome oblaci leže.
Sišla sam k žalima tvojim kroz gudure hujeći t'jesne, Kopajuć korita nova,
Da me sa hridima ovih u ponore nestane tvoje.
Svih grla mi na dnu, na vrhu svih jezika svojih ti nosim Brundanje medvjeda, vuka
Tuljenje, orlovâ krik. I nosim ti hajdučke pjesme U jutarnje uranke, žalbe
Noćnijeh ptica i viku ljudi hajkača Što tjeraju vepre.
Nosim ti vjetrine huku iz hiljadu pećina mračnih. Pusti, nek siđem u tvoje valove! - Ja ću ti zgode Pričati rodnog mi kraja.
Strujat ću po svijem tvojim dubljinama; prelit ću divlju Dušu mi u dušu tvoju.
Maglenih brdina duh će preselit se u mulj i p'jesak, Gdje koralj i haluga raste.
U tvojoj n'jemoj nutrinji kucati bilo će moje." B'jelog od Tagan-Roga do Kalanče sedmero r'jeka Poljem i brdima šumi. - Iz klanaca čuješ dalekih Pljuskanje válovâ, žubor i mrmore voda.
Pr'jeti sa gorskoga bila oluja. Rusaljke vile B'jelih i laganih nogu
Vodeć na tratini kolo il penjuć se stabala na vrh, Slušaju glasove r'jekâ.
A kada vatra sunčana užari litice gorske, Lijepe djevojke hlade udove svoje
Pjenama sedmero vrela.
Šumore Askaj i Ćulik i Kolodec: "Cvjetaju slavno Ravni, sa kojih ti slatke
Nosimo mirise, sijedo prastaro more! Ružične latice plove
U našim vodama. - Gledaj, koliko cv'jeća i trava Bacio vjetar u naše vale!
Mi ćemo lišćem šarenim sve dubljine pokriti tvoje. Žubore Aslan i Nižnji: "Zvukove pastirske frule, Pop'jevke vila
Biglis slavujev i luga glas tajni i mrmore spiljâ, U našem romonu mi ti,
O more, nosimo! Znamo, s kojim se usklikom vraća Podveče djevojka s polja.
Deder, nek glasove one i sinovi nauče tvoji!" Silazi pitomi Sapjan i mrmori: "Prošao ja sam Kroz bučne gradove, mirnim
Selima. Čuo sam štropot radine vesi: Molitve, kletve,
Uzdahe i plač. Svih ljudi nevolje znam i sve ljudske Radosti, nade.
O njima ja ću da pričam u šumu válovâ morskih." B'jelog od Tagan-Roga do Kalanče Dona na ušću Sedmero uvire r'jeka. U svoje prima ih krilo Duboko, prastaro more. - Struje po njegovu t'jelu, Kao po grudima grdna gorostasa životne žile, Sve te rijeke; a njini talasi šumore r'ječi
Sad strašne ko lavovâ rika, sad skladne ko molitve pjesma U hramu... jer hiljadu duša kroz valove diše.
- Nad njima, hladna i vedra, premučav vječitu tajnu, Šute nebesa.
NA PRAGU
I.
Sâm k tebi dođoh. - I strah mene nije Stupiti nogom preko praga tvoga. Al obećanja hoćeš li mi svoja
Sad ispuniti? Hoćeš li mi dati Zaborav i mir što ih davno tražim?
Na pragu stojiš nijema i hladna. - O sfingo vječna, progovori: što nam Za lokotima onim kriješ? Je li
Bez sanja san? Je l' dubok mrak i gluho Mrtvilo u tvom gradu začaranom? Reci mi: nije l' varav onaj mir, Na licu što sam gledao mrtvaca? Da l' zbilja kriješ iza vrata ovih Tihanu luku, gdje na mrtvoj vodi
Spuštenih jedra crne lađe stoje?
II.
Je l' more ono sveđ bez vala, je l' Igalo pusto bez žamora? - Možda Kad nova lađa uz druge pristane, Tamna se voda uzbiba, i lanac
Zazveči sidra što se na dno spušta. I možeš li mi, možeš li mi dati
Ono što tražim? - Hoću l' da se kajem Što suton žića ne dočekah, što sam Ljutoj se borbi oteo i svoju
Ponio mladost u te dvore tvoje?
III.
Ti šutiš. - Tiho niz stube široke Silaze sjene umorne i tužne, Pod trhom rada, bola i godina Prignute. Neke silaze u cv'jetu Mladosti tužeć za životom svojim. Silaze druge s odsjevom još živa Sna ispred mrtvih zjenica, il' s mrkom Borom na čelu, il' s osm'jehom sretnim Ha usnama, il s nebrisanom suzom U oku što se isplakalo nije.
Hoćeš li, reci, izgladit na čelu Onome nabor? Hoćeš li sad moći Dignuti osm'jeh i otrti suzu? I umiješ li potjerati sanju
Ti šutke puštaš preko svoga praga Povorku n'jemu. - I ja zahman čekam Gledajuć u te. Pečat ti na usni
I led u oku. - Čemu šutiš? Zašto Moramo sumnjat i o tvojoj moći?
RUTA MOAPKA
I.
Bôz se je vraćao preko zlatnijeh usjeva k tihoj Zidini Betlema grada.
Šuštale daleke palme. Vonjao cedar i loza. Vjetrić je klasjem lelujo.
Turoban bio je starac.
Lagano, prignute glave Salmonov išao sin je. Šaptao: "Žitnice moje pune su zrnja.
Jaganjci i krave gojne u stajama žvaču širokim. Pred mojim krovom se njišu u cvjetnome vrtu Smokavâ grane."
Tepao: "Svega mi dade Gospod nad vojskama silnim, Al pusta starost je moja.
Onomadne ja sanjah bregove neke,
Na kojima pjevahu ptice, o žetvi brenčaše pjesma, Ali se smrznula bješe u koritu voda.
Grobna se stere tišina u mome djedovskom domu; U vrtu jabuka gnjije na prignutoj grani,
Opada, zemlji se vraća."
Bôz je išo još dalje kroz usjeve svoje.
Gledo je, kako se s polja Betlemske vraćaju cure: Suču rukave i kazuju lakte
Iz zdenaca grabeći vodu.
Duva večernji vjetrić sa brda dalekih. K zapadu sunce se naže i dugo se gasi Za Betlemom gradom.
II.
Milije puštaju danas mandragore slađani miris. Moba veselo pjeva i mlati klasje na gumnu. Pjevajte, Judine kćeri! Hezebonske njive Rodile nisu jesenas ko poljane vaše.
Skladajte pjesme! Još nikad Jordanu val tekao nije Zvučnijim šumom, a cedri sred Libanske gore
Nisu još nikada ljepše zašuštali krošnjom. Nešto se veliko sprema. - Žanjite, žene: Vedar i miran je dan.
U onu, što za vama ide, nemoj te gledati tako, Jer ona odnosi malo, a sama još ne zna što daje
I nama i gospodaru. To vam je Moapka Ruta.
Nalik je ona na srnu kad dubravom pase: Plaha ko grle je mlado, l'jepa ko Jeriška ruža. Nemojte dirati u nju!
Ljubi je mlađani Dizom, pupak na Ogovu hreku. Moapska stada zbog Rute on ostavi davno
I Hermonske vepre i lađe rijeke mu rodne, Al pred njim se Moapka krade,
Kao što gazela bježi od rike lavića gladna. Nemojte karat je mladu!
III.
- Ja te odavna volim, o mirisna cedrova grano! Pjevo je Dizom pred vratima njenim.
- Vrati se u zemlju svoju!
Ona za kapljama žedni što Jakoba koritom teku, Ja sam očiju tvojih, lijepa Moapko, željan.
Vrati se bozima našim! Ogova sjena
Utjehe tada će naći. - Sazdati ja ću šezdeset Mrkih gradova, na njima zidat ću sedmera vrata. Postat ćeš kraljicom, dođi! I bit će ložnica naša Svilena, mirisna; nebo od skrleta, od srebra kite, Zavjese od suha zlata.
... Ruto, usne su tvoje ko pehar najslađeg vina, Ko grozd Jazerski, kao Elealskih vrtova šipak. Saronska ružo što niknu kraj Nemrimskih voda, Vlasi su tvoje ko vuna janjeća, dojke ko mramor. Vrt sam ti sadio, Ruto, gdje grad moj bijeli gleda
U vodi dvorove svoje.
Mirišu narad i šafran, cimet i šipak,
Iđirot i poljsko cv'jeće u onim baštama - dođi! Voditi ja ću te plodnim po njivama, kadano loza Vinova ucvala bude.
... Opaši mačem me: Neka iznova Ogova slava Uskrsne, kraljice moja!
Vrati se rodnome brdu,
Gdje moja čeka te majka, o Libanskih gorica vruče, Damaški bisere sjajni!
Deder, nek sjedim u hladu tijela tvoga,
Zdenče pod paomom kitnom, voće na zelenoj grani: - Ruto! O mlađana Ruto!
IV.
Bôz je ženskinju gledo. - Osjećo miris
Mladog joj tijela; slušo govora njenoga žubor, Sladak ko mrmor Jordana.
Zborio: "Pabirči jošte po mojim njivama, ženo! Sama si u tuđem svijetu, al i te nebeske ptice Gospod nad vojskama hrani.
Moapko, svanut će danak, u koji Izrael ne će Da više otima drvlje po šumama vašim, Nego će ložiti svoje oružje bojno."
Dalje zborio Bôz je. - A ona je mislila mlada:
"Dizomov govor je nalik na vihor u Bazanskoj šumi, Tvoje su riječi nalik na šumore Jeriških palmî.
Dizomov pogled je vatra što zrele usjeve hara, Tvoje su oči ko žišci što sam ih vidjela na dnu Jezera u Hezebonu.
Šikarje brada je tvoja, kad je sve kitno od cvjetnih V'jenaca bijele loze.
A lice tvoje je nalik na ono bogova naših."
V.
Rede se stogovi žuti na Betlemskoj njivi.
Žetelske umukle pjesme. - Tamo po gorama tamnim Plamsaju pastirske vatre. Nojca je topla i tiha. Bôz je zaspo na stogu.
Osm'jeh blažen tumara po usnama starcu.
Mirišu kupine, trnje i trator uz drumove n'jeme. Bôzu na grudima leži, nalik na vrbovu granu Nad mirnim vodama noćnim, Moapka Ruta. Njemu je sanak zanio dušu.
... Nalazi sad se daleko na morskome žalu Između Tira i Karmelske gore.
Ide p'jeskom i sluša.
Kako mu vjetar mrmori kroz pram.
Moli: "Digni me, vjetre, na svoja lagana krila! Iznad me Libana nosi uz jordanske vale
Rodnome Betlemu." - Munje prasnuše: Ovio oblak Karmelska bila. Bojazan i strah
Prignuše koljena Bôzu. I Gospod nad vojskama s visa Strašnim progovori glasom:
- Salmonov sine, na tebi sazdati svoju ću kuću! Dvostruke imat će zide i sedmera gvozdena vrata. - Salmonov sine, iz tvoga će panja da mladica raste Do mojih strašnih visina, a na njoj će sazreti svijet. - Salmonov sine, iz tvoga će koljena izbiti vrutak, A voda će njegova c'jelu poplaviti spasenu zemlju!
Nestade sanka. - Zv'jezde trepnuše živijim sjajem, Zašumi lahorak noćni cedrovom granom.
A rukom drhtavom Ruta Moapka pogladi vlasi Salmona pobožnog sinu, praocu Davida kralja.
MASLINA
Vinograd moga je oca ovjenčan zelenim v'jencem Maslinâ. - Pod njima ja sam u vrućijem danima ljetnim, Grožđe dok zrijalo i pjev cvrčaka šibao uzduh,
Gledo u zanosu sv'jetle vizije što ih je Podne Pred očima stvaralo mojim.
More je šumjelo negdje daleko. - Po modrome nebu Plovili b'jeli oblačci, a zemlja je ležala teška
I tiha u snu sunčanu. ... U takav ja sam trenutak
Veliku, strogu i mirnu, iz maslinika se dižuć
K vedrome svodu, bez štita, bez koplja i kacige sjajne, Vidio Palas Atenu.
Ona je nosila žižak na dlanu. Plodova zrelih Ubra pregršt pa saže sok njihov na suho stijenje I ruku do sunca dignu i užga tu malenu sv'jeću. ... Gori na mojemu stolu,
U tamne i burne noći, od zemlje niska svijeća. Vjetrina otvara vrata i prozore, kroz kuću duva,
Zidima trese i tamu sve crnju tjera mi u dom: Ja mirno sjedim uz sv'jeću, koju ograditi dlanom
Ne treba: ulje joj vonja po maslinama mog oca, A plamen njezin je iskra sa vatre sunčane. - I sveđer,
Kad mi je teško međ ljudma, nastaje začaran krug, U kojemu okolo žiška, dok noću vihori bjesne, Zazeleni se l'jepi vinograd mojega oca,
Ovjenčan maslinâ v'jencem; - pod njime sanjari dječak, Grožđe dok zre, i sve jače pjev cvrčka se glasa, i more Krkoči negdje daleko, i nebeskom plove vedrinom Dva oblaka bijela, tanka...
ČEMPRES
I.
Na pustoj ravni od stoljeća čempres Upire, mrk i neveseo, vrh u
Oblačno nebo i prozirni lazur. Strši sred polja od vijeka, stoji Turoban, jadan, od oluje šiban,
Proljetnim vjetrom draškan i tetošen. Stoji i sanja okrunjen vijencem
Hlapova sivih u jeseni, krunom Oblaka koji bliješte i sjaju,
Dok sunce tone u proljetnu danu. Sjevernjak vjetar kada tmoru tjera, Reko bih, brodi maglama i tmušom, Ko velji jarbol, na kojemu crne Zastave vise. - Piramida tuge, Na goleti ko strašilo se diže U polumraku jesenjeg sutona; A u noć tihu, u sjaju mjeseca
Za sobom baca dugu mračnu sjenu. Noćas je njemu u oluji b'jesnoj Šumjela krošnja; pucale su grane.
Pjevo je čempres čudnu pjesmu, a grom Vrh mu je oštri otkinuo, vjetar
Češere streso i listiće; kora Pukla je uzduž debla stoljetnoga.
II.
- "Nesretno stablo, ti simbole ljudskog Jada i plača, od vjetra bijeno,
Od živa groma ofureno, ne htje Ni sada vihor da te skrši! - Dalje Ranjeno, jadno stajat ćeš na ovoj Ravnici, nišan vjetrini i munji. Oluja boštvo ne htjelo te gvozden -Rukom, ko diva za kuštravu kosu, Za krošnju zgrabit, iščupati, svalit: Još ono hoće da te muči, da ti
Za granom granu krši i odnese, O jadno stablo čemera i bola!
Kolike srdžbe i ljutine tvojom
Krošnjom su dosad prohujale! - Svaka Od njih je granu slomila ti, nešto Odn'jela. Bolno, dugo i bez nada Bit će to tvoje umiranje. I ti Zaludu čekaš na udarac zadnji!"
-III.
A čempres šumi. - Zatreptale hvojke Na onom granju. Diše kao sputan Div što ga o tle prikovaše, šušti: "Varaš se, momče! Ja sam noćas svoje Slavio slavlje i pobjedu, pjevo
U zagrljaju b'jesa vjetrnjega. Širio grud sam, da oluja prodre U prsa moja. - Drmala se svaka Grančica. Listak drhtao i cijev
Pod lubom ovim. - Sa krošnje sam streso Sve lanjsko lišće i češere, velju
Osjećo snagu u srži sam svojoj. Ovjenčan munjom i blijeskom stajah Na ravni ovoj sred ršuma, kao
Titan sred borbe. - Dok me vjetar bio, Šumjeh i pjevah pjesmu što je davno Naučih, kad su gazili po zemlji Divovi, jaki lovci ratoborni.
Pjesmu sam pjevo što su uz nju prve Vojske na zemlji dizale se u boj. Ječala ravan pod kolima; bozi
Na krošnju moju silazili, te su, U ljudskom liku, lucima i kopljem, Vodili borbe s junacima smrtnim.
I krošnju svoju širio sam. - Zemlja Kroz deblo moje srkala je vatru Nebesku, svježost i olujnu snagu, Koja će opet iz mišica vaših Probit, iz jezgra vaših duša, zelen Iz klica onih i proljetna vrela."
IV.
"Ne, prazan sanak ja ne snivam. Motrim, Tamo za gorom na zreniku, kako
Iz magle sive nove slike niču. Prikaze nove već se dižu; sjajne Aveti idu u gustim vrstama,
Sv'jetle ko zv'jezde, slavne kao sunce. Mladiću, nisam bola i čemera
Stablo, ni simbol vašeg tugovanja! Čim proljet bane u te gore, žive U krilu mome tamnu, zatvorenu Drijada mlada. - Ja ne nosim cv'jeća, Jer mi ga davno Nimfe pokidaše.
Bješe to onda, kad na ravni ovoj Kliktaše jato djevojaka, bježeć
Pred Panom grdnim, kad je ljudsko srce Bez bola, čelo bez nabora bilo.
Pružene onda bjehu grane moje; Pod njima djeve u zoru pjevale. Još r'ječi one tihane mrmorim
Proljetnim jutrom. - Čekam od stoljeća. Da velji danak opet svane, danak
Novijeh sila i bogova, kad ću
Nad ljudskim rodom, jačim i sretnijim, Pružit opet grane što šumore.
KENTAUR
I.
Jak i slobodan, gore u kršu rodne planine
Živio potomak zadnji slavnijeh str'jelaca. - Sam je U onom živio kraju, zvjerinja vladar i mrki
Lovac sred gustijeh šuma na podnožju brda. Traga mu pomrla bješe u dugoj, krvavoj borbi
Protiv čovjeka, toga novoga zemlji vladara. Slobodan i jak u kršu, posljednji svojega roda, Življaše mladi Kentaur.
Sišo bi u pamik zore do r'jeke. - Motika i plug Onijeh ledina jošte ne bijahu grudu
Divlje i krepko je bilje bujalo na rosnoj ravni. Zreo na grani je žir o žegi podneva ljetnog,
I vjetrovi mirisa puni kroz mladu duvahu krošnju, Netom bi vesele ptice nav'jestile gorama da je Proljeće stiglo.
Kasao poljem je onim Kentaur mlađani; divlje Kobile gonio, šumom bjesnio za veprom. - Znojan, Shrvan za dugom trkom, sio kraj bistra bi vrela, U hlad jasike, orla gledajuć, kako se diže
Nebu pod oblake dalje no njegova strelica siže. I on je ćutio svojim u žilama snagu otaca, U bilu osjećo buru života, napon i plimu Snage što ne skrši nitko.
II.
Al jednog proljetnog dana ugleda zemnikâ dugu Povorku. - Tjerahu ljudi volove; nosili alat. Stadoše penjati b'jele šatore i šume sjeći
Teslom i testerom, dizat visoke drvene kladnje. Počeše nositi lapor i ilo, graditi kuće
I zid, potok da svrnu u korito, tr'jebiti guste Kostrike, da nisko kolje posade i uzduž ravni Udare nove međaše.
Kentaur usplamti srdžbom. Kriknu pa niz kršno brdo Poletje valjajuć hridi i litice. Međ ljude banu
Lijep i strašan. - U čudu gledahu zemnici ono Zvijere ponosno, kako očima prijeti, čvrstim Kopitom pred njima bije o prudinu i mrko zbori: "Otkuda, skitnici, k ovim ravninama prispjeste? Nije l' Zemlja široka? Zar moga kopita i desne moje
Želite osjetit snagu?
Cvijet je plemena vašeg već davno nestao: džini, S kojim smo vodili borbe. - Moram vas gledati opet, Kako se znojite dugo, prignuti pod bičem sunca U tešku, neplodnu radu. I moram slušati vaše Žaobe, motriti vaše sićušne kreposti. Moram Trpjeti, eda se kasn'je ne sramujem pobjede svoje.
Zar da ne silazim više sa brda, s koga ja gledam Tu vašu rabotu jadnu?"
I zvijer zakasa k svome brijegu. - Slobodan i sam Lovio kršem i šumom; a čovjek ga gledaše, kako Predveče na kuku strši. Kada bi u zoru vola
K lemešu vodio, l'jepu viđaše zvjerku, gdje s lukom Napetim kasa niz one livade, plotove ruši,
Sadove gazi. - I čovjek već mislio, kako da i nju Obuzda, il da je jednom smakne na šumskome rubu, Pod stablom kraj bistroga vrela.
III.
Bijaše predveče, kada bijesna udari hajka
Na zvjerku lijepu. - Gajić što k spilji planinskoj vodi Gorio plamom. Lajahu zagari; konji
Hrzahu. Kamenje, str'jele i sjekire letjele na nju S plota, s kućnoga praga, iz šikare. - U dugu lovu Kentaur bijaše tulac ispraznio, a rulja ona,
Brzonoge jašući konje, bodrila ljute je psine, Ciljala oružjem oštrim.
Krvav, umoran, znojan, okrenu on se, da mlado Izguli stablo i jurne na svjetinu, al sa svih strana Oružana se rulja vraćaše. - Tjerahu složno
Zvijer u vatru i u dim. Prodre kroz gomilu ljudsku Kentaur i propast onu mimoiđe. Uskijem klancem Zagrabi naglo, al onih litica na kršnoj strani
Prosu se kamenja kiša; zazviždaše rojevi str'jela; Zarežaše čopori pasâ.
Kentaur napne sve sile i skoči. - Krvava, ljuta Zijala rana na jakim prsima. Kamen
U hrbat zgodi ga. Za njim orači i psine b'jesne Srtahu, željni ga živa uloviti. - Osjećo već je Dodir ruku, konopa i zubi u raljama pasjim, Kada se okrenu krvav, s plamenim očima, mrk i Ponosan na vrhu br'jega i riknu, za'rza, kriknu Iz najdublje svoje nutrine.
I glas mu bijaše kao rik lava u pustari žednoj, Kada za dugijem gladom ugleda gazelâ čopor; I glas mu bješe ko hrzaj konja, kad raširiv mokre Nozdrve, pružena vrata u bojnu vrevu se baca; I glas mu bijaše kao krik diva, ranjen kad pada I zadnjim silama guši i mori dušmane svoje: Bijaše glas mu ko vika mnoštva, ko vijanje vjetra, Pun srdžbe, dubok i bolan.
Protrnu čovjek; zastrepi. - Ko da je mrko
Vidjela lice božanstva, gonjena stravom niz klanac, Udari gomila kao bujica strepeć od istog
Kamenja, koje se pod njom rušilo u dô. - Na pragu Stanova, u prvom mraku, gledahu ljudi,
Gledahu, njima na lice i ruke gdje jesenji suton Crvene odsjeve baca.
IV.
Gore, pred pećinom svojom, umiro posljednji sin je Drevnoga plemena. - Dolje na obronku gorjela šuma. Hrpe su kamenja sura na t'jesnome ležale putu, Gdje se crvenjela duga krvava pruga. Po tmurnom Prostoru neba, na rujnom zapadu, plovilo krdo
Rumenih oblaka. - Spružen pred rodnom pećinom svojom Umire posljednji, mladi Kentaur koji je zlatne
Strijele bacao suncu.
I on se spominje onih vremena, kada je mlada Zemlja još vesela bila bašča, a u njoj ljepota I jakost pratile radost; priroda, boginja jaka, R'ječi je čarobne onda šaptala zvjerinju; i svud Kipio život je snažan. - Posljednji gleda Kentaur Suton i sjene sve crnje što livadu tište.
Osjeća, kako ga s krvlju već ostavlja životna snaga, A mrena mu na oči pada.
CVRČAK
I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče
Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb... Podne je. - Kao voda tišinom razl'jeva se. Sunčani ditiramb.
I pjeva: "Ja sam danas ispio sunce plamno. I žilice su moje nabrekle ko potoci.
U utrobi se mojoj ljuljuška more tamno. Na leđima mi šuma, što nagli trgnu srh. Dv'je st'jene, dva obronka postaše moji boci, A glava - gorski vrh."
I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče, Dok sunce s neba lije na zemlju žar i plam: "Zemniče, ja sam himna što bruji za oltarom, Dok šuti gordi hram.
... Izađi! - Što se kriješ pod krošnjom, u rupama? Na kamu puž se sunča, na travi grije crv!
Rominja s vedra neba ko kiša od iskara Sunčana sveta krv.
... Izađi - ti, koj' niknu iz zuba ljuta zmaja, Da budeš grm što gori, luk napet, plamen mač, Al raznježi ti dušu milinje cvjetnog maja,
Al omekša ti srce jesenjih voda plač. ... Zaprznio te mrak,
Po zemlji sipaš žuč.
A tebe zemlja rodi da budeš čil i jak, Da nosiš u njedrima radosti zlatni ključ. ... Ja gutam žar sunčani.
I osjećam u sebi, gdje struje šumne r'jeke, Šumore zelen-luzi svjetlošću obasjani, Klokoće vrelo, more pjeni se i krkoči, Modri se grožđe, i zri bobulja sure smreke, Niz bor se smola toči.
... Zemniče, ja sam pjan. Oh, sunca, sunca, sunca. Još led mi noge trni,
Pred očma još se crni Odurni zimski san."
I cvrči bez prekida, šiba teškim ritmom Goleti ugrijane, lug mrtvi, sparni zrak. Trepeće oštra pjesma ko vjetra na krilima
Dugačak svilen trak.
I pjeva: "Slava zemlji i suncu i talasu! Dajte mi kaplju rose na kori jasenovoj, I kaplju žuta soka na bobi na smrekovoj. Al velju snagu novu podajte mome glasu.
... Sunčeve žice idu od neba pa do zemlje, Napete kao strune. Golema harfa sja. Mnogo je ruku dira. - Nebesa zabrujaše, I sluša zemlja sva.
Mir je na vodi, muk je u docu i luzima, Al čujem velje srce, gdje kuca sred dubine:
Bojiš se, zemljo majko, da onim pod prstima Ne zamre pjev sunčani, žica se ne prekine. ... Zemniče, čuješ poj?
Šumi ko srebrn-more, Zuji ko pčelâ roj.
I pjeva: "Sv'jet je lijep, a život dar je s neba, Al žeđa nek ti bude velika, ljuta glad.
Pa gutaj vatru moju i siši ml'jeko moje, I bit ćeš sveđer mlad.
... Oh, sunca, sunca, sunca! I vonja sa doline
I vjetra sa vrhunca! ... Zemniče, ja sam pjan. Gle, iza žbuna viri, Pomamnu pjesmu sviri
I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb. Podne je. - Kao voda tišinom razl'jeva se Sunčani ditiramb.
Nove pjesme (1913)
TURRIS EBURNEA
Ovdje, gdje se orli s vjetrovima bore I ledenjak sja se iznad mračnih jaza, S ebanovim vratma, s krunom od topaza Moja kula strši na vrhuncu gore.
Kraj nje nigdje nema trave, grmlja, vrutka. Stoji sama, tiha - i s visine gleda,
Gdje je sa svih strana stiska obruč leda I tvrd nasip kruži blistava bjelutka. Ona ne zna što su putnici i gosti. Ne zna za sm'jeh ljudi i za pjanu buku. Ništa još ne taknu, osim mojih ruku, B'jelih joj zidova od slonove kosti. Sazdana u carstvu snjegova i bura Ona ne zna za plač i za lažne jade. Otkad ovdje strši, jošte joj ne stade Ljudska noga blatna na prag od biljura Stoji moja kula sjajna, tiha, sama Hiljadu već ljeta gore na vrhuncu. Netom zora svane, otvaram je suncu, Da me plam prožeže, da me mine tama. Jedem zlatno voće sunčevih drveta,
Pijem svjetlost zv'jezdâ, lazur u grud livam; I tom hranom pitan uv'jek veći bivam Ovdje na vrhuncu hiljadu već ljeta. A sred noći, kad u docu magla vri,
Ebanova vrata otvaram oluji.
Tad se na me dižu s vjetrinom što huji; Stari gorski dusi i divovi svi.
Ja se s njima hrvem sred huke i tmine: Sada truplo dižem, sad me peta tlači. I tom borbom kr'jepljen postajem sve jači Tisuću već ljeta na bilu planine.
To je raj što čara
To je raj što čara l'jepe dane moje.l'jepe dane moje. Takve su mi slavne večeri i
Takve su mi slavne večeri i noći.noći.
- Kad ću, kad ću jednom jak i dobar moći - Kad ću, kad ću jednom jak i dobar moći Da međ ljude siđem iz te kule svoje? Da međ ljude siđem iz te kule svoje?
ŽENA ZAPUŠĆENA
ŽENA ZAPUŠĆENA
Žena: Žena: Ti, ki si preletel sto mor i
Ti, ki si preletel sto mor i sto jezer,sto jezer,
Pridi na shod kade svoju dojin ja kćer, Pridi na shod kade svoju dojin ja kćer, Povej, je l' živ oni, ov dom ki j' uzidal, Povej, je l' živ oni, ov dom ki j' uzidal, Umejki raskrčil, ledine prekopal? Umejki raskrčil, ledine prekopal? Je l' na se ga zela tujina neznana? Je l' na se ga zela tujina neznana?
Zavit ću l' va črno sebe i otroka? Zavit ću l' va črno sebe i otroka?
Tić: Tić:
Nisi dovica, ni otrok ti sirota, Nisi dovica, ni otrok ti sirota, Al sest na prag će tvoj i glad i sramota. Al sest na prag će tvoj i glad i sramota.
Oni, ki dom je ta dečice uzidal, Oni, ki dom je ta dečice uzidal, Umejki raskrčil, ledine prekopal, Umejki raskrčil, ledine prekopal,
Ženu je drugu zel, ljubav mu j' sa ona, Ženu je drugu zel, ljubav mu j' sa ona, A ti si na zemlje žena zapušćena.
A ti si na zemlje žena zapušćena. Žena:
Žena:
Je l' još mu na ruke moj mići zlatni dar? Je l' još mu na ruke moj mići zlatni dar? Je l' još mu na svile križić i škapular? Je l' još mu na svile križić i škapular?
Tić: Tić:
Tvoj mići zlatni dar onoj žene je dal. Tvoj mići zlatni dar onoj žene je dal. Na križ i škapular s nogun je stal.
Na križ i škapular s nogun je stal. Žena:
Žena:
Povej, ti ki sad znaš za zvir mojeh nesreć, Povej, ti ki sad znaš za zvir mojeh nesreć, Je l' seh nas pozabil va ten grehe živeć? Je l' seh nas pozabil va ten grehe živeć?
Tić: Tić: Otac ni pozabil tebe ni teh
Otac ni pozabil tebe ni teh otrok,otrok, Leh dom je pozabil va mreže zleh Leh dom je pozabil va mreže zleh urok.urok. Da bi se spametil teh gor, t
Da bi se spametil teh gor, teh drev, teh sten,eh drev, teh sten, Uroki bi se ti razvrgli si va tren;
Uroki bi se ti razvrgli si va tren; I kad z oneh bi stran jedanput doma šal, I kad z oneh bi stran jedanput doma šal,
Lahki ne bi mu brod razbil ni led ni val. Lahki ne bi mu brod razbil ni led ni val.
Žena: Žena: O ti, ki sad su
O ti, ki sad su znaš dovice brižne bol,znaš dovice brižne bol, Ocu dece moje nesi ovi facol. Ocu dece moje nesi ovi facol.
Pet let moj trud ga j' tkal s travun njegoveh njiv, Pet let moj trud ga j' tkal s travun njegoveh njiv,
Na cveteh ga sušil njegoveh mladeh sliv, Na cveteh ga sušil njegoveh mladeh sliv, Pera tri bašelka na njen se
Pera tri bašelka na njen se zelene,zelene, Tri suzice sirot na njen se
Tri suzice sirot na njen se črljene;črljene; Na njen je pot i krv oveh žuljaveh ruk, Na njen je pot i krv oveh žuljaveh ruk,
Va njen još spi vas plač mojeh krvaveh muk. Va njen još spi vas plač mojeh krvaveh muk. Ča ne? ćeš preletet široko more to
Ča ne? ćeš preletet široko more to I moj facol spustit njemu ćeš na I moj facol spustit njemu ćeš na krilo.krilo. Pa kad ga bude zel i kad ga razmota, Pa kad ga bude zel i kad ga razmota,
Plač gorki on će čut domaćega njazla, Plač gorki on će čut domaćega njazla, I čut će lepi duh teh gor, teh drev, teh sten, I čut će lepi duh teh gor, teh drev, teh sten, I ča j' načinjeno, razvreć će se va tren. I ča j' načinjeno, razvreć će se va tren. Trudan va dom će prit, na prag nagnut će bok Trudan va dom će prit, na prag nagnut će bok
I reć: "Našal sam te,
I reć: "Našal sam te, o mat mojeh otrok!"o mat mojeh otrok!"
Shod = doksat; kade = gdje; povej = reci; umejak = šumica; na se zela = na se uzela, osvojila; fujina Shod = doksat; kade = gdje; povej = reci; umejak = šumica; na se zela = na se uzela, osvojila; fujina = tuđina; otrok = dijete; dovica = udovica; ta = taj; dečice = dječice; mići = malen; škapular = = tuđina; otrok = dijete; dovica = udovica; ta = taj; dečice = dječice; mići = malen; škapular = "scapulare"; zvir = izvor; pozabil -
"scapulare"; zvir = izvor; pozabil - zaboravio; va teu grehe = u zaboravio; va teu grehe = u tome grijehu; spametil = sjetio; si, su,tome grijehu; spametil = sjetio; si, su, seh = svi, svu, sviju; sliv = šljiva; facol = rubac; pero = list; bašelka = bosiljka; črljene = crvene; seh = svi, svu, sviju; sliv = šljiva; facol = rubac; pero = list; bašelka = bosiljka; črljene = crvene; njazlo = gnijezdo.
njazlo = gnijezdo.
MRTVI GRAD
MRTVI GRAD
Naš mrtvi grad kraj r'jeke stoji močvarne Naš mrtvi grad kraj r'jeke stoji močvarne Što crnom vodom plâče pusti zid:
Što crnom vodom plâče pusti zid: Ni puljak tud'jer iz dna
Ni puljak tud'jer iz dna blatna klokoće,blatna klokoće, Ni šišmiš mrakom prhne uza hrid. Ni šišmiš mrakom prhne uza hrid. Trg gradski gusta bunika je pokrila. Trg gradski gusta bunika je pokrila. Krov bršljan guši, leganj u njem spi. Krov bršljan guši, leganj u njem spi. Na pragovima gušteri se sunčaju. Na pragovima gušteri se sunčaju. Na tornju Febra, kivno boštvo, bdi. Na tornju Febra, kivno boštvo, bdi. I sluša: crvi toče grede hrastove, I sluša: crvi toče grede hrastove, A pauk mrežu ispred vrata tka. A pauk mrežu ispred vrata tka.
Duboko negdje nova voda prodire, Duboko negdje nova voda prodire, I stup se ruši, stenje kuća sva. I stup se ruši, stenje kuća sva.
Naš mrtvi grad kraj r'jeke n'jeme, močvarne Naš mrtvi grad kraj r'jeke n'jeme, močvarne Sve tone, tone u blato i
Sve tone, tone u blato i glib...glib... Al još u njemu podivljalo bosilje Al još u njemu podivljalo bosilje
I trma vonja, jošte cvate svib! I trma vonja, jošte cvate svib!
Oh, čujte! - Još se nisu u
Oh, čujte! - Još se nisu u prah srušileprah srušile Sve mermer-stube. Još je cio hram. Sve mermer-stube. Još je cio hram. U nj kradom pođoh, orguljam da
U nj kradom pođoh, orguljam da izmamimizmamim Pjev nade i nov da užežem plam.
Pjev nade i nov da užežem plam. I grad još čeka snagu naših desnica, I grad još čeka snagu naših desnica, Plam duše naše, naše volje moć. Plam duše naše, naše volje moć. Sa pusta huma pjevaju nam grobovi: Sa pusta huma pjevaju nam grobovi: "Kad ćete jednom, djeco naša, doć?" "Kad ćete jednom, djeco naša, doć?" Oh, čujte, čujte! - R'jeku ćemo svrnuti Oh, čujte, čujte! - R'jeku ćemo svrnuti U tijek nov, i nosit ćemo mulj
U tijek nov, i nosit ćemo mulj Na vrh planine, a ko pečat padat će Na vrh planine, a ko pečat padat će Na kamen svaki krvavi nam žulj. Na kamen svaki krvavi nam žulj. Pa onda: il će nanovo da oživi Pa onda: il će nanovo da oživi
Grad mrtvi znoj nam i mlada nam krv, Grad mrtvi znoj nam i mlada nam krv, Il ispod tornja Febre, žute boginje, Il ispod tornja Febre, žute boginje, Svi ćemo pasti, da nas toči crv. Svi ćemo pasti, da nas toči crv.
USKRS
USKRS
Za živom vatrom petsto ljeta plamenih, Za živom vatrom petsto ljeta plamenih, Za crnom maglom petsto mračnih jeseni, Za crnom maglom petsto mračnih jeseni, Za ljutim mrazom petsto zima ledenih Za ljutim mrazom petsto zima ledenih Hitrinom naglih vjetrova,
Hitrinom naglih vjetrova, Žestinom mladih lavova, Žestinom mladih lavova, A snagom jedrih vrutaka A snagom jedrih vrutaka U jedan mah pet stotina
U jedan mah pet stotina je proljećaje proljeća Iz crne zemlje skočilo:
Iz crne zemlje skočilo:
I sva gnijezda pjevaju po luzima, I sva gnijezda pjevaju po luzima, I do tri mora zatonima krkoče, I do tri mora zatonima krkoče, I bezbroj r'jekâ grmi niza pragove I bezbroj r'jekâ grmi niza pragove Uz šumor granja, uz krik surih orlova, Uz šumor granja, uz krik surih orlova, Uz glas iz raka
Uz glas iz raka kojim ploče pucaju:kojim ploče pucaju: Hozana na visinama!
Hozana na visinama! Hozana u nizinama! Hozana u nizinama! Hozana, rode moj! Hozana, rode moj!
U slavi veljoj, što se k suncu uzn'jela, U slavi veljoj, što se k suncu uzn'jela, I duh se moj do sjajnih
I duh se moj do sjajnih zv'jezda propinje.zv'jezda propinje. Ne marim što mi petero još lanaca
Ne marim što mi petero još lanaca Na t'jelu zveči, i
Na t'jelu zveči, i sedmero pečatasedmero pečata Na čelu stoji, a dušu mi pritisla Na čelu stoji, a dušu mi pritisla Bremena teških prisega.
Bremena teških prisega. I ja sam dosad na
Sred svoje puste zakopao ledine, Sred svoje puste zakopao ledine, Po kojoj bjesne vjetrovi.
Po kojoj bjesne vjetrovi.
Tu zmajić moj u tamnim čeka spiljama Tu zmajić moj u tamnim čeka spiljama
I sve se hrani krvlju rana mojijeh I sve se hrani krvlju rana mojijeh I suzama što peku kao žerava, I suzama što peku kao žerava, I onim ml'jekom trpkim, vatrenim, I onim ml'jekom trpkim, vatrenim, Što zemlji našoj teče tajnim žilama. Što zemlji našoj teče tajnim žilama. A dan kad svane, pa se ona zaljulja, A dan kad svane, pa se ona zaljulja,
Oh, onda, onda iz duboka nanovo Oh, onda, onda iz duboka nanovo Hitrinom naglih vjetrova,
Hitrinom naglih vjetrova, Žestinom mladih lavova, Žestinom mladih lavova, A snagom jedrih vrutaka A snagom jedrih vrutaka
U jedan mah će osam stotin'
U jedan mah će osam stotin' proljećaproljeća Iz zemlje naše skočiti:
Iz zemlje naše skočiti:
I sva će srca gorjeti ko buktinje, I sva će srca gorjeti ko buktinje, I sve će duše planuti ko požari, I sve će duše planuti ko požari, I sva će gn'jezda pjevati po luzima I sva će gn'jezda pjevati po luzima Uz vodâ šum i buku morskih valova Uz vodâ šum i buku morskih valova I uz pjev raka starinskih,
I uz pjev raka starinskih, Što dugo, dugo šutjele: Što dugo, dugo šutjele: Hozana na visinama! Hozana na visinama! Hozana u nizinama! Hozana u nizinama! Hozana, rode moj! Hozana, rode moj!
Na tvrdoj daski, o koju me vezali, Na tvrdoj daski, o koju me vezali, Već sada pjevam pjesmu svoje pobjede Već sada pjevam pjesmu svoje pobjede
I gledam: tamo na
I gledam: tamo na zreniku olujnomzreniku olujnom Planina velja do neba se uzdiže Planina velja do neba se uzdiže U sjaju plama sunčeva.
U sjaju plama sunčeva.
Sa vrha njena teku r'jeke svjetlosti Sa vrha njena teku r'jeke svjetlosti Po proplancima na dno tamnih gudura, Po proplancima na dno tamnih gudura, Gdje još se puši krvca junačka
Gdje još se puši krvca junačka I dim iz sela gorućih.
I dim iz sela gorućih.
I gledam: eto, iz te pare krvave I gledam: eto, iz te pare krvave Hrist ide; na vrh on
Hrist ide; na vrh on se golem popeose golem popeo I pustom mnoštvu što je preda nj
I pustom mnoštvu što je preda nj grunulogrunulo Hljeb mira lomi, d'jeli jedro sjemenje Hljeb mira lomi, d'jeli jedro sjemenje Za ljepše berbe i za žetve slavnije. Za ljepše berbe i za žetve slavnije. A sunce plamsa u visini. Njišu se A sunce plamsa u visini. Njišu se
Sve zelen-grane jela stoljetnih, Sve zelen-grane jela stoljetnih, I grme r'jeke ispod nogu Njegovih, I grme r'jeke ispod nogu Njegovih, I orli kriče iznad glave Njegove, I orli kriče iznad glave Njegove, I stoji jeka po svoj zemlji spasenoj I stoji jeka po svoj zemlji spasenoj Visoko na visinama,
Visoko na visinama, Duboko u nizinama: Duboko u nizinama: Hozana, sine Davidov! Hozana, sine Davidov! Hozana, rode moj! Hozana, rode moj!
NOTTURNO
Ti'o, ti'o, ti'o prede Pauk nit.
Srnče leglo usred šume, gdje se crni borić vit S kraja gluha i visoka
Srebrna je nojca stigla, Utopljenu lampu digla Iz jezera iz duboka.
Ljudma vodi za ručicu sanak, sl'jepog sina. "Ja ću, majko, gn'jezdo viti na dnu oka njina."
Šturak zriče u travici: "Zri, jagodo, zri!" Ti'o, ti'o pauk prede
Niti tri.
Bol, bol, bol me obuzeo Ljut i crn.
Ružina mi zelen-grana usadila u grud trn. I ja cvilim, cvilim, cvilim
U bijeloj ovoj noći. Biser-suza niz se toči.
Nemirnim ih tresem krilim': Prosiplju se, zvuče, zveče
Po mramornoj ploči.
O ružina zelen-grano, drača ti je vrlo kruta! Malene su grudi moje, a ta bol je vrlo ljuta!
Iz srca se krvca toči: Tok, tok, tok...
Na ružinu trnu onom otrovan je sok. Zar ne može mjesec sjati
I cv'jet noćni mirisati Bez vapaja tog?
Zar ne možeš, zemljo, spati A bez plača mog?
Hoće ti se tuđa žalost, da uspavaš svoju bol! Suze rone tople zv'jezde na poljanu i na dol...
O, tako se lakše trpi! Bol, bol, bol.
Čarom veljim noć mi čara Tihi lug.
O slavujko, gdje si, gdje si? Pjesmom tvoj te zove drug! Čuješ, zvoni, zvoni, zvoni
Sitno zvonce čeminovo Velo zvonce ljiljanovo!
Čuješ, bruje, bruje, bruje Zelen-tuljci borovnice,
Modri tuljci potočnice!
Prosu cv'jeće val mirisa u taj noćni mir. Čarobnice, dođi, dođi:
Slavit ćemo pir! Šturak zriče u travici:
"Zri, nevjesto, zri!" Po mekoj nam posteljici
Pauk tiho prede Žice tri.
Noć je tamna i duboka. Ja sam sâm.
Komu bol da svoju kažem i da radost svoju dam? Ti me opi, kapljo rose,
Na dlačici vilin-kose! Ti me opi, sjajni trače,
Na torbici rusomače!
I ja pjevam, pjevam, pjevam zv'jezdin sjaj. U mojoj se grudi t'jesnoj ugn'jezdio c'jeli maj.
Svi srhovi u vjenčiću, Svi cjelovi na pestiću;
Miris slatki što se diže u valove, Što se širi, što se njiše na mahove,
Što se ziba, što se ljulja Uz let buba i metulja;
Dihaj zemlje koja spava ugrijana, Drhtaj zv'jezde koja blista usijana:
Trzaj, svjetlost, miris, plima Talasa se kao more
U mojim grudima!
I ja pjevam, pjevam, pjevam u toj noći začaranoj, U razbludnoj toploj noći pustim cv'jećem ovjenčanoj
Malen, sâm.
Komu bol da svoju kažem i da radost svoju dam? Na grančici noćnog drvca
Procvalo je žedno cv'jeće; Iz ranjenog moga srca Kap za kapi tiho teče
Rosa-krvca.
Predi, predi gustu mrežu, pauče, Ti'o, ti'o, da ti žica ne puče.
Njom ćeš noćas uloviti Plijen svoj!
Te će tvoje ovit niti I pjev moj!
BOG U ŠUMI
Šušti meko cv'jeće rašeljkinih gronja. Kuca malo srce púpovâ i klicâ.
Taknuta vjetricem punim slatkih vonja Brecaju sva zvonca bijelih đurđica. Modrim okom bl'ješti ljubica i viri
skromnoga grma. C'jeli gaj se budi, šumori i miri
Kao smilj i trma.
Jasen, štono dugo suh i jalov dr'jemlje, Bršljanom se vije, lišajima mlâdi. Visoke se jele klanjaju do zemlje, A bor zlatnim praškom dô i goru kadi.
Skladan pjev se diže iz hiljadu gn'jezda, Vrutaka i voda.
Ruku punih rose, sjemenja i zv'jezda Bog po šumi hoda.
ŠUMA SPAVA
Mrak je. Na dnu šume iz malena vrela Kaplje troma voda, i tih grgolj stoji. Koritu je na rub n'jema sjena sjela Pa u miru gluhu zvonke kaplje broji. Kada kaplja pane, ko od bolna srha
Svaki list se njiše;
Ide šum od zemlje sve do zelen-vrha: "Tiho! tiho! tiše!"
Čeka narod cv'jeća, paprati i bubâ Očma punim sanka. - Ona sjena sada Laganu je ruku digla s kamen-ruba, Pa joj na dlan meki šutke voda pada. Sv'jetnjak sv'jeću gasi. Sklapa modre oči
Potočnica plava.
Ispod crnih krila gluhe ljetne noći Šuma tvrdo spava.
Lirika. Dio II 1910-1914 (1918)
MEĐU ZVIJEZDAMA
Il se nebo spusti na vrela i gn'jezda, Il me sila neka dignu iznad gora: U talas uronih eterskoga mora
Pa svu noć koračam po pučini zv'jezda. Gazim. Ml'ječnim putem. Sv'jetle sfere tonu Oceana tamna na dno kolovrata.
Ja sad mrežu bacam u dubinu onu Pa je dižem punu plamena i zlata.
Nebo s pr'jetnjom gleda. - "O vi zv'jezde sjajne, Utaman sam dugo od vas pomoć čeko:
Blistavo vam polje, puno hladne tajne, Sveđ nam osta pusto, jalovo, daleko. Volove ću Jasne u Plug upregnuti,
Da te njive orem... Onda na nas sve će, Kad se Velje Biće opet k nam uputi, S usjeva nebeskih padat sjeme sreće." Tako kličem. - Pljušteć niz stube se plave
Kao kiša zlatna zv'jezde prosipaju, A ko budne straže iznad moje glave
Hrvatski kraljevi (1904)
DOLAZAK
I.
Velebit-goro, na te narod pane U noći, žedan, umoran i prašan. Strava ga spopa; ustrepi i stane. Pod njim, u jazu, stoji urlik strašan. Što bije dolje žala o litice?
Sluša li pr'jetnju Bijesa krvnika? Mnoštvo se baca u prašinu nice I Vida zove, boga zatočnika.
Za teškim putem i dugim patnjama, Pod nebom tuđim, crna Neman čeka; Ljutito, muklo riče usred tama. Krkoči, bukom šumi izdaleka. Gomila bdi i sluša. - Zmaj to stenje I silan, b'jesan uz goru se penje.
II.
Nebeska vrata zora otvorila. Sinuli doci, planule su gore. Zasja ko srebro u nizini more. U lugu ptica prhnu, letnu vila. Mirišu alge, smilje i kupine. Oblak, u liku mlada bojovnika, Crven se diže iz slane pučine. Na humu suklja dim sa žrtvenika. U slavi svojoj granu mlado sunce: Prosipa zlato na modre vrhunce, Zvijezde runi na smreke i bore. - Očiju plamn'ih, užarena lica Niz goru mnoštvo srće ko bujica I ruke diže; kliče: "More! More!"
GALIOTOVA PESAN
Pokle su me prikovali zlizane za ove daski, Ja nisan već doma videl, ni svoje zagledal majki.
Si l' cela mi, kuća bela? Si l' mi, majko, prebolela? More, more sinje! Pokle su me zakopali va ovu drevenu rakvu. Videl nis' bora va šume, ni na nebe sunce žarko.
Si l' se, drevo, osušilo? Si l' se, sunce, ugasilo? More, more sinje! Nogi su mi polomili, strli su mi dušu mladu. Brižan san ti na ten svete!... Galebi, oj beli tići, Poletite dole k jugu, ter moju pozdrav'te majku!
More, more sinje! Pest zemlji mi prnesite! Bašelka mi struk darujte! Suho veslo će procvast mi i duša će utešit se.
Pak ću onput mirno slušat, ča mi šapćeš skroz galiju. More, more sinje! Muklo ćeš mi pesan pevat: "Utopit ću brod prokleti; Duboko ću ja peljat te, mir kade je, hlad i sena; Ko dete ću čuvat slepo i zibat te lepo, lepo:
Trajna, nina, nena!"
-ZVONIMIROVA LAĐA
Još je tu. - Na tvrdoj siki Jošte leži nasukana.
Osamstoto minu ljeto, Što je mlate sa svih strana, Što je lome i drmaju
Burni vali i oluje. Slomila se, prignula se: Na p'jesku je - al još tu je! Pokraj Drača i Sasena, Blizu Krfa, pred Avlonom Borila se ona slavno I s galijom i s dromonom.
Na njojzi je sto tragovâ Udaraca i uvreda, Na njojzi je sto znakovâ Veljih slavlja i pobjeda.
Konop zuji u vjetrini:
"Ko lanac sam gvozden bio, Kad o meni, svet, slobodan, Kockasti se barjak vio." Škriplje krma: "Gdje si sada, Snažna ruko kormilara? Čemu, more, uv'jek na me Tvoj se ljuti b'jes obara?" A utroba u mećavi
Noćnoj ječi: "Oh, ta sika Do kada će da me drži U čeljusti od čelika?" Sanja l'jepim o zemljama, Hole borce i galije;
A vjetar joj krmu ruši, A talas je u bok bije.
I lađa se snažno trza:
"Zar da ovdje tužno gnjijem? Dignite me: neka đipnem, Nek zajedrim morem tijem!" Osamstoto ljeto teče,
I sve vali lađu biju, I sve sikću munje žive, I jesenje kiše liju. Snažno o nju udaraju Vjetar, talas i oluje.
Slomila se, prignula se: Na p'jesku je - al još tu je!
Intima (1915)
SANJE
Jest! Zato smo tu Da njivu nam svu
Sâd pokrije čarobna granja, I dušu da sivu,
Ko zlatom kadivu, Prepletemo nitima sanja.
A tužan, tko nema Još kuta gdje dr'jema Bol iz kog ta žica se suče,
Pa dušu što hlepi, Što bjesni, što strepi, Zemaljskijem drumima vuče!
Jest, za nas je san! Jer sanja je dan,
A java je noć što nas mori, Noć koja će minuti, Kad posvud će sinuti Sjaj sunca što u snu nam gori.
O, duše vi žarke, Sve prastare varke Iz vašijeh ograda ganjajte!
Visoko se propnite, Na zv'jezde se popnite I sanjajte, sanjajte, sanjajte!
NOSTALGIJA
Putnik sam što mu kroz sveti Hram prirode noge tumaraju, I vrlja, dok sjene ga varaju,
Za rojem aveti. Oblak sam koji se skita
Po gorama; trska sam sumorna Što dršće sveđ budna, sveđ umorna
Nad vodama rita.
Snago što dalje me krećeš, Da l' minuti ti ćeš me ikada? Zar, očeva grudo, baš nikada
Posinit me ne ćeš? Juče sam mrežu svog žilja
U zemlji razgranao; danas je To kor'jenje mrtvo... jer za nas je
Vrt slavnijeg bilja! Za nas je zv'jezda daleka,
Gdje okrunjen blistavim suncima, Blag i čist, na gordim vrhuncima,
Duh otac nas čeka!
SIJAČ
U sanjama mojijem žije Div jedan. S vrhunca dolazi I zemljama kojima prolazi Blistavo sjemenje sije.
Sav sjajan (trak zlatom ga rubi) U zorinu ustaje ciku,
A taman na tmurnu zreniku U večernjoj magli se gubi. On ne traži ornice. Gazi I kršjem što vjetar ga bije. I jednako vječito sije Po njivi, po žalu, po stazi.
On ne haje klicâ što nema Još nigdje. On čeka na nešto
I hoda ko Udes; - zna sve što Budućnost u krilu nam sprema. Rod čiji je? Što mu to gori U očima? - Gledam ga. Prošo je. Ja ne znam, al osjećam: došo je,
Da zemlju nam drukčijom stvori. I hoda, i sije. - O cvjetovi
Što iz tog će sjemenja nastati, A vidjet ih ne ću! O svjetovi,
O zv'jezde što nad njim će zasjati! On sije za gorde vam dne,
Što idu, al još su daleko. A ja sam kroz plamne vas sne
Sve nazr'o - al utaman čeko!
RITAM
Iz bića ga svog Je sažeo Bog,
Kad razmrsi kaosu čvorove. On htjede i reče,
I ritam još teče
Ko voda kroz svemirske dvorove. I treptanje zv'jezda,
I njihanje gn'jezda, Vlat pšenice, vodena žila:
Sve drhti bez prestanka Ko u časak postanka Pod kucanjem tvorčeva bila.
Al puljci najčistiji I mlazi najbistriji
Baš mi smo te vječite česme; Pa sve naše radosti,
Sve misli, sve žalosti Akordi su, romoni, pjesme.
I ritam je sve! Kad tijelo mre,
Baš tada, iz naših dubljina Pjev najljepši nastaje I tiho ga nestaje U eteru plavih visina.
ČESVINA
Daleko, daleko na otoku plavu
Znam hridinu suru sa česvinom stoljetnom. U jesenjoj tmuši i bjesnilu proljetnom Nju vjetrina hvata za zelenu glavu; I čupa je, lomi. Val trkom silovitom
Ko at se bjelogrivi penje;
U vrtlogu pjene pod njegovim kopitom Panj škripa, a litica stenje.
I rzanje stoji. Malj golemi tuče. I srdžba sve ljuća u tminama plane. Al vjetrnja srda, kad u zoru svane,
Dva slomljena krila na valima vuče. A umorni konji u pećine rone
Da pasu halugu travu,
Dok česvina stoji svrh litice one Još ljepša na otoku plavu.
DVOJI ANĐELI
Bučni su anđeli tuge Što znadu čar crnih riječi: Ko gusle im utroba ječi, Pâs kiti ih lunine dúge. Na raskršće drago im sjesti Sa krvavom dušom na dlanu Pa kazati kako ćeš ranu Da škaklješ i - "srce si jesti". Al anđeli radosti šute.
Uz oltar su; čekaju smjerno. Plam njinih nam zubalja vjerno Obasjava svagdanje pute.
